Arhiv tekstova

Prateći sociolingvističku situaciju sadašnjega trenutka hrvatske zajednice u Mađarskoj, dr. Ernest Barić je primijetio da se nakon  demokratskih promjena i osnutka hrvatskih manjinskih samouprava u zadnjem desetljeću, kulturni život Hrvata u Mađarskoj u znatnoj mjeri promijenio. S tom se promjenom nametnula i potreba za boljim poznavanjem materinskoga jezika pri čemu su značajnu ulogu odigrali stručnjaci Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu, koji su još 1992. osnovali svoju samostalnu Katedru za hrvatski jezik i književnost, kojoj je pročelnik dr. Ernest Barić. Iz tih razloga posebno valja čestitati autoru knjige »Rode, a jezik?!« koji je u njoj prikupio svoje odabrane »Radove iz jezikoslovne kroatistike«, a koji su svjedočanstvo Barićeve ustrajnosti u znanstvenoj znatiželji za jezičnu zbilju Hrvata u Mađarskoj. Tim je riječima ravnateljica Hrvatske matice iseljenika prof. Katarina Fuček pozdravila dr. Barića, autora koji je danas vodeći stručnjak za hrvatsko jezično stanje u Mađarskoj na promociji njegove knjige u Zagrebu 7. prosinca prošle godine. 

U nazočnosti brojne publike o knjizi su, uz ravnateljicu HMI, govorili vodeći kroatisti iz Zagreba - dr. Marko Samardžija i dr. Sanja Vulić te urednik knjige mr. Stjepan Blažetin iz Pečuha.

SEDAMNAEST RADOVA: Knjiga »Rode, a jezik?!« sadrži sedamnaest radova od kojih su četiri na mađarskome, jedan na ruskome, a ostali na hrvatskome. Od radova koji obrađuju stanje hrvatskih govora u Mađarskoj dr. Marko Samardžija je pohvalio seriju priloga s naslovom »Jezik Hrvata u Mađarskoj« u kojem su sažeto predstavljene sve tamošnje hrvatske jezične skupine. Dijalektološka studija »Međudijalektno prožimanje u hrvatskim govorima Podravine u Mađarskoj« obiluje nizom korisnih i zanimljivih jezičnih prosudbi, naglasio je dr. Samardžija. Znatan dio svoje stručne pozornosti Ernest Barić je dosad posvetio pitanju imenovanja i uporabe standardnog jezika za Hrvate u Mađarskoj pa valja čitati radove »Pitanje naziva i normiranja jezika hrvatske manjine u Mađarskoj« i »Naziv i status hrvatskoga jezika u Mađarskoj«, preporučio je dr. Samardžija. Uza spomenuto Barić se, kako je razvidno iz knjige, bavi i jezikom hrvatske usmene (»O jeziku bajki podravskih Hrvata u Mađarskoj«) i pisane tradicije (»O cehovskom statutu na hrvatskom jeziku u Pečuhu iz 18. stoljeća«) te mađarsko-hrvatskim gramatikografskim, leksikografskim i, uopće, slavističkim vezama koje imaju dugu tradiciju kao što je normalno kad su posrijedi narodi što su tako dugo bili u izravnom i snažnom dodiru (v. radove o Munkácsevim gramatikama, o hrvatskim zapažanjima M. Hoblika, o nekim neuspjelim plodovima recentne hrvatsko-mađarske leksikografije i dr.), zaključio je dr. Samardžija. 

DOPRINOS POVEZIVANJU: Korisno je u ovoj prigodi istaknuti, složila se dr. Sanja Vulić s uvodnim riječima ravnateljice HMI Katarine Fuček, da je jezikoslovac Barić svojim sudjelovanjem na kroatističkim skupovima u Hrvatskoj i organiziranjem kroatističkih skupova u Mađarskoj snažno pridonio tomu da su od početka 90-tih godina prošloga stoljeća, u povoljnim političkim prilikama, veze između raspršenih skupina hrvatske jezične zajednice u Mađarskoj i samostalne matične države danas tako čvrste. 

Osobite zanimljivosti je studija »O jeziku hrvatskih medija u Mađarskoj«. Naime, svakodnevna jezična praksa manjinskih medija Hrvata u Mađarskoj pokazuje brigu za ljepotu hrvatskoga jezika, kao i usavršavanje u pravilnu izgovoru, koje valja ugrađivati u red svakodnevnih obveza jer se jedino na taj način može održati kakva-takva zahtjevnija razina uporabe hrvatskoga književnoga jezika, kako u Mađarskoj tako i u svakome većinskome društvenome, odnosno jezičnome okruženju u kojem zatičemo govornike hrvatskoga jezika izvan matične zemlje. S nabrajanjem poteškoća oko očuvanja našega hrvatskoga jezičnog identiteta i uzroka rastuće asimilacije želimo i ovom knjigom usporiti nepoželjni trend tj.  da se hrvatski sve manje rabi i čuva u užoj zavičajnoj, odnosno životnoj sredini, uključujući i obitelj, istakao je urednik knjige mr. Stjepan Blažetin.