Arhiv tekstova
Svjedočanstvo katoličke baštine
U Beogradu, tik uz katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije, privodi se kraju važan vjerski projekt Katoličke Crkve u Srbiji: uređenje prvog muzeja Beogradske nadbiskupije. Nakon više godina priprema, obnove i prikupljanja sredstava, prostor unutar kompleksa Marianum uskoro će postati dom dragocjenim predmetima i naslijeđu koje svjedoči o višestoljetnoj prisutnosti katolika na ovim prostorima. Od liturgijskih predmeta, biskupskih štapova, crkvenog ruha, pa sve do povijesnih predmeta koji su preživjeli burna razdoblja povijesti Beograda, muzej će objediniti bogatu, ali dosad raspršenu baštinu nadbiskupije na jednome mjestu.
Prošle godine Beogradska nadbiskupija slavila je 100 godina od svoga osnutka, pripravljajući se za tu proslavu. Kako kaže vlč. Mihael Sokol, došli su do ideje o obnovi cijelog kompleksa oko katedrale kojeg nazivaju Marianum, budući da je katedrala posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije.
»U tom kompleksu nalaze se četiri zgrade: katedrala, konak Stella s restoranom, župna kuća i vrtić u dvorištu. U sklopu katedrale ostao je neuređeni prostor veličine oko 300 četvornih metara. Riješili smo u podrumskim prostorijama vlagu, krov na dijelu koji je prokišnjavao, obili zidove i očistili prostor, međutim kada je došla korona nismo imali dovoljno novca da bismo dovršili taj prostor. Prebacili smo ostatak sredstava koji smo imali kako bismo dovršili konak i počeli smještati ljude, budući da od toga i živimo. Od prvog trenutka obnove bila je zamisao i uređenje jednog muzeja u koji bi se skupila sva moguća baština Beogradske nadbiskupije koja nije niti velika niti tako jako vrijedna, ali je ipak ima. Ona se nalazi sada po svim crkvama u 17 naših župa. Recimo, župa u Ravnoj Reci je jedna od najstarijih crkava u Srbiji, građena je od kamena i izgradili su je rudari. Unutra je ostao inventar, a ne koristi se gotovo 15 godina, čak posljednjih pet godina tamo se niti ne služe mise. Imamo i starih kaleža, crkvenog ruha, biskupskih štapova naših nadbiskupa, pa čak i štap pape Ivana XXIII. koji je više puta boravio ovdje kao nuncij u Bugarskoj i Turskoj. Želja nam je sve te stvari sakupiti na jedno mjesto, s vremenom i obnoviti kroz razne projekte, a pogotovo u suradnji s Ministarstvom kulture Republike Srbije«, rekao je vlč. Sokol.
Sadašnja džamija u starom gradu nekoć je bila katolička katedrala. Prodorom Turaka ona je napravljena džamijom, oslobođenjem od Turaka vraćena je u katedralu, a drugim prodorom je opet postala džamija.
»Nakon drugog prodora iz katedrale je sklonjena krstionica, biskupski štap i cijela notna riznica koja je navodno bila jako bogata i to je preneseno u Temišvar. Za krstionicu i biskupski štap znamo da se tamo nalaze, a notna riznica se izgubila. Želja nam je napraviti kopiju krstionice koja je praktički iz srednjeg vijeka, te je prenijeti u muzej u Beogradu, jer ipak je značajna za trag katolika ovdje i prije 1900. godine kada su katolici službeno ponovno došli za vrijeme Kraljevine u Beograd. Muzej će biti na dvije etaže, a u sklopu muzeja ispod oltarnog prostora same crkve napravljene su i grobnice za beogradske nadbiskupe. Za sada je na ovome prostoru pokopan samo nadbiskup Josip Vujičić, i to u crkvi Krista Kralja koja je prvotno bila katedrala, jer ovo je katedrala tek od 1988. godine«, govori vlč. Sokol.
U ovoj drugoj, od tri faze uređenja muzeja, bit će dovršeni svi fini građevinski i obrtnički radovi, no muzej će trebati još opremiti.
»Do sada su nam pomogli mnogi donatori, ne smijem zaboraviti najvećeg donatora u projektu cijele obnove Marianuma, a to je Vlada Srbije. Tu su i sve druge katoličke humanitarne organizacije poput Renovabisa, Kirche in not, Američke biskupske konferencije, čak nam je pomogla i nadbiskupija Seoul u dva navrata, sam Vatikan kroz fondaciju The Papal foundation, razne male biskupije poput Đakova i Mostara. Dakle, snalazili smo se na sve strane. Ovaj projekt druge faze uređenja pomoglo je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije Vlade Republike Hrvatske kroz projekt prekogranične suradnje gdje smo dobili 80.000 eura nepovratnih sredstava. Partner u tom projektu bila nam je župa Pohođenja Blažene Djevice Marije u Aljmašu, odnosno svetište Aljmaš. Oni provode projekt preuređenja i uređenja postojećih prostorija za smještaj hodočasnika u sklopu svoje župe. S njima smo i prošle godine bili partneri. Kroz zajedničke susrete povezali smo župe tako da je ovdje ne samo materijalna korist za muzej, već smo povezali i naše vjernike čime smo stvorili jedno lijepo prijateljstvo«, ističe vlč. Sokol.
Za opremanje muzeja, tj. treću fazu uređenja, novac još nije osiguran, ali će u međuvremenu raditi na sakupljanju građe za postavku muzeja, te prema skupljenom materijalu urediti sam prostor.
»Vitrine će ovisiti o tipu i veličini eksponata, bilo bi suludo raditi vitrine pa ih nakon toga prepravljati. Trebat će tu i stručnog osoblja koje će sve to postaviti u muzej, recimo župnik iz Aljmaša je profesor na Filozofskom fakultetu na odsjeku za povijest umjetnosti. Dakle, on se između ostalog bavi i postavkama u muzeju i sigurno će nam i on pomoći kao naš partner u ovom projektu. Za kustosa ćemo još vidjeti, treba stručna osoba biti zaposlena u muzeju kako bismo dobili status muzeja od države. Očekujemo otvaranje muzeja dogodine na jesen. Međutim, muzej ne iziskuje samo izlaganje eksponata već i njihovu obnovu. Oni možda ne vrijede mnogo, ali pokazuju kulturu ne samo jednog naroda. Tu su i mnogi drugi katolici jer, osim Hrvata, imamo 17 nacionalnosti po popisu stanovništva. To je očuvanje jednog zajedničnog identiteta i katoličanstva na ovim prostorima. To je ono što je bitno«, zaključuje vlč. Sokol.
Ivan Ušumović
