Arhiv tekstova

Luka Šabić, student treće godine Američkog fakulteta ekonomije u Budimpešti, zimski raspust uglavnom provodi u Subotici, pomažući u poslu majci, poznatoj dizajnerici Mariji Šabić. Premda je nekolicina njegovih prijatelja odlučila otići na studije van Subotice, na Havaje, u Makedoniju i u Beč, Luka i nadalje ima puno prijatelja u Subotici osobito iz caffea »Galerija«, s kojima provodi svoje slobodno vrijeme. 

Mađarski jezik je, kaže, naučio onoliko koliko mu treba za snalaženje. Ipak ga želi dobro naučiti, pa redovito ide na sate jezika. Po prirodi je vrlo vedar i raspoložen, ne voli puno kritizirati, jer kako kaže nikada čovjek ne zna u kojoj će se uskoro situaciji naći. Mlade u našoj zajednici većinom vidi kao talentirane osobe bez pravoga smjera. Teško je usmjeriti ljude, da ne sjede po kafićima već da rade nešto korisno. 

STUDIJE: Pri odabiru studija Luka je bio u dvojbi – upisati dizajn ili ekonomiju. Za studij ekonomije odlučio se najprije zbog kvalitete studija, visokog kotiranja samog fakulteta, a u ovom slučaju nije niti daleko od Subotice.

»Jako volim raditi s mamom, ali nisam se smio upustiti u studij dizajna jer biti dobar dizajner ne znači to naučiti u školi, već se čovjek mora s tim roditi. Želim se time baviti, pa ću pokušati odabrati poslijediplomski studij koji bi bio spoj ekonomije i dizajna. Moja sestričina Marija na studiju je dizajna u Zagrebu i smatram da bismo se poslije mogli povezati i oformiti mali obiteljski biznis. Onda će ostati da nam se pridruži još moj stariji brat Marko koji se bavi trgovinom«, šali se naš sugovornik Luka Šabić. 

OPREDJELJENJE: Na trećoj godini studija Luka je počeo slušati, kako kaže, malo interesantnije predmete, koji obrađuju realne ekonomske situacije. Opredijelivši se za internacionalnu, tj. međunarodnu ekonomiju, sad izučava globalne stvari, poput spoljne politike i ekonomije država. 

»Nisam se želio zatvarati u računanje tuđih brojeva. Glede ekonomije koju izučavam, najviše pratim tematiku globalizacije, okupaciju Amerike, sudjelovanje Europe u raspodjeli svijeta, zatim promatram proces priključivanja Turske u Europsku uniju i sve probleme koji s tim idu. Mislim da je tamo ipak bolji sustav studiranja jer se uči parcijalno, ali bez stajanja. Učenje znači, ako danas nešto naučim, za tri dana moram to ponoviti, pa za mjesec dana moram opet to isto ponoviti. Predavanja su obvezna, a kolokviji su svakog drugog tjedna, zatim novi kolokviji i tek onda ispit gdje opet cjelokupnu materiju moram znati. Profesori su iz Amerike, Njemačke, iz Azije, zatim s Bliskog istoka, i svi oni prenose različite informacije i iskustva«, pojašnjava Luka Šabić.

Nakon tri godine života i studiranja odlično se uklopio u društvo sa studija, po vlastitim riječima voli sve ljude. Na prvoj godini studija imao je vrlo zanimljivog sustanara sa Sejšelskih otoka. Na Lukinu žalost, taj je njegov sustanar završio studij. Sviđa mu se to što su njegove kolege s fakulteta vrlo određeni prema svom cilju. Teže učenju i oni utječu na Luku da se i on tako ponaša. Nasuprot tomu, kad dođe kući, u Suboticu, ne osjeća toliko brige, ali priznaje kako to nije način za napredovanje. Smatra da nam je suđeno uklopiti se u organiziraniji sustav. Zato želi otići u Ameriku, vidjeti kako to tamo funkcionira, jer taj sustav svakako polako dolazi kod nas. Budimpešta mu se izuzetno sviđa i voli boraviti tamo, grad je veoma lijep, prema Lukinu mišljenju osobito nakon dolaska stranih investitora. 

MODA: Sa svijetom dizajna i mode Luka je povezan preko svoje majke koja kreira svečana odijela, a osobito mu se sviđa što su ljudi s kojima ona kontaktira sretni i raspoloženi jer se pripremaju za razna slavlja. Posredstvom tog posla, koliko on stiže ispomagati, upoznao je puno ljudi, veoma različitih. Bavljenje modom u velikoj mjeri utječe na njegov život i sasvim je sigurno da bi bio potpuno drugačiji kada se time ne bi bavio. Moda se mijenja iz dana u dan, svaki put kada nešto promijeniš to više nije aktualno, dolazi drugo. Ipak, Luka je izgradio neki svoj malo luđi stil odijevanja, različit je od onoga što ljudi ovdje nose. Po njegovom mišljenju ljudi se ovdje često boje mijenjati jer misle kako bi tad bili ismijani. Na Zapadu je to opterećenje manje zastupljeno. Zahvaljujući modi bio je na raznim modnim događanjima i izborima, puno je putovao i upoznao mnoge zvijezde show biznisa. Nekoliko puta godišnje s majkom putuje u Pariz radi konzultacija i nabave materijala, što mu veoma dobro dođe za odmor. 

»Zanimljivo je kako funkcionira taj biznis, koji je toliko unosan da, nakon dilanja droge donosi najveći profit. Moram priznati da ono što gledamo preko TV ekrana pokazuje sasvim drugu sliku. Kada si tamo i pričaš s tim ljudima, shvatiš kako je to vrlo dostižno i normalno«, komentira Luka Šabić.

Vaterpolom se bavio intenzivno, sve do momenta kada je krenuo na studij u Budimpeštu. Nažalost morao je odlučiti hoće li se baviti sportom ili studiranjem. Teško to ide skupa, jer profesionalno bavljenje vaterpolom podrazumijeva šest ili sedam sati odricanja na dan. Zapostaviti studij zbog vaterpola, koji ne donosi dovoljno ni za preživljavanje u našoj zemlji, sigurno nije dobar razlog. 

BUDUĆNOST: Luka se planira zaposliti, kako bi stekao praksu pokraj studija, na što mu ovaj fakultet pruža priliku »intership« programom, gdje se upošljavanjem tvrtka prilagođava studentovom rasporedu predavanja i ispita. Traži se minimalno 20 sati tjedno rada u tvrtki. To je svakako dobra stvar radi stjecanja iskustva u radu, pisanja životopisa i novca koji se može zaraditi. Po njegovim riječima ima se vremena za sve, samo se čovjek mora dobro organizirati. Cilj mu je izboriti se za kvalifikaciju, iskustvo i poslijediplomski studij, a nakon toga vratiti se i primijeniti stečeno znanje.