Arhiv tekstova
Iznošeni dresovi
Nije prošlo puno vremena od prikupljanja potpisa za sazivanje zborova građana (u daljem tekstu: ZG), tek nekih mjesec dana, a »legitimni« predstavnici pojedinih mjesnih zajednica (u daljem tekstu: MZ) pokazali su svoje pravo lice. Naime, kako piše portal Subotičke.rs – a nitko iz spomenute MZ do sada to nije demantirao – stanovnici Malog Bajmoka, unatoč ranijem dogovoru, nisu početkom ovoga tjedna mogli održati ZG.
»Neposredno pred zakazani sastanak, predstavnici MZ ne samo da nisu dozvolili ulazak u prostorije, već su i zaključali kapiju dvorišta, onemogućavajući građanima čak i pristup otvorenom prostoru. Paradoksalno, kako naglašavaju stanovnici ove mesne zajednice, taksisti i dalje imaju nesmetan pristup i ključeve od MZ, a bilo im je eksplicitno zabranjeno da pomognu građanima otključavanjem kapije, tvrde okupljeni«, tvrdi se u tekstu spomenutog portala.
Čime su to predstavnici MZ Mali Bajmok, a nešto ranije – kako neslužbeno saznajemo i MZ Palić – zaslužili da im se legitimitet piše pod navodnicima? Prije svega zbog toga jer je riječ o njihovom poprilično slobodnom tumačenju pravnih sitnica kakve su, primjerice, pojam vlasništva ili pak poštovanja Statuta Grada. Način na koji je portal Subotičke.rs opisao događaj nedvosmisleno ukazuje na to da predstavnici MZ Mali Bajmok zgradu u kojoj se ona nalazi doživljavaju kao svoje vlasništvo, a za čuvare imanja – kako se vidi iz dvije citirane rečenice – ovlastili su taksiste (!), uručujući im, poput batlerima, ključeve da ju čuvaju dok su gazde na odmoru. Kada je, pak, o Statutu Grada riječ, predstavnici MZ Mali Bajmok ili ga ne znaju ili ga, što je vjerojatnije, u ovom slučaju ne poštuju jer je istim tim Statutom (o čemu smo ranije već pisali) predviđena mogućnost da stanovnici održe ZG ako prije toga ispune određene uvjete. A ako je točno ono što piše u spomenutoj informaciji (da je ranije dogovoren ulazak u prostorije MZ), onda se u ovu vlasničko-pravnu priču uvodi i detalj po kom se razlikuje koga se drži za riječ a koga za rogove. Spomenuti nesporazum, da upotrijebimo najblažu moguću riječ za ovu svinj..., poprilično precizno je definirala jedna stanovnica Malog Bajmoka riječima »ako nas ne poštuju kao građane, što nam onda preostaje?«.
Stvarno, što im onda preostaje? Najavljena žalba »nadležnim institucijama« (Gradska uprava, koja je upoznata s ovim slučajem)? Da, to bi zaista imalo smisla jer je riječ o višoj instanci koja snagom svog položaja može utjecati na samovolju svojih podređenih. Ali... kao i kada je riječ o mnogo većim problemima – poput onih o odnosu policije, tužiteljstva ili sudstva spram običnih građana i onih malo »običnijih« – ima tu jedan sitan detalj koji u startu baca sumnju i na ishod buduće žalbe građana Malog Bajmoka: rukovodstvo MZ-a i Gradska uprava igraju u istim dresovima, a tako je – bar za sada – i kada je riječ o višim razinama vlasti.
Kako se onda može tumačiti ovakav vid iskazane samovolje i bahatosti predstavnika MZ Mali Bajmok? Vjerojatno na dva načina. Prvi bi bio da su zbog vremena provedenog na »funkcijama« zaboravili svoje osnovno poslanje i na taj način pokazali da su izgubili svaki vid komunikacije sa stvarnošću osim u trenutcima pred izbore kada poput prosjaka kume, mole i upaljačima i olovkama podmićuju svoje susjede da glasaju baš za onu listu na kojoj se nalaze njihova imena. Drugi je ipak više vjerojatan. Kako su i predstavnici MZ Bali Bajmok tek obični ljudi, zacijelo im je na svakodnevnom raspolaganju širok izvor informacija poput Informera, Pinka, Happyja, Srpskog telegrafa, Večernjih novosti, Politike... pa čak i RTS-a, čiji se voditelji, novinari, sugovornici ili gosti naprosto natječu u odgovoru na pitanje jesu li antisrpska i teroristička mladež u Srbiji samo ustaše ili su čak i fašisti i nacisti? Da ne bude greške, najbolje da su i jedno i drugo i treće. E, ako se nakon takvih informacija malo odgrnu zavjese na prozorima da bi se vidjelo što se događa na ulicama, pa onda utiša ton i pogled usmjeri na izraz lica i gestikulaciju Božanskog, prvo što na um pada je najobičniji ljudski – strah.
Da, moguće da je ta primarna emocija generator prividne nedodirljivosti koja bar u glavi, bar na tren, raspršuje strašne slike ulaska građana u prostorije MZ Bogatić ili pak one od prije nekoliko dana kada je dekan novosadskog DIF-a doživio sramotu kakvu su prije njega doživjeli i predstavnik Gradske uprave u Obrenovcu ili gradonačelnik Kraljeva. Jer iza tih slika lako se može zamisliti i košmar o kompletnoj zamjeni dresova. U prugaste.
Z. R.
