Arhiv tekstova
Neobičnost kao motivacija
Mnogo mi nedostaje trčanje ovih dana. Proljeće je i idealno je vrijeme za obući tenisice, izaći van i trčati. To sve pojačava činjenica da se baš ovog vikenda u mom gradu događa najstarija ulična utrka, praznik trkača i trkačica. Predivno je biti dio te atmosfere i sve što želite je da trčite. Nakon gladovanja u kojem se nalazim, sada već desetak dana, planiram uložiti mnogo više truda i ojačati mišiće koljena, te nježno opet pokušati lepršavim korakom prelaziti predivne zelene ulice mog grada. Pa i drugih gradova, što da ne.
Rezervirala sam i Garmina da me potakne. Tenisice imam, a i dobre slušalice. Samo dobra volja i odlučnost i bit ću opet u igri.
A dok čekam da se i ta čuda dogode, bavim se malo neobičnijim i vrlo privlačnim polumaratonima.
Jedna od utrka koju želim doživjeti je PolarNight Half Marathon u norveškom Tromsøu. Zamislite: trčite kroz snježne ulice dalekog sjevera, u potpunoj tami, dok vam iznad glave igraju zeleni pramenovi sjeverne svjetlosti. Ova utrka, s terminom u siječnju, nije samo sportski izazov, već prava zimska bajka. Iako zahtijeva ozbiljnu pripremu i toplu opremu, vjerujem da je iskustvo toliko posebno da se zauvijek ureže u pamćenje. Ako volite trčanje i sanjate o nečemu drugačijem, ovo je avantura koja spaja izdržljivost, prirodu i čaroliju i ja bih joj se jako radovala. Znam da za sada uopće ne trčim, ali nitko nam ne brani da sanjamo veliko.
Druge dvije su mi podjednako zanimljive. Doduše, trčanje kroz tunele mi više povećava uzbuđenje, pa ću prvo o tome.
Trkom kroz podzemlje
Još jedna utrka koju sam odmah dodala na svoju listu želja je polumaraton kroz tunele u engleskom gradu Bathu. Da, dobro ste pročitali: trči se kroz dva stara željeznička tunela iz viktorijanskog doba, a gotovo osam kilometara vodi ispod zemlje! Zvuči kao scena iz nekog filma, ali je stvarna i dostupna svima koji traže nešto drugačije.
Posebno me privlači taj kontrast: prvo trčite kroz bajkovite pejzaže britanskog sela, a onda nestanete u polumraku tunela punog jeke i misteriozne tišine. Dugačak, ravni dio u tunelu savršen je za ulazak u ritam, dok vas ostatak staze vodi kroz prirodu i staru arhitekturu Bata. Zamišljam tu promjenu ambijenta, to potpuno uranjanje u neobično… i iskreno, jedva čekam da to i sama iskusim. Mada, nikako ne bih voljela biti na začelju kolone, što bi mi možda pomoglo ubrzati se. Ako volite trčanje, povijest i neobične avanture – ovo je utrka i za vas.
Drevna Petra
Ako bih mogla birati jednu utrku koja izgleda kao da je istrčana iz sna – to bi bio Petra Desert Half Marathon u Jordanu. Zamislite da trčite dok vas sa strane prate veličanstvene stijene isklesane vjetrom i vremenom, a drevna Petra, jedno od svjetskih čuda, ostaje iza vas dok zakoračujete u tišinu pustinje. Staza vodi kroz pješčane putove, brda i kanjone, pod suncem koje u zoru baca zlatnu svjetlost na ružičasto-crveni krajolik. Ne zamjerite ovu poetičnost u opisu, Petra mi je velika putnička želja.
Ovo nije obična utrka – to je iskustvo koje budi sva osjetila. Ne trčiš samo zbog rezultata, već zbog svakog koraka koji te vodi kroz mjesto gdje se povijest i priroda prepliću. Mislim da bi osjećaj da si tamo, da dišeš taj zrak i čuješ samo svoje korake u pijesku, bio nešto što se pamti zauvijek. Ova utrka mi je na samom vrhu liste i iskreno se nadam da ću je jednog dana istrčati – i zato, ako tražite nešto nesvakidašnje i veličanstveno, Petra je moj topli prijedlog.
Htjela sam još da odemo, u prijedlozima, na utrku po Velikom kineskom zidu, ali i na Kilimanjaro polumaraton, ali su me previše ponijeli opisi i dočaravanja. Istovremeno pisanjem vodim sebe na predloženu utrku, ali i zavodim onoga tko čita. Pa tko bude više zaveden možda i pošalje drugima razglednicu.
Na kraju ovih želja bih dodala rečenicu koju je jedna učenica izgovorila, kao da je njena: »Neka sam ja živa i zdrava« i dodajem: a i vi sa mnom, a za trčanje i destinacije ćemo lako, redom.
Gorana Koporan
