Arhiv tekstova
Drugi dan Dova
Ovotjedna fotografija snimljena je u dvorištu Slavka Martinovića iz Gibarca prije više od 50 godina. Na fotografiji su: Đuka Bataković Batak, Đuka Tomić Manojlin, Slavko Žebić, Marin Kopić Relja, Ivan Tomić Šemsa, Stipa Orozović, Martin Kolarević i Stipa Kopić Krsta. Svi iz Gibarca. Okupljeni su na proslavi specifičnog običaja u Gibarcu, na drugi dan Dova, vađenje maja. Drugi dan Dova, kako su govorili naši stari, bio je nekada poseban u Gibarcu po malo čudnom običaju: vađenju majeva. To je običaj koji su na taj prostor Srijema donijeli Donau Švabe, u vrijeme kada je carica Marija Terezija vladala Austro-Ugarskom. Taj običaj rado su prihvatili Slovaci, Česi i u Srijemu Šokci. Običaj je specifičan za Gibarac, iako to nije mjesto gdje je živjelo puno Nijemaca kao što je bio slučaj u Erdeviku, Laćarku, Lovasu i drugim mjestima. Od desetak njemačkih obitelji u Gibarcu, samo je obitelj Fridricha Spreizera Frice odselila iz tog srijemskog sela 1944. godine. Druge njemačke obitelji ostale su živjeti u Gibarcu sve do 1991. godine.
Sadnja u tajnosti
Prema sjećanju starosjedilaca iz Gibarca, običaj sađenja i vađenja majeva, zadržao se i u Šidu zahvaljujući Slovacima. Svake godine 1. svibnja, visoko, pravo i ukrašeno drvo (uglavnom bagrem ili grab) privlačilo je pozornost prolaznika ispred Slovačkog doma u Šidu. Slovaci su ga zvali majalos, u Gibarcu su ga zvali maj, a Nijemci melbaum. U Gibarcu je bio običaj da mladi momci, večer uoči 1. svibnja, pođu u šumu ili na izletište Lipovača kod Šida i sijeku grabove izdanke, a bagreme u Klenu i Suvodolu. Tijekom noći ispred kuća u kojima su živjele cure za udaju sadili bi desetak stabala. Sadnja majeva obavljana je u tišini. Svaki maj bio je okićen raznobojnim krep papirom i litrom bijelog vina. Kada bi ujutru žene išle na svetu misu, pričale su o tome gdje su sve majevi posađeni.
Svečano i veselo
Vađenje maja bilo je posebno svečano, poput kirbaja. Okuplja se cijelo selo. Mladići dođu s ašovima i lopatama, a s njima dođu i tamburaši. Momci najprije popiju piće u seoskom bircuzu i zatim povorka krene od šora do šora, od maja do maja. Maj se ne vadi dok domaćin ne pozdravi okupljene momke. Nakon toga pleše se šokačko kolo oko maja. Momci izvade maj, domaćin plati i društvo tada sjeda za stol i degustiraju suhomesnate proizvode, razne slastice i vino. Zatim odlaze kod drugog domaćina sve do posljednjeg koji ih časti prasetinom i vinom. Tu se uz muziku vesele do kasno u noć. Sljedeće godine opet isto ili slično, kod drugih domaćina. Vremenom se društvo mijenjalo, ali i svirači. Obično su svirali Gibarčani Boža Beladov, Mića Ugrenov, Andrija Šolda, Mirgeš, Mata Andrin i Puh, a nekoliko puta i Kukujevčani Laza i društvo, te drugi.
Po sjećanju starijih Gibarčana prvi majevi sađeni su 40-ih godina prošloga stoljeća. Iako se točno ne zna do kada se ovaj običaj zadržao u Gibarcu, pretpostavlja se da je to bilo do 70-ih godina prošlog stoljeća.
S. D.
