Arhiv tekstova
Glavna je kukavica
U staro vrijeme kad bi u Marazi sakupili porciju, birov je nosio novce u Lak. Jednoga proljeća napunio on strunjaru porcijom pa se uputio u Lak da ju preda. Iduć atarom naiđe na dvi kukavice što su se čupale. One s grane na granu, on lati strunjaru na zemlju, uvati batinu pa za njima. Svenak ćero, ćero dok se jako umorio, a kukavice se svenak čupaju. Birov malo sjedne da se odmori i onda se sjeti da je daleko ošo od strunjare, sjeti se al kasno. Kad je došo natrag, samo je sjo da ne bi po. Strunjare nema! Njetko odno novce.
Nije to luda, birov je! Začme za glasa vikat:
– Žurno u pomoć, našo sam pun bunar zlata, a tušim se u njemu. Krčag zlata dajem onome tko me spasi!
Smislio taki: dotrkaće onaj što je odno strunjaru, u potrk će doć na bunar zlata, al se onaj nije prevario. Ne hasniva pamet birovu. Šta mu ostalo, smjerio se tužan i došo doma njegovem društvu. Sakupio poglavare i nema šta tepst, kaže:
– Ljudi, zlo je!
– Kako zlo more bit u maraškog birova?!
– Grdno i veliko, ljudi.
I lijepo kaže:
– Kad sam išo atarom čupale se maraška i lačka kukavica, a ja ćo da odbranim marašku.
– Tako i treba naš birov da radi!
– Da bi laglje radio batinom, ostavio sam strunjaru porcijom na zemlju i dok se nisam vrno, njetko latio pa odno strunjaru novcima.
A poglavari:
– Koja kukavica je bila jača?
– Neka to ni pitat! Valda znate da je maraška bila jača kad sam ju ja pomago!
Oni sve šepke lupaju o zemlju od dragosti:
– Vrag nosi novce! Kako si začo o zlu, već smo se uplašili da je lačka kukavica bila jača.
Pričao Mato Kolar, Katolj, r. 1909. g., gostioničar
Cvjetovi mećave, 1971.
Manje poznate riječi:
porcija – porez, dažbina
birov – seoski knez
strunjara – muška kožna torbica
svenak – stalno
tušit se – utapati se, daviti se
taki – ovaj
hasnivat – koristiti
tepst – skrivati, tajiti
neka – nemoj
šepka – kapa
