Arhiv tekstova
Svi smo poslani
Tek je tjedan dana prošlo od Uskrsa. Kao vjernici još smo pod dojmovima proslave najvećeg kršćanskog blagdana. Možemo samo zamisliti kakve su dojmove imali učenici tjedan dana nakon uskrsnuća. Sve je još friško, još uvijek svi nisu vidjeli Uskrsloga. Tako je glavni lik ovonedjeljnog evanđelja Toma, jedini od dvanestorice koji, iako je prošao cijeli tjedan od uskrsnuća, nije vidio Isusa. Mnogo je o Tomi napisano i još se puno toga može reći što će nam koristiti u našem duhovnom rastu, no ovonedjeljna Božja riječ nosi još brojne druge pouke za današnje kršćane.
Poslanje
U središtu zbivanja ove nedjelje je, naravno, Toma, koji nije s apostolima u trenutku prvog ukazanja, te im ne vjeruje da je Isus, koji je tek prije koji dan umro i pokopan, sad nanovo živ (usp. Iv 20, 19-31). Tomu prije možemo razumjeti, nego osuđivati zbog njegove nevjere. Nisu li Petar i Ivan trčali na grob provjeriti što se zbilo jer nisu vjerovali ženama? Uskrsnuće je jedan veličanstveni Božji zahvat u ljudsku povijest koji zahtijeva vjeru jer ni na jedan drugi način ne može biti shvaćen i prihvaćen. Bog kroz njega očituje ljudima svoju moć, pokazuje da je on gospodar života i smrti i da jedino njegovom rukom možemo biti spašeni. No, mali čovjek ne može dokučiti Božju veličinu, njegovu moć i slavu. Sve naše ljudske moći, slave i veličine ništa su spram Boga. Zato ni jedan Toma, koji je običan čovjek, ne može svojim razumom prihvatiti da je njegov Učitelj ponovno živ. Isus dolazi još jednom, kako bi i Tomu učinio svjedokom svoga uskrsnuća jer će mu trebati takav svjedok za zadaću koja očekuje njegove učenike.
A upravo je zadaća ono što zaboravljamo kada čitamo ovaj ulomak iz Evanđelja. Isus, kada dolazi prvi put pred apostole, kaže: »Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas« (Iv 20,21). On prima poslanje od Oca, ono je na zemlji dovršeno upravo njegovim uskrsnućem, sada svoju ulogu moraju preuzeti njegovi učenici. A ta je uloga vrlo odgovorna. Isus je poslan spasiti čovjeka. No, sada tu istinu treba učiniti poznatom, treba je proširiti među narode tako da svi u nju povjeruju. Apostoli su ozbiljno shvatili ovo poslanje, jer ono i jeste ozbiljno, na njima je odgovornost da ljudi prihvate spasenje. Koliko su bili ozbiljni u vršenju tog poslanja vidimo po tome da im nije bilo žao ni vlastitog života. A koliko vrijedi ovaj život u usporedbi s vječnim?
Ista zadaća
Ipak, poslanje nije bilo namijenjeno samo apostolima, namijenjeno je svima koji vjeruju da je On radi nas i radi našeg spasenja raspet, umro i pokopan, te uskrsnuo treći dan. Svi tu vjeru ispovijedamo, dakle svi smo poslani proširiti tu istinu, kako bi ljudi mogli povjerovati i prihvatiti spasenje. Ne možemo se izgovarati nikakvim razlozima, niti opravdavati neznanjima. Mogli su tako i apostoli, ali nisu. Isus nije tražio izgovore kad je trebao ići na križ, pa tako ne prihvaća naše izgovore sada kada mi kao vjernici trebamo dati svoj dio. Biti vjernik znači biti onaj koji ljubi, i Boga i bližnjega, onaj koji je svjedok i širitelj Radosne vijesti, onaj koji se ne boji izložiti radi spasenja drugog, koji živi za nagradu na Nebu, a ne na ovome svijetu. Svaki kršćanin je poslan da donese istinu o Kristu ljudima među koje ide, da pridobije za Krista one koji ga ne poznaju, ili češće u našim sredinama one koji su ga zaboravili. Svatko od nas treba biti apostol u svojoj sredini. Trebamo ozbiljno shvatiti svoje poslanje, to je naša odgovornost prema bratu koji Krista ne poznaje ili ga ne prihvaća.
