Arhiv tekstova
Proizvodnja koja čuva zemljište za budućnost
Regenerativna poljoprivreda je način ratarske proizvodnje koji čuva organsku tvar u zemljištu, čini zemljište plodnijim i stvara uvjete za održiviju poljoprivrednu proizvodnju. Regenerativna poljoprivreda je globalni pokret koji se fokusira na obnovu zemljišta i ekosustava, a ne samo na proizvodnju. FAO definira regenerativnu poljoprivredu kao skup agrotehnika i tehnologija koje koriste energiju sunca i prirodne procese zemljišta za racionalnu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. To su samo neke od definicija regenerativne poljoprivrede koja se kao način proizvodnje sve više zagovara i u Srbiji. No, takvih poljoprivrednika još uvijek je malo. Srbija ima savez za regenerativnu poljoprivredu, ali još uvijek ne postoji ni točan popis koliko je površina u takvom načinu proizvodnje.
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja utjecala je na to da se posljednjih desetljeća naglo gubi plodnost zemljišta. Osim za proizvodnju hrane, zdravo zemljište je od suštinske važnosti i za borbu protiv klimatskih promjena. Zbog toga se sve više govori o regenerativnoj poljoprivredi i ovaj novi, drugačiji pristup obradi zemljišta stidljivo počinju primjenjivati i naši pojloprivrednici.
Niži troškovi i stabilni prinosi
Poljoprivrednik iz Subotice Ivan Sudarević bavi se stočarskom i ratarskom proizvodnjom i polako iz konvencionalnog pristupa prelazi na regenerativni način poljoprivredne proizvodnje. Na primjeru svog poljoprivrednog gospodarstva on je nedavno na stručnom skupu u Somboru »Regenerativna poljoprivreda: kalkulacija troškova, prinosa i zarade« pojasnio principe takvog načina ratarske proizvodnje.
»Nakon skidanja uljane repice sije se pokrovni usjev koji čini mješavina biljnih vrsta koje bi zimi trebale izmrznuti. Ako je potrebno, u proljeće se može uraditi herbicidni tretman, da bi se zaustavila retrovegetacija biljnih kultura. Poslije toga se direktno sije kukuruz sijačicama koje su prilagođene toj namjeni. Uz gnojidbu, agrotehnika je slična kao i u klasičnoj ratarskoj proizvodnji. Nakon berbe kukuruza sijemo pšenicu, i to sijačicom za direktnu sjetvu. Znači, najveća razlika je što se ubacuju pokrovni usjevi, da bismo imali živi korijen tijekom cijele godine i što se izostavlja obrada zemljišta«, kaže Sudarević i pojašnjava da se u takvom načinu obrade zemlje njive ne oru i ne tanjuraju.
»Možda to ovako izgleda čudno, ali kada se cijeli sistem uz pomoć prirode, korijena i biljnih izlučevina dovede u ravnotežu, zemljište se može držati u stanju potrebnom za uzgoj biljaka i čak se može i popraviti«, kaže Sudarević.
Period tranzicije traje do pet godina i kraći je na onim parcelama gdje je upotrebljavano stajsko gnojivo, dok je na njivama gdje nije bilo uporabe organskog gnojiva, koja su se intenzivno eksploatirala, potrebno više godina da se aktivira prirodni proces u zemljištu. Govoreći o prednostima ovakvog načina proizvodnje Sudarević izdvaja stabilniju proizvodnju zbog nižih troškova i zbog smanjene potrebe za ljudskom radnom snagom, prinose u nivou dobrih proizvođača u ataru, od 40 do 60% uštede u potrošnji goriva, vidljive promjene u zemljištu – veće prisustvo kišnih glista, povećanje nivoa organske tvari u zemljištu.
Iskustvo poljoprivrednika Teodora Bakoša iz sela Torak u Banatu, koji se regenerativnom poljoprivredom bavi od 2021. godine, pokazalo je da je u sušnim godinama prinos veći za 10 do 15 posto.
»Skoro četiri puta je kraće vrijeme obrade, tri puta je manja potrošnja goriva, 30 do 50% manja je potrošnja miješanih gnojiva, 30% dušičnih gnojiva, vlaga se bolje zadržava u zemljištu, prinosi u stresnim uvjetima su stabilni i povećava se sadržaj organske tvari«, kazao je Bakoš.
Ratarstvo bez obrade zemljišta
Uz prednosti, ovakav način proizvodnje ima i nedostatke. Jedan od prvih je pritisak okoline koja na njive koje nisu obrađene gleda s podozrenjem. Problem je i što poljoprivrednici nemaju dovoljno znanja i iskustva i nemaju adekvatnu mehanizaciju. Kod regenerativne poljoprivrede smanjuje se obrada zemljišta, pa se tako smanjuje i mehanizacija koja se koristi u takvom načinu proizvodnje. Svako gospodarstvo mora imati traktor od 30 do 40 konjskih snaga za svaki metar zahvata priključnih strojeva. Važni priključni strojevi su sijalica za direktnu sjetvu koja mora imati sposobnost sjetve u veliku biljnu masu, te sitnilice biljnih ostataka. U ovoj proizvodnji koriste se i standardne prskalice jer se i u regenerativnoj poljoprivredi moraju koristiti pesticidi. I na koncu, kombajn za žetvu koji mora biti opremljen uređajima za usitnjavanje i ravnomjerno rasturanje žetvenih ostataka. Najvažnije pravilo regenerativne poljoprivrede je da nema obrade zemljišta, čak ni plitke obrade do 5 centimetara, ni međuredne kultivacije.
Osim načina obrade, odnosno odsustva obrade zemljišta, u regenerativnoj poljoprivredi važni su pokrovni usjevi, koji se siju između sjetve glavnih ratarskih kultura, naravno direktno, bez prethodne obrade zemljišta.
»Regenerativna poljoprivreda može se uspješno primjenjivati u svim klimatskim uvjetima i svim tipovima zemljišta. Međutim, ne postoji univerzalni pristup i svaka poljoprivredna regija, odnosno gospodarstvo, mora pronaći vlastiti put«, kazao je na skupu u Somboru poljoprivredni savjetnik Florián Farkas, koji se i sam bavi regenerativnom poljoprivredom.
Z. V.
