Arhiv tekstova
Mljet me uporno zavodi, a ja se ne opirem
Niti jednu knjigu nisam čitala više od jednog puta osim fakultetskih knjiga i lektira za osnovnu školu, zbog posla. Svakako su neke od ostalih zaslužile biti pročitane još koji put, ali mislim da ima mnogo knjiga koje bi čovjek trebao pročitati, a neće stići, živio i preko sto godina, tako da vraćanje na iste predstavlja veliki luksuz. Slično je i s destinacijama. Međutim, neke destinacije nisu samo destinacije, one su nešto mnogo više od toga. Jedna od takvih je Mljet, u čijim sam posjetima stigla do trećeg puta i mislim da ću ga, dok sam živa, obilaziti bar jednom u par godina, a ako putovanje bude skraćeno, kada jednog dana bude izgrađena autocesta od Doboja do Ploča, bit će to i češće.
Sve što želite znati o Mljetu, a ne piše ni u jednom vodiču
Mljet je otok na koji se ide zbog prirode i ljudi. Prvo ćemo o prirodi. Po mom mišljenju, to je najzeleniji otok na kojem sam bila. Sve je zeleno. Dobro, i plavo – ipak smo na moru. Uvijek, kad pokušavam zaraziti ljude pričom o Mljetu i nagovoriti ih da odu (jer to svatko mora barem jednom u životu), prvo im objasnim da tamo nema starih gradova u smislu večernjih šetnji u haljinama i štiklama, beskonačnih suvenirnica i sličnih ljetnih ugođaja. Možete vi i obući haljinu, staviti ruž i sve što vam srce poželi, ali ne zbog gužve i mora ljudi, nego zbog sebe, prirode i plavog mora. Kad se oko toga razumijemo, zavođenje može početi.
Svaki put idem s nekim kome je to prvi put na Mljetu i svaki put već viđene stvari gledam drugim očima, a nove upijam s još većim oduševljenjem.
Ali dobro, za one koji su propustili moje prethodno oduševljenje Mljetom, spomenut ću samo da se na otok najčešće stiže iz trajektne luke Prapratno, koja se nalazi na Pelješcu i koju je Pelješki most učinio puno pristupačnijom. Trajekt pristaje u mjesto Sobru. Postoji i nekoliko katamaranskih linija iz Dubrovnika, s Korčule…
Otok je dug nešto više od 30 kilometara, a prema popisu iz 2021. na njemu živi oko tisuću stanovnika – iako smo čuli da je stvarni broj bliži 800. Najveće naselje je Babino Polje, gdje se nalazi i škola, a smješteno je otprilike na sredini otoka. Uz njega, otok ima još 14 naselja – neka se nalaze unutar Nacionalnog parka, poput Goveđara, neka su na obali mora, poput Pomene, Polača i Saplunare, a druga su u unutrašnjosti i zadržala su autentičan, miran karakter – primjerice Babino Polje, Blato i Maranovići.
Naš paket posjeta
Iskoristili smo uskrsne blagdane i odlučili ih provesti na Mljetu. Kako nismo imali puno dana na raspolaganju, krenuli smo u srijedu odmah nakon posla i odlučili voziti noću. Nismo veliki ljubitelji noćne vožnje, ali izostanak gužve na cesti – posebno kamiona – jedna je od velikih prednosti. Stigli smo prije prvog trajekta pa smo malo odmorili u automobilu. Sav taj trud donio nam je jedan cijeli dodatni dan na Mljetu, pa nam nije smetalo ni to što je prvi dan jako padala kiša. Iskoristili smo ga da provedemo vrijeme s našim domaćinima u autokampu Marina, koji su nam sada već dragi prijatelji.
Nakon kavice i svega što ide u paket dobrodošlice, s Marinom smo otišli po svježu ribu od lokalnih ribara, pa smo, uz brancina i oradu, imali sve što nam je trebalo za fin posni ručak. Nevjerojatno je koliko se na Mljetu stvari događaju spontano. Što god planirali, budite sigurni da će na kraju biti onako kako je Mljet to zamislio za vas. Zapravo, nisam sigurna koliko je to tako u sezoni, jer je tada kontakt s mještanima slabiji zbog njihove zauzetosti – zato i volim ići na Mljet u travnju i svibnju.
A što se sve dogodilo u iduća tri dana našeg posjeta – o tome nastavljamo u sljedećem broju, jer lijepe uspomene zaslužuju da se pričaju polako.
Gorana Koporan
