Arhiv tekstova
Nagomilano nezadovoljstvo je eksplodiralo
Studenti u blokadi i građani koji su ih podržavali prekinuli su u ponedjeljak blokadu RTS-a koja je trajala od 14. travnja, a promet u ulicama koje okružuju zgradu RTS-a u Takovskoj ponovo je uspostavljen. Studenti su objavili na društvenim mrežama da obustavljaju blokadu budući da je Odbor za kulturu i informiranje donio odluku o poništavanju starog i raspisivanju novog natječaja za izbor članova Savjeta Regulatornog tijela za elektroničke medije (REM).
Profesorica Filozofskog fakulteta i nekadašnja šefica Odjela za novinarstvo na novosadskom Sveučilištu u mirovini dr. sc. Dubravka Valić Nedeljković, aktivna istraživačica u Novosadskoj novinarskoj školi gdje je i predsjednica Upravnog odbora, jedna je od sedam kandidata koja je povukla svoju kandidaturu u prethodnom izboru tvrdeći da je proces obilovao nepravilnostima i nezakonitostima. S njom smo razgovarali o situaciji u medijima, REM-u i razlozima velikog nezadovoljstva u akademskoj zajednici,
► U ponedjeljak je održana sjednica Odbor za kulturu i informiranje na kojoj je usvojena odluka da se prethodni postupak izbora članova Savjeta REM-a poništi i odluka da se novi proces i postupak izbora članova Savjeta REM-a ponovno pokrene.
To je danas doista vijest s naslovne strane i svi se bavimo pitanjem kojim smo se trebali baviti prije pola godine. Ovo je, mnogi kažu, iznuđeno; neki kažu zakašnjelo, drugi kažu pa dobro, bilo je i vrijeme... Ja mislim da je čitav društveno-politički kontekst u kojem mi živimo praktično od 1. studenog do danas pridonio da se konačno ipak stavi ad acta prethodni ciklus izbora za članove Savjeta REM-a i otvori novi poziv. To je proces koji se trebao mnogo ranije dogoditi i kada je sedam kandidata povuklo svoju kandidaturu trebalo je odmah reagirati i pokrenuti novi proces. Ne vidim niti jedan razlog zašto se s time kasnilo osim ako donositeljima odluka, što je vrlo vjerojatno, uopće ne odgovara da se konstituira novi Savjet REM-a.
► Što se sve događalo oko prethodnog izbora članova Savjeta REM-a i zašto je taj izbor bio neuspješan? Što nije bilo poštovano u sada poništenoj proceduri izbora REM-a?
Zakon kojim se regulira REM kao regulatorno tijelo najznačajniji je za definiranje okruženja u kojima rade elektronički mediji, a elektronički mediji različiti su u odnosu na tiskane i po tome što upravo REM dodjeljuje tzv. frekvencije. Naime, frekvencije su nacionalno dobro i resurs koji nije neograničen već ima određen broj frekvencija koje mogu biti dodijeljene i potrebno je da postoji regulator koji će definirati taj prostor u kojem elektronički mediji funkcioniraju. A ako ga nemate, nekome znači odgovara da ga nema. Već kada je krajem 2024. otvoren natječaj za kandidiranje članova za izbor novih članova Savjeta REM-a mi smo bili svjedoci da je to jedna komplicirana procedura i smatrali smo kako ne može biti nikakvih opstrukcija.
► Zašto ste tako pretpostavili?
Zato što je zakonodavac vrlo detaljno naveo tko mogu biti predlagači, zašto upravo ti predlagači i zašto je tih devet grupa predlagača koji mogu predložiti kandidate. Nadalje, definirano je i da se u okviru svake grupe, ako ima više od dva predložena kandidata, ti predlagači dogovore, jer je akcent na dogovaranju a ne preglasavanju, koja dva kandidata će ići u dalju proceduru, odnosno u Narodnu skupštinu na slušanje u Odboru za kulturu i informiranje i nakon toga da zastupnici na sjednici glasanjem odluče od dva kandidata u svakom području koji će biti izabran za člana Savjeta REM-a. Također, zakonodavac je jako dobro predvidio i koje su to karakteristike osoba koje bi trebale biti izabrane u tako jedno važno tijelo. Osim toga, postoje i vrlo jasno definirane nadležnosti Savjeta REM-a, ali i definirane kazne za one koji se ne pridržavaju medijskih zakona i etičkih novinarskih kodeksa. Znači, zakonodavac je uradio sve što se tiče funkcioniranja REM-a, od izbora do njegove djelatnosti da bi sve funkcioniralo kako valja. Međutim, bez obzira na sve to, zainteresirani donositelji odluka, odnosno zainteresirane moćne elite, uspjele su kompromitirati proces, od devet područja u čak sedam, čime je postalo jasno kako je važno da Savjet REM-a ne bude nezavisno regulatorno tijelo, nego da one političke elite koje imaju moć i donose odluke imaju vrlo jasan upliv u njegov rad. Jer REM ima čak i tu moć da na određeno vrijeme ili potpuno zaustavi emitiranje programa čije uređivačke politike nisu suglasne medijskim zakonima i etičkim kodeksima.
