Arhiv tekstova
Papa okrenut ka čovjeku i miru koji razoružava
Ovo proljeće, u čijim ljepotama upravo i sami živimo, za Katoličku Crkvu donijelo je i tužne i lijepe trenutke. Smrt jednoga pape uvijek ostavlja određeni trag neizvjesnosti u ljudskom životu, a posebno u životu vjernika. Na cijelu Crkvu trag je ostavila i smrt pape Franje premda je pobolijevao, bio u bolnici, a na sam Uskrs se vidjelo da ga polako, ali sigurno napuštaju i same tjelesne snage. Nekako smo ga, vjerujem svi, zavoljeli po njegovoj skromnosti i otvorenosti, po tome što je bio blizak svakome čovjeku, a ujedno smo se pobojali da ćemo upravo to i izgubiti: toplinu i bliskost jednoga poglavara Crkve.
»Habemus Papam« – imamo Papu!
No, izbor novoga pape, dosadašnjega prefekta Dikasterija za biskupe, tadašnjeg kardinala, još k tomu Amerikanca, Roberta Francisa Prevosta, pape Lava XIV. opet je iznenadio sve. Nakon samo 24 sata što su kardinali na svečan način ušli u Sikstinsku kapelu gdje su se održavale konklave, nakon samo četiri kruga vrlo strogoga tajnoga glasovanja 133 izbornika, kardinal Prevost, i sam ne nadajući se o čemu svjedoče neki kardinali izbornici, dobio je potrebnih dvije trećine glasova kardinala, a Crkva je dobila novoga svetoga Oca, papu Lava XIV. i to prvi puta papu Amerikanca, no Amerikanca koji ima svoje podrijetlo u svojim precima kao Španjolac i kao Francuz i koji na taj način dobro poznaje što znači biti iseljenik, selilac, onaj koji ide trbuhom za kruhom. Premda je kardinal Prevost bio na čelu Dikasterija, mnogi su, ne samo oni okupljeni na Trgu sv. Petra u Vatikanu, zanijemili kada su čuli njegovo ime izrečeno na balkonu bazilike sv. Petra, a posebno su mnogi ostali iznenađeni izborom njegova imena: papa Leon XIV. ili kako bismo na hrvatski jezik preveli papa Lav XIV. Na njegovom licu, kada je stupio pred okupljeno mnoštvo čijim je brojem bio vidno iznenađen, moglo se vidjeti mnoštvo emocija koje je nastojao lagano potisnuti da ga ne obuzmu u potpunosti, ali vidjelo se da su usne zadrhtale, grlo zaigralo, a da je iz oka potekla i suza, a glas je zadrhtao kada je progovorio i poželio da mir bude sa svima… I da, tada smo shvatili da smo dobili novoga papu, ali opet papu skromnosti, topline i bliskosti ljudima. Njegove emocije vidljive u prvom njegovom nastupu odraz su ne samo bliskosti i ganuća već i velike odgovornosti koje je i sam svjestan u vodstvu Crkve kao Kristov namjesnik na zemlji.
Duh Sveti vodi Crkvu po Kristovom namjesniku na zemlji
Papina snaga u vođenju Crkve, ali i kao državnoga poglavara Vatikana, nije i neće biti samo u ljudskim rukama, a to je pokazao i njegov izbor, već je Duh Sveti taj koji zaista vodi i upravlja Crkvom preko nasljednika sv. Petra – pape, nasljednika apostola – biskupa te svećenika kojima je Božji narod i povjeren.
Naime, kardinali su se nakon smrti pape Franje okupili u Rimu na takozvanim kongregacijama, i to njih četrnaest, na kojima su promišljali o trenutku u kojem se Crkva nalazi, ali i smjernicama kakvoga papu žele, a izbor kardinala Prevosta dokaz je tome da su željeli papu na tragu blagopokojnoga pape Franje koji će biti otvoren za sinodalnost Crkve, koji će biti prisutan na rubovima društva otvoren za svakoga čovjeka, ali i koji će provesti sve započete »reforme« u Crkvi, ako ih tim jezikom uopće možemo nazvati. Premda ljudi, kardinali, biraju papu, izbor pape Lava XIV. još je jedan dokaz da Duh Sveti zaista vodi Crkvu, pa tako i izbor samoga pape jer svi oni kardinali koji su po ljudskim riječima bili glavni kandidati za novoga papu u konklave su ušli kao kardinali, ali iz konklava također i izišli kao kardinali, a kardinali izbornici koji su toliko različiti i sa svih dijelova svijeta bili su složni već u četvrtom krugu glasovanja. Odraz je to zajedništva Crkve u jakosti koju joj daje Duh Sveti, jer da nije tako Crkva koja je »stara« više od dvije tisuće godina sigurno ne bi opstala do danas.
I kardinal iz Srbije sudjelovao u konklavama
Među kardinalima izbornicima bio je i beogradski nadbiskup i metropolit kardinal Ladislav Német koji je prvi puta sudjelovao u izboru pape. Veliki je to događaj i za sve katolike u Srbiji, ali i za samu Srbiju koja treba biti ponosna da je u tako ključnom i važnom trenutku za Crkvu, ali i cijeli svijet, imala tako visokog prelata Katoličke Crkve kao predstavnika iz Srbije i kardinala koji je rodom iz Odžaka, dakle s teritorija Srbije, premda je po nacionalnosti mađarskog podrijetla. Valja se prisjetiti da s teritorija današnje Srbije kardinal Német ipak nije jedini kardinal koji je rođen na ovim prostorima. Naime, nekadašnji zagrebački nadbiskup Josip Mihalović, koji je rođen 1814. godine u Tordi (također Srbija), bio je također i kardinal od 1877. godine, a zagrebački nadbiskup sve do 1891. godine. Svakako će i sudjelovanje kardinala Németa na konklavama, ali i u daljnjem »kreiranju politike« sveopće Crkve, u zajedništvu s papom, biti vidljivo, a posebno u provođenju sinodalnog procesa koji je započeo papa Franjo čime je želio čuti glas svakoga čovjeka kako bi Crkva još bolje »prodisala« u današnjem svijetu. Tu sinodalnost u svojim prvim službenim nastupnim govorima spomenuo je i papa Lav XIV. koji će pomognut kardinalima, a tako i kardinalom Németom, nastaviti zajednički hod koji je započeo papa Franjo.
