Arhiv tekstova
Kako plivati u moru informacija
U okviru projekta pod nazivom »Između redova: Mala škola medijske pismenosti«, kojeg je proveo Centar lokalne demokracije Subotica u partnerstvu s portalom Magločistač, u Tavankutu je u subotu održan treći trening-interaktivna obuka o medijskoj i informacionoj pismenosti.
Nakon pozdravne riječi direktorice Centra Stanke Parać Damjanović, sudionicima je sociologinja dr. sc. Jasminka Dulić predstavila rezultate istraživanja o medijskim navikama te medijskoj i informacijskoj pismenosti mladih, koji je proveden na uzorku od 320 ispitanika srednjoškolskih učenika u Subotici, Bačkoj Topoli i Kanjiži. Novinarka i stručnjakinja za medijsku pismenost Tatjana Ljubić provela je interaktivne radionice o tome kako da u vremenu infodemije »plivamo u moru informacija«, odnosno kako da se u »vremenu kada nas informacije sustižu na svakom koraku snađemo i razlikujemo bitne i beskorisne informacije«.
Mapiranje medijskih navika i pismenosti
»Projekt je započeo 1. rujna prošle godine i trajat će do kraja svibnja ove. Tijekom devet mjeseci CLD je provodio istraživanje medijskih navika i mapiranje razine medijske pismenosti srednjoškolaca iz Subotice, Bačke Topole i Kanjiže, s ciljem da otkrijemo kako današnji srednjoškolci percipiraju medijsku pismenost, što ona za njih predstavlja i koliko su zapravo medijski pismeni« objašnjava koordinatorica Julijana Patarčić.
Kako je istaknula, ovo je prvo istraživanje takvog tipa na području navedenih općina, budući da do sada nisu postojali takvi podaci, što, prema njezinoj ocjeni, predstavlja posebnu vrijednost ovog projekta.
»Nakon toga proveli smo treninge za mlade, također srednjoškolce iz te tri općine, zatim za prosvjetne radnike i, na kraju, za predstavnike organizacija civilnog društva, također s područja tih općina. Cilj nam je bio zatvoriti puni krug – educirati mlade o tome što je medijska pismenost, kako je prepoznati, kako prepoznati lažne vijesti, medijske manipulacije i osnovne alate koji će im pomoći u konzumiranju suvremenih medija. S prosvjetnim radnicima radili smo na naprednijoj razini – educirali smo ih o tome kako se umjetna inteligencija danas koristi u izradi školskih radova, sastava i slično, jer je umjetna inteligencija de facto postala dio obrazovanja, a prosvjetni radnici na to nisu dovoljno pripremljeni. Na kraju, proveli smo edukaciju za predstavnike organizacija civilnog društva koji rade s mladima, kako bi i oni, kada budu provodili projekte i programe, mogli uključiti ovu temu i organizirati slične edukacije«, rekla je Patarčić.
Kako povratiti kontrolu nad informacijskim prostorom
Obuka u Tavankutu obuhvatila je predstavnike organizacija civilnog društva iz Subotice, Kanjiže i Bačke Topole, iz različitih područja, s ciljem da svi steknu osnovna znanja iz medijske pismenosti kako bi kasnije, prilikom osmišljavanja programa i pisanja projekata, mogli uključiti i ovu temu. Koordinatorica projekta naglašava kako je, prema njezinu mišljenju, medijska pismenost sastavni dio funkcionalne pismenosti i nešto bez čega se danas ne može, jer je suvremeni čovjek sa svih strana izložen velikoj količini informacija koje mu dolaze velikom brzinom putem brojnih komunikacijskih kanala, a medijska pismenost postaje »živa materija« koja se razvija usporedo s tehnologijom.
Tijekom seminara se kroz praktične primjere razmatralo kako nas danas algoritmi i umjetna inteligencija usmjeravaju i kako možemo povratiti kontrolu nad vlastitim informacijskim prostorom. Na koncu je održana i vježba o tome kako prepoznati je li fotografija autentična ili nije, odnosno kako se danas, kada je sve više kreiranih fotografija pomoću umjetne inteligencije, radi foto-forenzika.
Mala škola medijske pismenosti namijenjena je srednjoškolcima, prosvjetnim i omladinskim radnicima, kao i organizacijama civilnog društva mladih i za mlade iz Subotice, Bačke Topole i Kanjiže.