► Kako je kompromitiran proces izbora?
U nekim situacijama to su bili problematične organizacije koje su predložile kandidate. Naime, u području udruga novinara, što je po zakonu četvrto područje, one moraju imati dokaz da imaju tri stotine plaćenih članarina. A sve one udruge čiji su kandidati prošli nisu to imali. Pa se govorilo kako su teška vremena, pa se ne traži plaćanje članarine, a ni Odbor za kulturu nije tražio od njih tu potvrdu i to je već bilo problematično. Pri tome u proceduru se nije uključilo Nezavisno društvo novinara Vojvodine iako definitivno imaju 300 plaćenih članarina, NUNS je ostao, ali se UNS također nije angažirao. I onda su neke sasvim neobične novinarske udruge praktično uspjele progurati svoje kandidate koji daleko od toga da zadovoljavaju sve kriterije koje bi trebale zadovoljiti. Tu je bio veliki problem, a to je za novinare najvažnije područje. Bilo je problema i u drugih šest područja. Recimo, postavilo se pitanje tko je predložio kandidatkinju u ime vjerskih zajednica i drugo. Na različite je načine opstruirana procedura i onda su kandidati koji su ispunjavali sve kriterije odlučili da ipak dođu na Odbor Skupštine na slušanje i nakon toga, budući da smo se na tom odboru uvjerili da nema demokratske volje da ta procedura ostane u zakonom predviđenim okvirima, nas sedmero je odlučilo povući svoje kandidature. I to je bilo potpuno legitimno i mi smo to uradili prije negoli je bila najavljena sjednica skupštine. Meni je signifikantan podatak da je od tada prošlo toliko mjeseci, a da nije obnovljen taj proces. Mi smo očekivali da će taj proces biti vrlo brzo obnovljen i da će sada, budući da smo javno rekli na slušanju koje je izravno prenošeno na televizijama, i točno i jasno dali podatke gdje je sve proces opstruiran, da će se nakon toga ili to potpuno izmijeniti ili obnoviti proces, a ništa se nije dogodilo evo do sada.
► A kako je moguće da REM toliko godina ne funkcionira i ne radi ono što je zakonom propisano da radi?
To je prosto nevjerojatno kako je to moguće, ali mi smo svjedoci da to jeste moguće. I valja dodati kako su, tijekom svih godina u kojima nije radio svoje zakonski definirane poslove, stručne službe REM-a također pod velikim pritiskom vlasti i instruirane od vlasti. Tako da se postavlja pitanje, ako ne dođe do kompletnog resetiranja REM-a, a da Savjet i bude zakonski izabran, kako će stručne službe raditi ako nisu na adekvatan način kapacitirane i ako su i one pod utjecajem vlasti. To je velika opasnost, jer svi govore samo o Savjetu REM-a kojeg čini devet članova, a stručne službe čine ljudi koji su tamo zaposleni. Treba reći i da, iako smo imali vrlo jak društveni agažman oko toga da se obnovi proces izbora, u prosincu dok je taj izbor trajao, mediji nisu pisali o samome procesu izbora, niti su studenti to spomenuli. Možda, da je bilo veće društvene i medijske podrške tada, situacija bi bila drugačija, ali procedura izbora za članove Savjeta REM-a u prosincu 2024. ostala je ispod medijskog informativnog praga.
► Kako se to može objasniti?
