Arhiv tekstova
Bane u špediteru
Blagoglagoljivi, uvijek odmjeren i na jaču stranu usmjeren predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) i zastupnik ove stranke u Skupštini Srbije Bálint Pásztor izjavio je za subotički radio na mađarskom jeziku kako mu je subotnji skup više sličio na tulum i kulinarsko natjecanje nego na politički skup. I, u pravu je. Bar u prvom dijelu rečenice jer ono što se na ulicama Subotice odigravalo od petka navečer i od subote poslijepodne do prvih sati nedjelje jeste bio tulum, ali njegova suština nije imala pejorativni sadržaj kakav je Pásztor putem radio valova htio prenijeti javnosti. Iako po godinama nije star, predugo je Bane, ovaj Bálint, upregnut u politički špediter da bi mogao razumjeti ono što je Goran Nikičić iz Kanjiže zapazio iz prve: mladima su sloboda i nesputanost dio karaktera. Predugo je Bane, ovaj Bálint, upregnut u političke kočije da ne bi svjesno previdio ono što je svatko tko je posjetio izložbe na Trgu žrtava fašizma i u Parku Ferenca Raichla vidio: kronologiju ubojstava, krađa i ostalih zlodjela što ga je ovaj režim za trinaest godina vladavine počinio nad vlastitim građanima, a čiji je Bane, ovaj Bálint, sastavni dio od samoga početka.
Stoga je Bane – Bože, što mi je – Bálint svoj pogled ispod oglavnika usmjerio na kulinarsko natjecanje, začinivši ga političkim skupom. Ne, Bane, ovaj Bálinte, u Ulici braće Radića nije bilo kulinarsko natjecanje, nije bilo čak niti natjecanje u gostoprimstvu nego su kotlovi, ražnjevi i štandovi bili ništa drugo do esencija gostoprimstva proizašlog iz čista srca i duše ovdašnjih ljudi, željnih da svoje istomišljenike iz drugih krajeva Srbije ne ostave gladnima i žednima. Politika je Banetu, ovaj Bálintu, najpoznatiji i najbolji začin za kulinarstvo, jer mu se – taložena godinama unazad – uvukla pod kožu sa svih butkicijada, čvarkijada i ostalih jada kada dužnosnici SVM-a navuku na sebe janjeće pregače i uz kotlove, zajedno s plastičnim tanjurima posjetiteljima utrape i obavezni najlon s olovkom, notesom, vlastitom fotografijom i brojem koji treba zaokružiti.
Posebno licemjerno i bolno djeluju njegove riječi da subotnji skup »ne bi bio problem« da se organizatori i sudionici prosvjeda nisu pozivali na žrtve 1. studenoga prošle godine. Po Banetovom, ovaj Bálintovom, shvaćanju ovaj bi skup imao smisla samo onda kada bi ljudi – umjesto šesnaest minuta tišine u kojoj se čuje i kašalj sa šesnaest metara – na svim punktovima stajali, nijemi i praznih pogleda, poput kuglaških kegla, a vrijeme bi im ispunjavali govori gradonačelnika i predsjednika, nastupi crkvenih zborova, performansi Éve Rász i Lazara Ristovskog, nastupi crkvenih zborova uz održavanje prigodnih parastosa i misa. Tako, valjda, Bane, ovaj Bálint, zamišlja »ozbiljan politički skup«, lišen upravo onoga za čim mladi vape: života. I to onog normalnog.
Predugo je, kako smo rekli, Bane, ovaj Bálint, upregnut u politička kola željeznih kotača, a da mu to ne ostavi posljedice i na memoriju sjećanja. Kaže on da ga ovi skupovi ne podsjećaju na one iz 2000. u kojima je – eh, ljudski je griješiti – sudjelovao i SVM. Oni malo stariji, Bálint je u to vrijeme bio pravi Bane, sjećaju se i prosvjeda sa zime 1996. na njezin nastavak 1997. kada su građani – zajedno sa studentima koji su također bili organizatori – svake večeri žuljali đonove svoje obuće po subotičkim ali i ulicama svih ostalih gradova u Srbiji i gdje je sve također podsjećalo na tulum, a ne na »ozbiljan politički prosvjed«. A očito Bane, ovaj Bálint, nije početkom listopada bio ispred zgrade subotičke policije kada su se građani okupili u velikom broju tražeći puštanje na slobodu Robertina Knjura, a mladi su na blokiranoj Segedinskoj cesti izveli performans igrajući vaterpolo na suhom.
Koliko li se samo putera s Banetove glave slilo na Bálintovo tijelo najbolje svjedoči činjenica da ga oficijelna vašarizacija Dana grada u kom svoje mjesto dobijaju i takve moralne veličine kakvi su Baja Mali Knindža i Jelena Karleuša ne podsjećaju na tulum i kulinarsko natjecanje. O tome Bane, ovaj Bálint, nikada i nigdje niti riječi.
Predugo je, dakle, Bane, ovaj Bálint, na političkoj njivi da bi povjerovao da mu nitko normalan neće povjerovati kada kaže da je najveća tragedija ovih prosvjeda razgradnja institucija. Upregnut u Vučićeva kola željeznih kotača i Orbánov špediter – sve, ali samo ne svoj – Bane ih je (dobro ste pročitali: Bane) svjesno i savjesno i sâm gazio.
Z. R.
