Mlada liječnica, hrvatska državljanka, koja je u Srbiji studirala, radila, živjela s obitelji više nije poželjna, jer njen daljnji boravak ugrožava nacionalnu sigurnost. Poslije 12 godina naloženo joj je da ekspresno napusti Srbiju u koju se ne može vratiti godinu dana. Koga briga za jedan život, jednu obitelj. Tko je mladoj liječnici kriv što ima svoje mišljenje, stav, sud. Što je u pogrešno vrijeme napisala ono što je mislila ili je u pogrešno vrijeme, vođena svojim uvjerenjima, podržala one koje nije trebala. 
Sloboda izražavanja zajamčena je Ustavom Srbije, u kome se u članku 46. »jamči sloboda mišljenja i izražavanja, kao i sloboda da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obavještenja i ideje«. Tako je u Ustavu, a Ustav kanda trpi sve. I nekako se taj članak iz Ustava teško prima kod nas. Ne samo sada već u svim društvenim i političkim prilikama, i svuda tamo gdje je imalo vlasti i moći, vlastito mišljenje i stav nisu dobro došli. Na cijeni su, znate i sami (uvijek), oni koji slušaju i izvršavaju.
Ka središtu europske administracije na dva kotača putuju studenti u blokadi. Biciglat će 1.300 kilometara, a sve kako bi  došli na noge europskim institucijama, koje do sada nisu baš marile za događanja u Srbiji. Ne znam je li zbog biciglanja studenata ili iz nekih drugih razloga, tek problemi koje su studenti stavili u fokus petomjesečnih blokada nazvani su »zabrinjavajući sistemski problemi«. U fokus je stavljeno »ograničavanje građanskih sloboda, nedostatak institucionalne i financijske transparentnosti, kao i politički pritisci na akademsku zajednicu«. Da, i ono nezaobilazno: sloboda medija, gdje smo posebno slabi.
Dobili smo novog mandatara Vlade Srbije, a do uskrsnih blagdana znat ćemo i imena novih-starih ministara. A, da: prije toga, već sutra (subota) dogodit će se veliki Vučićev miting u Beogradu. Ide onaj tko mora i hoće. Da čuje i, naravno, podrži one druge zahtjeve »koji su volja većine građana«. 
Z. V.