Pitali smo kolege novinare što se to događa pa su govorili kako je trenutno jako turbulentna društvena i politička situacija i kako ima jako puno događaja što je i bilo točno, ali izbor članova Savjeta REM-a je i pitanje kako će proći idući izbori. Da je bilo REM-a možda bi izbori i predizborna kampanja drugačije izgledali. Naime, bez kontrole izvještavanja bilo je izvještavanje o padu nadstrešnice, o odgovornosti, radu pravosuđa, o studentskim prosvjedima. Bez kontrole je ostala cijela ta ozbiljna krizna situacija koju u Srbiji imamo praktično od 1. studenog jer nije izabran Savjet REM-a. Doduše, Ministarstvo informiranja u nekim najozbiljnijim kršenjima zakona i etičkog kodeksa može umjesto Savjeta REM-a donijeti neke odluke, ali naravno da se Ministarstvo Vlade koja je bila u ostavci time nije uopće bavilo. Mi sada imamo novog ministra koji je sve, ali ne baš naklonjen nezavisnim medijima o čemu govori njegova biografija i različiti nastupi. Imali smo i prethodnog ministra koji nije pokazivao veliku aktivnost, ako ih je i imao nije se često pojavljivao u medijima.
► Mnogi tvrde kako ne postoje nezavisni mediji.
Postoje manje ili više ili potpuno nezavisni, ali postoje mediji koji se trude biti balansirani, koji se trude biti kritički orijentirani, koji se trude da s dobrim poznavanjem teme izvještavaju o događajima i oni koji se ne trude. Pa nije neobično da je jedan od zahtjeva zaposlenih u javnom servisu Srbije da u ovakvoj situaciji početnici honorarni suradnici ne mogu izvještavati s ovakvo kompliciranih društveno-političkih događaja. Nije to nipodoštavanje mladih, nego prosto moraš imati znanje i veliko novinarsko iskustvo kako bi mogao odvojiti ono što je bitno od onog što je nebitno, ogoliti događaj kako bi mogao izvijestiti o njegovoj suštini. Mislim da je jedna od uredničkih manipulacija da ti nekog tko je potpuno neiskusan pošalješ na važan događaj i onda uzmeš kao urednik taj izvještaj i oblikuješ u pravcu koji tebi odgovara, a ta mlada osoba bez iskustva misli da to tako treba.
► Svjedoci smo kako ima previše govora mržnje i da na to nema reakcije u javnosti. Na to ne reagira ni REM. Tko bi još trebao reagirati osim REM-a?
Samim tim što ipak cijelu proceduru oko izbora vodi Odbor za kulturu i informiranje Narodne skupštine mislim da je on sljedeća nadležna institucija. A također i Ministarstvo za informiranje i oni bi u nekoj sinergiji, ako već nema REM-a, trebali praviti tu astmosferu u kojoj će mediji raditi. Što naravno oni ne rade. Nije van zdrave logike to što REM pred svake izbore mora napraviti neka pravila o izvještavanju o izbornoj kampanji. Prije jedno deset-petnaest godina ta pravila i nisu bila loša, već su čak bila i dobra. Ali kako su se koji izbori odvijali tako su ta pravila bila sve fleksibilnija. Bila su dovoljno opća da ih je svaki urednik mogao tumačiti kako mu odgovara i to naravno nije dobro. Onda vi ne možete, kada pratite predizbornu kampanju, reći e ovi krše pravila, a ovi ne krše, kada je to toliko široko postavljeno da »može biti ne mora značiti«. Ali nema slobodnih izbora bez REM-a, i to je to. Nema. Kao što i sada u ovoj političkoj krizi nema kritičkih i balansiranih izvješća bez REM-a. I to je odgovor na pitanje zašto nema REM-a – pa zato da svatko može raditi što hoće.
► Međutim, REM je i ranije postojao ali nije radio svoj posao. Znači li to da je bitno ne samo imati REM već i izabrati prave osobe.
Članovi REM-a moraju jako dobro poznavati medijsku situaciju i biti osobe od integriteta koje ne možeš uplašiti, da im narediš da glasaju ovako ili onako ili da sami smatraju kako ne trebaju glasati ovako ili onako. One moraju biti vrlo kompetentne osobe, s ozbiljnim integritetom i koje imaju sposobnost oduprijeti se različitim pritiscima. Mi znamo da je u nekoliko saziva REM-a bilo zaista nekoliko jako dobrih članova, ali su oni bili jako usamljeni. Ne možete imati jednu ili dvije od devet osoba i očekivati da oni sada utjeruju čast, poštenje i čestitost u REM. To se zna da je nemoguće i to je bio problem u prethodnim sazivima i te osobe su poslije izvjesnog vremena prosto rekle ne i davale su ostavku. REM mora kompletan biti od nezavisnih osoba. Ne kažem samo oporbenih nego prosto profesionalaca koji neće biti ni s ove ni s one strane.
