Arhiv tekstova
Pontifikat obilježilo milosrđe
U ponedjeljak, 21. travnja, ujutro u 7,35 sati, kako je objavio Vatikan, preminuo je 266. poglavar Katoličke Crkve, sveti otac papa Franjo.
Iako je papa bio dulje vrijeme bolestan i imao 88 godina, njegova je smrt iznenadila mnoge, osobito one koji su ga vidjeli dan prije – na Uskrs, kada je pozdravio okupljene vjernike sa svog balkona i provozao se papamobilom.
Smrt Svetog Oca
Papinu smrt potvrdio je kamerlengo svete Rimske Crkve, a tu dužnost sada obnaša kardinal Kevin Farrell. Kako nalaže pravilo u ovakvim situacijama, apartmani Svetog Oca na trećem katu Apostolske palače i na drugom katu Doma svete Marte, gdje je papa Franjo boravio, su zapečaćeni. Od ponedjeljka navečer suradnici su imali mogućnost pozdraviti blagopokojnog papu, a njegovo tijelo je u srijedu prijepodne preneseno u crkvu sv. Petra u Rimu. U utorak je održana prva opća kongregacija kardinala na kojoj je odlučeno da će sprovod pape Franje biti u sutra, 26. travnja.
Kao i tijekom svog života, papa Franjo je u svojoj oporuci izrazio želju za jednostavnošću, bez velikih ukrasa i ceremonija.
»Moji zemni ostaci neka počivaju – u iščekivanju dana uskrsnuća – u papinskoj bazilici svete Marije Velike. Grob neka bude u zemlji, jednostavan, bez ukrasa, s natpisom: Franciscus, smješten između kapelice Paolina i kapelice Sforza«, napisao je papa još 29. lipnja 2022. godine.
Bio je poznat po svojoj dubokoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, te je tako želio da i njegov posljednji zemaljski put završi upravo u ovom drevnom Marijanskom svetištu. Duhovna oporuka, kako je prenio i Vatican News, nije samo osobna volja, već snažna poruka Crkvi i čovječanstvu: poziv na jednostavnost, predanje Mariji i nadu u uskrsnuće.
Glavni urednik vatikanskih medija Andrea Tornielli, razmišljajući o milosrđu kao središnjoj poruci 12- godišnjeg pontifikata pape Franje, napisao je: »Božje je milosrđe naše oslobođenje i naša sreća. Živimo od milosrđa i ne smijemo si dopustiti da budemo bez milosrđa; ono je zrak koji udišemo. Presiromašni smo da bismo postavljali uvjete, trebamo praštati, jer je i nama potreban oprost«. Kako je Tornielli naveo, ako postoji jedna poruka koja je više od bilo koje druge obilježila pontifikat pape Franje i koja će zauvijek ostati aktualna, onda je to poruka milosrđa. On je također naveo kako se prvi argentinski papa u povijesti Crkve tijekom svog pontifikata osvrnuo na mnoga pitanja, a posebnu pozornost usmjerio je prema siromašnima, na bratstvo, brigu za naš zajednički dom, te na čvrsto i bezuvjetno protivljenje ratu.
Djela u brojkama
Papa Franjo rođen je kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. godine u obitelji s petero djece. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija San Jose u San Miguelu. Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a 22. travnja 1973. položio je svoje doživotne zavjete, te je za provincijala Argentine izabran 1973. Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je biskupski red. Nadbiskupom koadjutorom imenovan je 1997., a 1998. je naslijedio kardinala Qarracina. Kardinalom je imenovan 2001. godine, a za poglavara Katoličke Crkve izabran je 13. ožujka 2013. godine.
Tijekom 12 godina svog pontifikata papa Franjo je ostvario brojna djela. Ona najvažnija koja je napisao su 4 enciklike, 7 apostolskih pobudnica, 39 apostolskih konstitucija, 103 apostolska pisma, 77 pisama u obliku motuproprija, 349 pisama (najčešće raznim biskupima povodom nekih okruglih obljetnica u njihovoj zemlji), 158 poruka za obilježavanje svjetskih dana, nekoliko stotina papinskih poruka različitim osobama i za razne prigode. Bio je na 48 putovanja u inozemstvu. U Italiji je poduzeo 29 pohoda. Susreo se i s nekoliko međunarodnih organizacija, ustanovio je: Nedjelju Božje riječi, Svjetski dan siromaha, Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba i Svjetski dan djece. Sudjelovao je na četiri svjetska susreta mladih (Brazil, Poljska, Panama i Portugal), kao i na tri svjetska susreta obitelji (SAD, Irska i Vatikan). Bulom »Nada ne razočarava« najavio je redovitu Jubilarnu godinu koju je otvorio otvaranjem Svetih vrata i misom bdjenja uoči Božića 2024. godine.
