Arhiv tekstova
Utjecaj na Balkan i Hrvatsku: trgovina, inflacija i investicije
Iako se trgovinski rat primarno vodi između Washing-tona i Pekinga, njegove posljedice osjećaju i manje ekonomije diljem svijeta – pa tako i zemlje Balkana. U novom valu Trumpovih tarifa 2025. godine države regije našle su se među pogođenima. Za razliku od Europske unije, koja je kao cjelina dobila tarifu od 20%, ili Ujedinjenog Kraljevstva (10%), balkanske zemlje svrstane su u kategoriju viših tarifa. Posebno se izdvaja primjer Srbije, koja je dobila stopu od 37% na sav izvoz robe u SAD. To je među najvišim stopama u svijetu – od europskih zemalja samo Bosna i Hercegovina (35%) i Sjeverna Makedonija (33%) bile su blizu, dok je većina drugih imala niže stope, primjerice Hrvatska (20%). Čak su i mnoge afričke i latinoameričke države prošle bolje od Srbije. Višu tarifu od 37% dobilo je svega nekoliko država (poput Laosa 48% ili Vijetnama 46%), što praktično znači da je Srbija po tretmanu svrstana u red »najnepoželjnijih« izvora uvoza za Ameriku, navodi portal nin.rs. Takav potez izazvao je zaprepaštenje među srpskim ekonomistima i dužnosnicima – posebno zato što je Trump tu brojku od 37% obrazložio navodnim reciprocitetom: tvrdeći da Srbija navodno primjenjuje 74% carina na američku robu (što je podijeljeno s 2 dalo 37%). Stručnjaci u Beogradu odmah su ukazali kako je ta računica besmislena, jer srpske carine na industrijske proizvode u prosjeku iznose tek 5-10%, rijetko kada do 20%. Pretpostavlja se da je Trumpova administracija u tu kalkulaciju uključila i porez na dodanu vrijednost (PDV) ili neke druge barijere, što je dovelo do nerealne brojke. Vlada Srbije je diplomatskim kanalima zatražila objašnjenje iz Washingtona zašto je baš Srbija tako oštro tretirana, no bez obzira na razloge činjenica je da nove carine predstavljaju ozbiljan udarac određenim sektorima srpske ekonomije.
Utjecaj na gospodarstvo
Izravni učinak američkih carina ogleda se prije svega kroz otežan izvoz srpskih proizvoda na tržište SAD-a. SAD nisu među glavnim vanjskotrgovinskim partnerima Srbije – ukupna vrijednost srpskog izvoza u Ameriku iznosila je oko 620 milijuna eura u 2024., što čini svega oko 2% ukupnog izvoza Srbije. Glavna izvozna tržišta za Srbiju su Europska unija, regija CEFTA i Rusija, dok je Amerika relativno daleko. Ipak, tih 620 milijuna eura nije zanemarivo za kompanije koje plasiraju robu preko Atlantika. Najviše bi mogli stradati izvoznici guma, autodijelova, čelika i namjenske industrije – upravo proizvoda koji su do sada pronalazili kupce u SAD-u. Poskupljenje srpskih proizvoda za 37% na američkom tržištu znači da će kupci radije birati alternativne dobavljače iz zemalja koje imaju manje carine ili ih uopće nemaju. Time se srpskim tvrtkama smanjuje tržišni udio i prihodi, a moglo bi doći i do gubitka ugovora. Privredna komora Srbije procjenjuje da će ove carine »nanijeti izvjesnu štetu kompanijama čiji je izvoz dominantno vezan za američko tržište«, navodi nin.rs. Iskustvo iz prethodnih godina dodatno potvrđuje koliko carine mogu nauditi izvoznicima. Američke carine na metal već su jednom pogodile Srbiju, nakon što su SAD 2018. uvele globalnu tarifu na čelik i aluminij (25% na čelik, 10% na aluminij), izvoz aluminija iz Srbije u SAD je drastično pao. Valjaonica aluminija Impol Seval iz Sevojna izvezla je 2019. godine u Ameriku aluminij vrijedan 20,8 milijuna eura (oko 8.200 tona), da bi nakon uvođenja novih carina taj izvoz u 2020. pao na jedva 2 milijuna eura. Dakle, promet je pao za preko 90% u samo godinu dana, što je izravna posljedica gubitka konkurentnosti uslijed carina (naravno, dijelom je tomu pridonijela i pandemija 2020., no stručnjaci navode da je carina bila ključni faktor – SAD su 2019. bile treće najveće tržište za srpski aluminij, a u 2020. tek devetnaesto), navodi nin.rs. Slična sudbina sada prijeti i drugim izvoznicima. Primjerice, Fiat Srbija (sada dio Stellantis grupe) planirao je da novi električni model fiat panda plasira i na američko tržište, no uvođenje 25% carine na uvoz automobila u SAD u sklopu Trumpovih mjera znatno otežava taj pothvat. Stručnjaci upozoravaju da će europski automobili zbog ovih tarifa u Americi poskupjeti i postati manje privlačni od domaćih američkih vozila, te će proizvođači iz EU vjerojatno smanjiti proizvodnju za američko tržište. To se onda neizravno odražava i na Srbiju: srpske tvornice autodijelova koje opskrbljuju velike sustave u EU mogle bi dobiti manje narudžbi, jer europski proizvođači automobila režu planove izvoza za SAD. Osim ovih izravnih i lančanih učinaka na izvoz, trgovinski rat SAD – Kina utječe na Srbiju i kroz šire makroekonomske kanale. Globalna neizvjesnost i usporavanje rasta koje izazivaju carine mogu pogoditi i Srbiju preko smanjene vanjske potražnje i investicija. Ako se ostvare predviđanja o globalnoj recesiji uslijed tarifnog rata, Srbija bi se suočila sa smanjenjem potražnje za svojim izvoznim proizvodima ne samo u Americi već i u Europi, jer bi i EU ekonomija usporila, piše reuters.com. To bi značilo manji rast bruto domaćeg proizvoda nego što se projektiralo prije eskalacije. Osim toga, rast cijena uvozne robe na globalnoj razini može pogurati i inflaciju u Srbiji. Carine čine uvozne inpute skupljima; na primjer, ako poskupe strojevi, oprema ili repromaterijali iz uvoza (bilo iz Kine, bilo iz EU koja preuzima skuplje inpute), domaći proizvođači moraju podići cijene finalnih proizvoda. Tako se inflatorni pritisci mogu preliti i u Srbiju. Naravno, postoji i mogućnost da neke cijene padnu uslijed preusmjeravanja viškova – npr. kineska roba koja ne može u SAD mogla bi se nuditi jeftinije u Europi ili na drugim tržištima, piše Bloomberg. Ipak, za sada trgovinski rat donosi više štete nego koristi globalno gledano, pa tako i za male ekonomije.
Inflacija i strane investicije
Važno je spomenuti i utjecaj na strane investicije u Srbiji. Srbija je posljednjih godina privukla znatan priljev stranih izravnih investicija, uključujući investitore sa Zapada i iz Kine. Trenutno u Srbiji posluje više kompanija iz SAD-a – od tehnoloških centara (npr. Microsoft, Oracle, NCR) do proizvodnih pogona (npr. Cooper Tire je investirao u tvornicu guma u Kruševcu, sada u sklopu kompanije Goodyear). Trgovinski rat može navesti neke američke investitore da preispitaju svoje planove u Srbiji. Ako njihove matične kompanije trpe gubitke ili smatraju da poslovanje u zemlji koja je meta visokih tarifa nosi reputacijski rizik, moguće je da će biti manje skloni širenju kapaciteta ili zapošljavanju novih radnika, izvijestio je NIN. Slično tome, i europski investitori u Srbiji (koji ovdje proizvode za izvoz) mogli bi biti oprezniji ako se globalna trgovina usporava. Europska unija također bi se mogla geostrateški približiti Kini ako trgovinski rat s Amerikom eskalira. Neki analitičari ocjenjuju da bi EU, razočarana američkim protekcionizmom, mogla produbiti trgovinske veze s Pekingom, što bi promijenilo globalne tokove razmjene. Za Srbiju, koja je kandidat za članstvo u EU ali istovremeno njeguje bliske odnose i s Kinom, takav razvoj događaja bio bi složen – mogla bi profitirati ako se globalni tokovi preusmjere preko Balkana, ali bi i balansiranje između interesa velikih sila postalo zahtjevnije, piše businessinsider.com.
Cjelokupni utjecaj i konačna slika
Trgovinski rat između SAD-a i Kine pokazuje kako mjere protekcionizma jedne supersile mogu odjeknuti čitavim svijetom. Najnovije carine iz 2025. godine, koje je inicirala Trumpova administracija, predstavljaju vrhunac ove eskalacije i već su proizvele negativne posljedice po bilateralnu trgovinsku bilancu i po globalnu ekonomiju. Burze su nam kroz pad indeksa i brzi oporavak pokazale koliko je svijet postao osjetljiv na svaku najavu trgovinskih barijera – vrijednosti dionica kompanija mogu se drastično mijenjati ovisno o tvitu ili izjavi o carinama. Zemlje poput Srbije – iako geografski i ekonomski udaljene od epicentra sukoba – nisu imune na te trendove. Srpski izvoznici osjećaju konkretne posljedice kroz izgubljene poslove i manju konkurentnost u Americi, a šire gospodarstvo strahuje od neizravnih šokova kroz europske kanale i investicije. Svjetska banka i druge međunarodne financijske institucije ističu da je otvorena, predvidiva trgovina jedan od ključnih motora rasta za male ekonomije; stoga je svako narušavanje tog sustava loša vijest za razvoj. Za zemlje Balkana najbolja strategija u ovim uvjetima jest diverzifikacija – i tržišta i proizvoda – kako bi se smanjila ovisnost o bilo kojem vanjskotrgovinskom partneru. Također, jačanje regionalne suradnje i trgovine unutar Europe može ublažiti udar vanjskih šokova. Na kraju, ostaje nada da će se najveći trgovinski rat našeg doba ipak riješiti za pregovaračkim stolom umjesto daljnjom razmjenom tarifa, jer – kako je poručeno i iz Pekinga – u trgovinskom ratu nema pobjednika, a cijeli svijet može biti gubitnik.
Ivan Ušumović