► Hoćete li se Vi ponovno kandidirati?
To i dalje ne znam i to sve zavisi od načina na koji će novi proces biti obnovljen i hoće li to biti samo pro forme da se nešto zbrza i da se kaže evo zahtjev je ispunjen. Članovi odbora za kulturu Skupštine Srbije na sjednici održanoj 28. travnja nisu nam dali adekvatne odgovore kada je u pitanju otvaranje novog natječaja, prije svega kada bi natječaj trebao biti objavljen u Službenom glasniku. Znači, čekamo. Uostalom, kao i svi ovi ostali studentski zahtjevi gdje vlast stalno viče ispunjeni, ispunjeni, a kada krenete od zahtjeva do zahtjeva, vidite da praktično niti jedan nije ispunjen.
► Ispunjen je četvrti zahtjev, zar ne?
Pa kako kada će ti novci sada biti usmjereni ka privatnim fakultetima, ako se i to dogodi ili je riječ samo u spinu vlasti? To ste zaboravili? To je još jedna vrlo manipulativna odluka. To što se sada prijeti evo privatni fakulteti, oni su radili sve vrijeme, nisu opstruirali i sada ćemo mi njima dati te novce. Pa to su ti novci. Nema dodatnih novaca. Sada će se opet uzeti od državnih sveučilišta to što je opredijeljeno da se podigne standard sveučilišni i te će se novce dati njima. Znate što se stalno zaboravlja, a strašna je manipulacija? To je preraspodjela opterećenja nastave i znanosti u okviru radnog angažmana sveučilišnih profesora. Bez znanosti nema nastave a bez nastave nema znanosti, to je definitivno tako. Ali postoji tu još nešto što nitko nije rekao. Niti jednu rečenicu. A to je da do redovnog profesora vi nemate stalni angažman na fakultetu. Već svakih nekoliko godina biraju vas u naredno zvanje ili vas biraju u isto zvanje ako ne ostvarite određeni broj bodova. A vi te bodove ne ostvarujete u nastavi već u znanosti. Morate imati određeni broj radova na SCI listi, od kategorije M24 pa na gore, morate imati određeni broj radova u primjerice M21, M22, M23 to su izuzetno zahtjevni časopisi i jako je komplicirano da objavite rad u njima i to traje i zahtijeva ozbiljna istraživanja. Točno je definirano koliko kojih radova morate imati da biste bili docent, da biste bili izvanredni profesor i redoviti profesor. I vi to ne možete realizirati ako nemate znanost jer vi radove pišete iz znanosti, a ne iz držanja nastave.
► Kako tumačite toliko veliko nezadovoljstvo u akademskoj zajednici među profesorima i veliku podršku studentima? Što je to suštinski čime su očito već dugo nezadovoljni profesori?
Ako vi hoćete voditi populističku politiku u svim sferama života, što prvo radite? Uništite akademsku zajednicu. Zato što je ona ta koja je promotor novoga, koja vodi društvo unaprijed. Kada smo mi dobili vulgarizaciju sveučilišta? I poplavu brzopoteznih fakulteta u kojima su se stjecale diplome pitaj boga kako? Mi smo to dobili 90-ih godina. A što je bila poruka? »Svako ture može paša biti«. Dakle, devalviranje akademske zajednice, da svatko može imati fakultet, svatko može masterirati, doktorirati i sve se može kupiti na tržištu. Na taj su način obezvrijedili sveučilišnu zajednicu. I naravno da i na državnim fakultetima, gdje su jako oštre procedure za izbor u zvanja, ima i ovoga i onoga, ali je daleko veća kontrola nego na većini privatnih fakulteta. I nije u pitanju diskriminacija, jer ako je Beogradsko sveučilište visoko na listi u svjetskom okruženju sveučilišta onda se da pretpostaviti da je to sveučilište i da su ti zaposleni na tom sveučilištu nešto uradili kako bi stigli na te liste. Vlastitim radom, znanošću kojom se bave, objavljivanjem radova u visoko cijenjenim časopisima itd. Točno se zna kako se stiže na tu Šangajsku listu. Mi to živimo od 90-ih godina i stalno su sveučilišni profesori pod znakom pitanja, pod nekom lupom, daju im se sve rigorozniji uvjeti za izbor u zvanja i ostajanja u znanosti i prosvjeti a s druge strane puštate neke dosta opskurne privatne fakultete gdje možete dobiti lako diplomu. I zaista se nekada pitam kako je moguće da neki visoki dužnosnici ne znaju odgovoriti na kojem fakultetu su doktorirali. Što je tu poruka? Poruka je da se potpuno obezvrijedi akademska zajednica i težnje i vrijednosti koje ona pokušava u društvu održavati i promovirati.
► Možda zato što su sada neke druge elite stupile na scenu?
Tako je, druge elite sa svojim vrijednostima. Ali i običnom svijetu to godi, ne svima ali mnogima. I govore kako to može svatko. Pa kad može svatko – ajde ti. To je jedna pogubna politika koja se u ovoj zemlji vodi već trideset godina i koja je sada naprosto eksplodirala. Za velike društvene revolucije, evolutivnog tipa, često je povod nešto sasvim malo. Zato što je to ona igla, onaj trn, na koji je taj balon nagazio i odjednom eksplodirao i dovodi do strašnih društvenih događaja, i konflikata i kriza i promjena. I to se nama sada dogodilo. Vi ste imali akumulaciju jednog strašnog nezadovoljstva sveučilišta koji je stalno neprestano omalovažavan, ismjevan, kog su stalno opterećivali uredbama, zakonima, smanjivanjima prihoda, opstrukcijama sa svih strana a tražili se rezultati. I sada odjednom imate ljude koji kažu e sada mi nećemo više. I zato mislim da su listom sveučilišni profesori, osim pojedinaca, zaista prihvatili taj studentski šnur jer su shvatili da je sada biti ili ne biti. A posebno kada su znanost obezvrijedili a želimo biti vodeći u svijetu u IT sektoru na primjer.
► Hoće li ta uredba biti ukinuta?
Pa vidjet ćemo kada, jer razlog je vrlo jasan: za znanost te ne mogu kontrolirati a za nastavu mogu, dam prevagu nastavi i ako nisi bio na nastavi, nećeš dobiti plaću. A to je jedna toliko primitivna logika koja dugoročno može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica, odnosno sankcija, i da nas potpuno skloni s mape istraživača u Europi i svijetu. Vi recimo imate niz projekata Erasmus koji su suradnja između fakulteta ili odsjeka u cijeloj Europi. Naši fakulteti imaju masu projekata Erasmus za koje je pravdanje sredstava vrlo strogo, a vi sada napravite ovakvu opstrukciju istraživačkog rada na sveučilištu i stavite pod znak pitanja masu Erasmus i drugih međunarodnih projekata. Tek kada ti znaš suštinu funkcioniranja fakulteta tek tada možeš razumjeti koliko su dalekosežne ove primitivne odluke.
► Kako se ova kriza može rasplesti?
Rektor Beogradskog sveučilišta ima ugled u univerzitetskoj zajednici ne samo beogradskoj i od njegovih poteza će umnogome zavisiti na koji način će se ovo sve privesti socio-psihološkom pozitivnom kraju. Ne znam u ovom trenutku. Jer što bi to značilo kada bismo svi rekli »dobro, vraćamo se u klupe, pet mjeseci nismo ništa radili, puj pike ne važi«. Postavlja se pitanje, ako niti jedna zahtjev nije ispunjen zašto ste štrajkali, zašto ste imali plenume, što se sada događa? Ovo je pat pozicija i ne znam kako će se riješiti. Ja se samo bojim najgoreg puta, sve ostalo mi je prihvatljivo. Jako se bojim da vlast izgubi živce potpuno, a neke izjave idu ka tome, da im je sada već dosta demokracije i ja se toga vrlo pribojavam a imamo »lijepe uzore« u drugim zemljama kako su neke vlasti rješavale daleko manje prosvjede. Ne znam koliko će ovo trajati i kako će se završiti. Svaka strana ima legitimne zahtjeve, ali vlast je sve nervoznija, pa je Vučić rekao i da su prosvjedi krivi što je BDP pao a ekonomisti kažu da je pao jer je ukinuo plaće prosvjeti i sveučilištu i nema tko trošiti novce, kao i makroekonoske prilike koje nam ne idu na ruku. To su dvije strane gledanja na isti problem. Kome će prije dogoriti do nokata, vidjet ćemo.
