Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Demokracija i njeni modeli

Kakva će biti buduća srbijanska Vlada? Hoće li biti radikalno desna, ili će prevladati blok demokratskog centra? Možda liberalno demokratska opcija bude najjača! To su nedoumice, premda se svi slažu da su izbori protekli u demokratskom ozračju, da izabrani predstavnici imaju potrebni demokratski (politički) legitimitet, i što već sve ne! U svakom kontekstu, riječ demokratično je neizbježna i djeluje toliko važno. Zašto je to tako?
Etimološki gledano, riječ demokracija označava »vladavinu naroda«, a slijedeći uobičajenu trojnu podjelu oblika vladavine, ona se smatra »vladavinom većine« za razliku od aristokracije koja znači »vladavinu manjine« i tiranije/diktature koja se odnosi na »vladavinu pojedinca«. Demokracija je, kako smatra akademik Vojislav Stanovčić, otvorila put masama u politički život. 
BALANS VLASTI: Vjerojatno je najpoznatiji i najutjecajniji suvremeni teoretičar demokracije David Held, čije se štivo uzima kao nezaobilazno kada se govori o modelima demokracije. Held razlikuje pet modela. Prvi, klasični model, odgovara razdoblju Antičke Grčke i ključna je odrednica ovoga modela da je građanin taj koji bi trebao biti slobodan vladati i da se njime vlada. Izravno sudjelovanje u javnom životu, skupština građana, rotirajuća vlast i kratki mandati, plaćanje javnih službi, neke su od karakteristika ovoga modela, a uvjeti su da se model primjenjuje u malom gradu (grčkom polisu), robovska ekonomija (koja više vremena ostavlja slobodnim građanima) kao i rad žena u privatnoj sferi. Drugi je model – zaštitarski republikanizam – u kojem je politička participacija suštinski uvjet individualne slobode. Balans vlasti, različiti mehanizmi građanske participacije, kompeticija različitih društvenih skupina, sloboda govora, izražavanja i udruživanja, vladavina prava osnovne su osobine modela koji se ostvaruje, kako piše Held, samo u malim gradskim zajednicama, uvjetovan je religijskom disciplinom, isključivanjem žena i radnika iz javnog života, a odlikuju ga i konflikti rivalskih političkih udruženja. Razvojni republikanizam treći je po redu model, koji kao važne ističe političku i ekonomsku jednakost svih građana. Podjela zakonodavnih i izvršnih funkcija karakteristična je za ovaj model, direktna participacija građana u javnim okupljanjima, funkcionari izvršne vlasti biraju se direktno izborima. Građansko vlasništvo je jedan od najvažnijih preduvjeta da bi ovaj model uopće bio moguć. 
DEMOKRACIJA: Posljednja dva modela svojim nazivom impliciraju da se radi o – demokraciji. Prvi je model zaštitarske demokracije i on podrazumijeva da građani trebaju biti zaštićeni od vlasti, ujedno i jedni od drugih. Suverenost naroda važna je karakteristika, kao i mogućnost izbora predstavnika putem regularnih izbora. Konstitucionalizam se smatra stečevinom ovoga modela, kao i odvojenost države i civilnog društva. Uvjeti su razvijeno civilno društvo, privatno vlasništvo, kompetitivna tržišna ekonomija, patrijarhalna familija i nacionalna država. Zaštita pojedinaca, kao i informirano, posvjećeno i razvijeno građanstvo, odnose se na posljednji model – razvojnu demokraciju. Suverenost naroda, reprezentativna vlada, ustavna ograničenja i kočnice, odvojenost zakonodavne i reprezentativne vlasti od javne administracije, aktivno sudjelovanje građana u lokalnoj i nacionalnoj vlasti, odlikuju ovaj model. Autonomno civilno društvo, politička emancipacija žena, sustav nacionalnih država s razvijenim međusobnim odnosima uvjeti su za ovaj model da bude funkcionalan. 
 
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika