Arhiv tekstova
Uskraćivanje boravka zbog »sigurnosnog rizika«
Višemjesečni masovni studentski i građanski prosvjedi ne utječu samo na domaću društvenu i političku situaciju već i na bilateralne odnose pa i šire. Jer, premda je pravo svake države zabraniti ulazak ili boravak stranim državljanima pa i vratiti ih, dobrovoljno ili prinudno, u zemlju porijekla, učestalost »vraćanja« hrvatskih državljana u zemlju porijekla, bez jasnog obrazloženja, dovelo je do reagiranja ne samo Hrvatske već i Europske unije.
Hrvatska je uputila prosvjednu notu kojom je zatraženo od Srbije da pruži razjašnjenja u svezi uskraćivanja boravka u Srbiji državljanima Hrvatske. Reagirali su premijer Andrej Plenković i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman koji je ocijenio da postupanje službenog Beograda nije u duhu dobrosusjedskih odnosa i poručio kako očekuje reakciju Bruxellesa na protjerivanje hrvatskih državljana iz Srbije.
Reagirao je i Europski parlament i Europska komisija. Glasnogovornik Europske komisije Guillaume Mercier poručio je da su »zabrinuti informacijama koje govore o slučajevima protjerivanja državljana EU«. Mjere u interesu nacionalne sigurnosti »trebaju biti u skladu s pravnim okvirom Srbije«, ali uz poštovanje »međunarodnih normi ljudskih prava«, rekao je Mercier. Takve mjere, kako je rekao, ne trebaju rezultirati ograničenjem slobode pojedinaca, uključujući strane državljane.
»Pratimo situaciju i nećemo oklijevati da našu zabrinutost prenesemo vlastima Srbije na najvišoj razini ako je potrebno«, rekao je on. Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta prethodno je Izvještaj o Srbiji za 2023. i 2024. dopunio amandmanima kojima se oštro osuđuju, kako se navodi, nezakonita uhićenja i protjerivanja državljana Europske unije iz Srbije.
Podsjetimo, posljednji slučaj u nizu je protjerivanje hrvatske državljanke Arien Ivković Stojanović, koja je medijima izjavila da uskraćivanje boravka zbog »sigurnosnog rizika« razumije kao reakciju srpskih vlasti na njeno povremeno sudjelovanje na studentskim prosvjedima koji već mjesecima traju u Srbiji.
Osim hrvatskih državljana, protjeran je i državljanin Italije David Martelli, putujući glazbenik koji je 5. travnja svirao klavir na petosatnoj studentskoj blokadi u Nišu.
Prethodnih godina Srbija je uskratila boravak i jednom broju ruskih državljana koji su sudjelovali na prosvjedima protiv invazije Rusije na Ukrajinu. I u ovim slučajevima jedino objašnjenje bili su sigurnosni razlozi.
S veleposlanikom Republike Hrvatske u Srbiji Hidajetom Biščevićem razgovarali smo o ovoj temi.
Koji su točni podaci o broju protjeranih u kratko vrijeme? Vi govorite o 15 protjeranih, a ministar Gordan Grlić Radman o 32 osobe? Računaju li se tu i oni kojima nije dopušten ulazak ili samo oni kojima je uskraćen boravak?
U roku od tri dana bilo je pet protjeranih, a u posljednja tri mjeseca to je, uključujući ovih pet, negdje osamnaest ljudi. Točan broj ljudi kojima je na granici spriječen ulazak i koji su vraćeni s granice doista ne znam jer ne javljaju se svi niti Veleposlanstvu niti konzularnom uredu, ali pretpostavljam da je više desetaka slučajeva. Imali smo 8. travnja još jedan slučaj gdje je jedan poslovni čovjek došao iz Hrvatske pa su ga vratili nazad.
Je li to značajno više u odnosu na, da tako kažemo, uobičajenu situaciju u tom pogledu?
Značajno je više i učestalije. Ovo je bila jedna vrsta kampanje u roku od sedam dana koju možete tumačiti jedino kao neku odluku da se taj proces, odnosno postupak, pokrene. Ne mogu, naravno, nagađati što su motivi, ali nije slučajno da se u sedam dana to odjednom dogodi. Sada imamo neko malo zatišje od kada smo poslali notu tražeći objašnjenja i obrazloženja, ali ne mogu predvidjeti kako će se stvari dalje rasplitati. Ne mogu predvidjeti kakva će biti reakcija Srbije, budući da je glavnina ovih rješenja o protjerivanju zbog tzv. sigurnosnog rizika, na neki način povezana, odnosno odražava unutarnjepolitičko stanje i odnose u Srbiji. Budući da je nepredvidivo u ovome trenutku kako će se to odvijati, ne znam u kojoj mjeri će se to odraziti na odnose s Hrvatskom u ovome segmentu izgona državljana Hrvatske iz Srbije.
Može li Hrvatska još nešto činiti po ovom pitanju osim upućivanja prosvjedne note?
Hrvatska je već učinila. Obavijestila je Europsku uniju, Europska komisija je izdala priopćenje u kojem izražava zabrinutost, odnosno potvrđuje da pomno prati razvoj situacije. To je u ovoj fazi i jedino što Europska komisija i EU mogu napraviti. Ono što izaziva male dvojbe u hrvatskoj političkoj javnosti je to da su očekivanja javnosti uvijek malo viša i očekuju neku jasniju, čvršću reakciju Unije. Ali, s druge strane, imate nekoliko članica EU koje se ne slažu s takvom eventualnom orijentacijom. Vidjeli ste poruke mađarskog premijera Orbána, slovačkog Fica itd. Tako da nije lako u Bruxellesu usuglasiti nešto oko čega postoje velike razlike. Međutim, nekako imam dojam posljednjih nekoliko dana da se to klatno pomalo počelo pomjerati pod utjecajem ovih vrlo otvorenih rasprava u Europskom parlamentu i sve češćih napisa u europskim medijima. Mi smo se s naše strane, od kada je počelo ovo vrijenje na političkoj i društvenoj sceni u Srbiji, strogo pridržavali načela nemiješanja u unutarnje poslove Srbije i nismo ničim davali povoda za neke insinuacije o tome da Hrvatska i njene službe djeluju za nečije druge interese, u smislu podrivanja stabilnosti Srbije itd. Nama je u interesu razvijanje dobrosusjedskih odnosa, nama je u interesu da konačno počnemo rješavati preostala otvorena pitanja iz vremena devedesetih i u tom smislu mi moramo održavati i dalje jednu vrstu stabilnih diplomatskih odnosa sa Srbijom. Ne možemo ući u neke radikalne poteze koji bi mogli biti tumačeni recimo kao nasjedanje na neku provokaciju i samim time ugrožavati mogućnost da počnemo rješavati ta pitanja.
Ovdje se radi u stvari o pojedincima, običnim građanima, a ne o državnim tijelima, osim u slučaju predstavnika Hrvatske gospodarske komore?
Da, to su sve pojedinačni pozivi u policijske postaje i pojedinačno uručenje rješenja. Druga je stvar što su rješenja u smislu sadržaja potpuno identična. Pozivaju se na određene članke određenih zakona, rok je od sedam dana, a navedeni razlog je kod svih sigurnosni rizik za Srbiju. Mogućnost žalbe ne odgađa primjenu rješenja tako da su ljudi već velikim dijelom otišli iz Srbije uz sve humane probleme, prije svega obiteljske, ali i prekid poslovne suradnje itd. Koliko sam obaviješten i koliko znam, jedan dio ljudi je angažirao odvjetničke urede u Srbiji koji ulažu žalbe i sad ćemo vidjeti kako će to završiti, s obzirom na ovu političku situaciju.
Sâmo Ministarstvo vanjskih poslova je već ranije uputilo preporuke hrvatskim državljanima da se, kada dolaze ili borave u Srbiji, ne uključuju u politička događanja?
Apsolutno. Na poticaj našeg veleposlanstva Ministarstvo vanjskih i europskih poslova izdalo je tu preporuku u vrijeme kada su bili učestali studentski prosvjedi, osobito prije 15. ožujka, s preporukom da se u Srbiju ide u slučaju neizbježne potrebe i s vrlo visokom dozom opreza, odnosno nesudjelovanja u javnim manifestacijama, bez javnih izjava itd.
Kakva je sada situacija u pogledu ulaska u Srbiju i boravka? Treba li imati bojazni kada se prelazi granica?
Svakodnevno dobijamo upite pojedinaca, sportskih klubova, kazalištaraca... mogu li dolaziti ili ne. Naš je odgovor uvijek da vi dolazite svojom odlukom, ali mi vas molimo i preporučujemo da budete suzdržani.
Unutarnja je stvar svake zemlje kome će otkazati gostoprimstvo, to se uvijek može dogoditi i države se u principu ne moraju niti pravdati, rekao je ministar Grlić Radman. Je li to tako?
Prema Bečkoj konvenciji, postoji diskrecijsko pravo svake države da donese takvu odluku bez toga da je obrazloži drugoj strani. Mi smo već imali nekoliko slučajeva u kojima smo zatražili objašnjenja i nismo ih dobili.
Ostaje samo znači nadati se da će se situacija smiriti i da se to više neće događati?
Bez toga da ulazim u bilo kakva nagađanja oko perspektive unutarnjih političkih i društvenih odnosa u Srbiji, mislim da će to najviše ovisiti o tome.
J. D.