Smrt i ukop pape
Kardinal kamerlengo tradicionalno mora potvrditi papinu smrt. Po tradiciji, on treba doći u prostoriju gdje leži njegovo tijelo i pozvati ga po imenu ne bi li ga probudio. To je sada u biti ceremonijalna dužnost jer liječnici do tada već potvrde smrt. Kada papa ne odgovori, njegov prsten biva uništen, što označava kraj njegova pontifikata, a njegove odaje zapečaćene. Kamerlengo zatim treba obavijestiti kardinalski zbor da je papa umro, nakon čega Vatikan tu vijest objavi svijetu. Nakon papine smrti slijedi devet dana žalosti poznatih kao novendijal, što je izvorno starorimski običaj. Italija obično proglašava i razdoblje nacionalne žalosti. Papino tijelo se blagoslivlja, odjene se u papinsko ruho i izloži javnosti. Papino tijelo u prošlosti se izlagalo na podignutom odru katafalku, ali budući da je papa Franjo pojednostavio pogrebni obred, njegovo tijelo je izloženo u otvorenom lijesu bez mnogo pompe i raskoši. Dnevne molitve i mise zadušnice održavaju se u bazilici i širom katoličkog svijeta.
Sada u Vatikanu nastupa prijelazno razdoblje koje se zove sedisvakancija, što znači »prazna stolica«, tijekom kojeg Crkvom privremeno upravlja kardinalski zbor na čelu s kamerlengom, ali ne može donositi važne odluke dok se ne izabere novi papa.
Pogreb pape Franje, kako je najavljivano već i ranije, predvodit će dekan kardinalskog zbora Giovanni Battista Re. Pape se tradicionalno pokapaju u kriptama ispod bazilike sv. Petra. Ondje je pokopano gotovo 100 papa, uključujući papu Benedikta XVI. Međutim, papa Franjo bit će prvi papa u posljednjih stotinu godina koji će biti pokopan izvan Vatikana. Inače, pape su se do sada pokapale u tri lijesa: od čempresa, cinka i od brijesta, svi položeni jedan u drugi. No, papa Franjo naredio je da ga se pokopa u jednom lijesu načinjenom od drveta i cinka.
Konklava – izbor novog pape
Dva do tri tjedna nakon pogreba Kardinalski zbor okupit će se u Sikstinskoj kapeli na konklavi – tajnovitom izboru novog pape. Posljednjih 700 godina papu se uvijek biralo iz redova Kardinalskog zbora, a velika većina papa kroz povijest bili su Europljani, dok je papa Franjo prvi neeuropski papa u posljednjih 1.300 godina. Maksimalan broj kardinala izbornika je 120, ali trenutačno ih je 135 s pravom glasa i nije isključeno da će se dopustiti iznimke od pravila. Svima je zabranjeno korištenje bilo kakvih uređaja i kontakt s vanjskim svijetom. Na dan glasanja Sikstinska kapela fizički bude odvojena od svijeta i kardinali, koji moraju prisegnuti na tajnost, u njoj budu zaključani. Glasati mogu samo kardinali mlađi od 80 godina. Svatko glasa po vlastitom izboru, ispisujući ime kandidata na listiću koji će staviti u kalež na oltaru. Ako nijedan kandidat ne dobije potrebnu dvotrećinsku većinu, održava se novi krug glasanja. Na dan se mogu održati do četiri kruga glasanja. Kada se listiće prebroji, spali ih se u peći u Sikstinskoj kapeli, koju prije izbora postave vatikanski vatrogasci. U drugoj peći spali se kemikalija koja otpušta dimni signal kroz dimnjak. Crni dim znači da novi papa nije izabran, a bijeli da jest.
Nakon što se izabere papa predstavnik kardinalskog zbora pročita na balkonu bazilike sv. Petra latinsku izreku »Habemus papam«, što znači »Imamo papu«.
Novi papa, izabravši papinsko ime, odijeva se u bijelu reverendu, te izlazi na balkon kako bi se prvi put obratio javnosti. Time katolički svijet ima novog poglavara.
Ž. V.