Papa koji poziva na zajedništvo i na mir
Papa Franjo bio je papa dijaloga i otvorenosti za svakoga, a posebno za one koji su na rubnim dijelovima same Crkve, ali i društva. Nekako se osjeća da će njegovo poslanje, a to i jest poslanje Crkve – ići do malenih, potlačenih, siromašnih… – nastaviti i papa Lav XIV. Pozivajući na bezuvjetni mir u cijelome svijetu, ponajprije u Ukrajini i Palestini, papa je osvojio srca okupljenih vjernika na Trgu sv. Petra na svom prvom Angelusu nedjeljom. Papa Lav zna i poznaje što je to i siromaštvo jer je i sam više godina djelovao u misijama u Peruu, a kao misionar postao je i biskupom u Peruu i to po izboru pape Franje koji ga je prije dvije godine i kreirao kardinalom i postavio na čelo Dikasterija za biskupe. Dakle, slobodno možemo reći da je papa Lav upravo ono što su i sami kardinali željeli u svojim smjernicama: onaj papa koji će nastaviti ondje gdje je papa Franjo »stao«, tj. da će provesti ono što je i započeto u samoj Crkvi. No, opet bez djela Duha Svetoga sigurno Crkva ne bi dobila papu na tom tragu.
Papina otvorenost u komunikaciji s drugima koje je susretao ovih dana, a posebno u neposrednosti s medijskim djelatnicima, zaista obećava da će uvijek biti i ostati bliz ljudima jer u svoje središte stavlja upravo čovjeka za kojega se zalagao i kao redovnik augustinijanac, i kao svećenik, biskup, kardinal, a sada i kao papa. Uzevši ime jednoga od svojih prethodnika Lav, htio je naglasiti kako je i danas prisutna određena industrijska revolucija kao u doba pape Lava XIII. koji je tada napisao encikliku Rerum novarum u kojoj se zalagao za prava radnika i onih koji su potlačeni, izrabljivani, potplaćeni… Po tome je i simbolički papa Lav XIV., a i sam je rekao kako je današnje doba upravo doba nove industrijske revolucije, misleći ponajprije na razvoj umjetne inteligencije, te da u samo središte čovjekovog promišljanja i razvoja treba staviti upravo čovjeka, a ne tehnologiju. Eto nam ponovno djela Duha Svetoga, jer čovjek i jest hram Duha Svetoga, kako nas uči Crkva, te je njegovo dostojanstvo uvijek preče od svega onoga što je materijalno i što nas okružuje.
Do sada dvojica papa bila u Beogradu
Prošle godine, u Beogradu je od 24. do 26. lipnja održano zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) na kojem je sudjelovalo sedamdesetak kardinala, nadbiskupa i biskupa iz cijele Europe. Među njima je bio, kao izaslanik pape Franje, i sam kardinal Prevost. Tada nismo niti slutili da ćemo moći jednoga dana reći da je papa već bio u Beogradu. Naime, kardinal ne samo da je sudjelovao na zasjedanju Vijeća, već je u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije 25. lipnja predvodio svečano misno slavlje. Njegova jednostavnost, komunikativnost, otvorenost i srdačnost sa svakim bila je odraz njegove skromnosti i misionarskoga poslanja. Kao da je i dalje ostao u samim misijama u Peruu, a zapravo je visoki predstavnik Crkve. Doduše, u naše krajeve došao je upravo na rubni dio Crkve gdje se susreću i prožimaju Crkva Istoka i Zapada.
Prije njega još je jedan papa više puta bio u Beogradu i boravio upravo u samoj katedrali i odsjedao u župnoj kući i to kao nekadašnji Apostolski nuncij (veleposlanik Vatikana) u Bugarskoj i Turskoj. Bio je to Angelo Giuseppe Roncalli, poslije papa Ivan XXIII. koji je i sam započeo veliku transformaciju Crkve pokrenuvši Drugi vatikanski koncil. Danas je to sveti papa Ivan XXIII., a njegova statua ponosno stoji u dvorištu beogradske katedrale.
U svim ovim danima ujedinjenost, složnost i bratsko zajedništvo Crkve pokazano je kroz molitvu i to za blagopokojnog papu Franju, za izbor novoga pape, ali i za samoga papu Lava XIV. Crkva svakoga dana u misi spominje ime pape, a tolike se mise slave po cijelome svijetu. Znak je to jedinstva jedne mjesne Crkve s onom Rimskom crkvom na čijem je čelu upravo Petrov nasljednik – papa. Stoga ne prestanimo moliti za njegovu svetost kako bi Crkvu uvijek vodio Kristovim putem, a i sam je papa pozvao i biskupe i svećenike da sve vjernike vode putem obraćenja ka vječnosti. Jer to je zadaća Crkve: donijeti spasenje drugima.
Piše: Mihael Sokol