Inicijativa za edukaciju prosvjetnih radnika
»Jedan od značajnih rezultata ovog projekta jest naša inicijativa za uvođenjem kontinuirane edukacije iz ovog područja za prosvjetne radnike, odnosno u obrazovnim ustanovama u ove tri općine. To je nešto složeniji proces u koji smo ušli analizirajući postojeće strategije vezane uz umjetnu inteligenciju, medijsku pismenost i obrazovanje, kao i tri temeljna zakona u obrazovanju. Na temelju toga sagledali smo kako se u zakonima predviđa pristup medijskoj pismenosti, koje su mjere i ciljevi. Nakon toga istražili smo katalog edukacija i ustanovili da na temu umjetne inteligencije postoje samo četiri seminara, dok niti jedan nije označen kao program od javnog interesa, a za medijsku pismenost postoji samo jedan. To je važno jer smo tijekom istraživanja došli do podatka da na tržištu rada ne postoji kvalificirana radna snaga koja može predavati medijsku pismenost u školama. Na primjer, diplomirani novinari ili komunikolozi mogu predavati taj predmet, ali tijekom studija nisu stekli potrebna znanja i moraju proći dodatnu edukaciju. S druge strane, predmet trenutno predaju profesori materinskog jezika, sociologije, geografije ili psihologije, koji također nemaju adekvatna znanja iz medijske pismenosti, pa i oni trebaju dodatnu edukaciju«, pojašnjava Patarčić i dodaje da će nakon prikupljanja potpisa inicijativa biti proslijeđena općinskim vijećima i aktiva srednjih škola u Subotici, Bačkoj Topoli i Kanjiži, te da će se čekati njihov odgovor.
Intenziviranje starog problema
Problem koji je postojao oduvijek, a to je istinost medijskih informacija, kroz razvoj je tehnologije učinjen većim, vidljivijim; intenzivirao se i zbog toga mnogo više utječe na naše živote, »na način na koji dolazimo do točnih informacija a točne informacije su nam važne kako bi mogli donositi informirane odluke o svom životu a ne da donosimo odluke koje su temeljene na neistinitim podacima, na dezinformacijama na manipulativnim informacijama ili propagandi«, objašnjava Tatjana Ljubić za Hrvatsku riječ.
Na naše pitanje kako da se prosječni konzument medija snalazi u svemu tome Ljubić kaže:
»Neka zdrava skeptičnost je ono što je potrebno kako bismo se snašli u ovome svijetu informacija. Nikako ne mislim da trebamo biti cinični i reći da se nikome ne može vjerovati i da nitko ne govori istinu. Mi živimo u predivnom dobu i tehnologija nam omogućuje da živimo bolje nego ikada do sada. Međutim, zbog toga što smo izloženi jako velikom broju informacija bilo bi pametno da provjerimo jesu li informacije koje imamo točne i ako nismo sigurni i ako jako emotivno reagiramo na njih, ako nas uznemire, ako nas razbjesne da se zapitamo jesu li one zaista točne prije negoli ih podijelimo s drugim ljudima i tako potencijalno nastavimo širiti neki krug dezinformacija, čak iako to napravimo nesvjesno i možda to i ne želimo«.
Ljubić kaže i kako je nekada novinarsko pravilo bilo koristiti dva izvora. Međutim, mediji danas često izvještavaju na isti način i ako i pogledamo dva medija možda nećemo moći ustanoviti kredibilnost informacija i jesu li one točne.
»Međutim, trebamo imati što veću raznovrsnost izvora, trebamo koristiti zdrav razum, pogledati izvore, odakle je informacija, je li to istraživanje stvarno točno, razmisliti o tome pokušava li me netko uvjeriti u nešto, što ja mislim i osjećam o tome, provjeriti i na nekom drugom mjestu, razgovarati o tome s nekim, pogledati fact chekere je li provjerena informacija«, kaže Ljubić.
Drugim riječima, zaključuje ona, imajući u vidu da medijske informacije danas u pojedinim medijima kompletno nisu točne ili su u drugim polovično točne treba ih provjeravati, »ali srećom imamo puno danas izvora informacija, imamo naše uši, naše oči, naš razum i sposobnost kritičkog pristupanja informacijama«.
H. R.
