Arhiv tekstova

U okviru projekta koji je započet 2006. godine a čiji nositelji su Pokrajinski Zavod za zaštitu spomenika kulture i novoosnovani Fond za očuvanje kulturno-historijske baštine »Vijekovi Bača« iz Bača planira se tijekom četiri godine, integrativno zaštititi stari Bač a rezultat treba biti priznavanje Bača i njegove okolice, od strane UNESC-a, kao dijela svjetske kulturne baštine. 

U srednjem vijeku na prostoru današnje Bačke jedno od najznačajnijih naselja svakako je bio grad Bač (Bács, Bachia, Bakacsin). Monumentalni ostaci renesansne tvrđave i današnjeg franjevačkog samostana, čiji zvonik potiče iz XII. stoljeća i danas zadivljuju one rijetke posjetitelje koji navrate u mali gradić na jugu Bačke, podregije koja je dobila ime po ovom gradu. Najvjerovatnije da su grad i županija, dobili ime po prvom županu kojeg je postavio prvi kralj Ugarske Sveti Ištvan I.,  jer je  Bács (Bač) ime bugarsko-turskog podrijetla, slično kao ime Becse (Beče). Porijeklo samog imena Bač vuče korijene od bugarsko-turske dostojanstvene titule. 

POVIJEST NASELJA: Arhe-ološka iskopavanja koja su vršena šezdesetih godina prošloga stoljeća, a nastavljena su tijekom 2006. godine, dokazala su da je na mjestu srednjovjekovne tvrđave, postojala  jedna gradina (zemljana utvrda) iz halštatskog tj. ranog željeznog doba, što znači da je uzvišeni otok Mostonge uvek bio privlačan za naseljavanje. Brojni arheološki ostaci iz rimskog perioda, potvrđuju pretpostavku da je na ovom mjestu bila neka vrsta trgovačke postaje na tlu Barbaricuma, gdje se trgovalo sa Sarmatima.

Bačka tvrđava nije razorena za vrijeme Turaka, nego tijekom Rákoczyve bune, 1704. godine, kada su kuruci zauzeli tvrđavu, koju su zajedno s varošom spalili, a »posao« su dovršili Austrijanci sljedeće, 1705 godine, miniranjem ostataka utvrde. Od tog doba počinje tamniti sjaj Bača. Centar obnovljene Bač-bodroške županije postaje Sombor. Godine 1842. Josip Rudič glavni župan intervenira kod Kaločkog nadbiskupa, kao feudalnog vlasnika da poduzme korake za očuvanje tvrđave. U to doba tvrđava se koristi kao krečana, a osnovni materijal krečane je mramor iskopan iz ruševina, piše Rudič.  Imre Henszlmann vrši arheološka iskopavanja 1872. godine, i otkriva srednjovijekovne ostatke. Vjerojatno je i u Baču tražio katedralu, kao godinu dana ranije u Kaloči, ali samo u okviru tvrđave dok ostale lokacije nije istraživao.

Arheološka iskopavanja se nastavljaju osamdeset godina kasnije, 1958.-59. godine, kada je izvršena konzervacija i djelomična restauracija grada. Obnovljena je visoka kula za stanovanje i glavna kapija zajedno s mostom. Vođa istraživanja je bio Antun Nađ. Već tada se pružala prilika da se obnovi jedan jedinstveni srednjovjekovni prostor, koji je propušten. Danas su tvrđava i samostan s crkvom u Baču  pod zaštitom države kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. 

NOVA PRILIKA: Mjesto Bač trenutačno ima novu šansu u okviru projekta koji je započet 2006. godine a čiji nositelji su Pokrajinski Zavod za zaštitu spomenika kulture i novoosnovani Fond za očuvanje kulturno-historijske baštine »Vijekovi Bača« iz Bača. Projekt je planiran da traje četiri godine, a rezultat treba biti priznavanje od strane UNESC-a Bača i njegove okolice kao dijela svjetske kulturne baštine i turističke destinacije na europskom vodenom koridoru Dunava. Ostaci Mikene u Grčkoj, su u odnosu na Bač, samo gomila kamenja, a ipak Mikena je nezaobilazna točka bilo koje turističke ture. Grci vješto i smišljeno čuvaju duh mjesta (genuis loci) a naš jedinstveni srednjovjekovni arhitektonski kompleks, građen od opeke, zasad čami, nadajmo se ne dugo. Zasad projekt ima četiri pot-projekta. Prvi se bavi samom tvrđavom čije građenje ja započeto sredinom XV. stoljeća a dovršeno je krajem istog stoljeća pod rukovodstvom poznatog humaniste svog vremena nadbiskupa Pétera Váradija koji je živio i radio u Baču od 1490. do smrti 1501. godine. Ove godine je istražena njegova palata i cisterna uz palatu i kule za stanovanje. Tijekom iskopavanja pronađena je u, našim krajevima, zasad jedinstvena arhitektonska ukrasna plastika izrađena od terakote, kakava se radila u to doba u Italiji. Ponovno je obnovljena donžon kula, u kojem su sada smješteni istraživači. Drugi dio projekta obuhvaća tzv. Podgrađe, linearno naselje podignuto na nekadašnjem otoku riječice Mostonge, gdje su sve kuće premerene s ciljem da se očuvaju, revitaliziraju i u nekima da se nastave stari zanati kao što je bilo lončarstvo po kojem je taj dio naselja i bio poznat. Treći dio projekta se odnosi na restauraciju slika, uglavnom baroknih koje se nalaze u franjevačkom samostanu. Zasada je izvršena restauracija dvije slike, poslednja je Plačuća Madona. 

U blizini Bača postoji i jedinstvena manastirska crkva u Bođanima, jedna od najstarijih pravoslavnih crkvi u Bačkoj s živopisom (ne freskama). Ovi živopisi su ugroženi prije svega od kapilarne vlage, pa je izvršena detaljna analiza tih voda i sada se istražuje metoda zaštite od njenih štetnih utjecaja. U okviru projekta predviđa se i obnavljanje rada stare ciglane u Karavukovu, čiji bi proizvodi bili upotrebljavani za konzervaciju i obnovu stare trvđave odnosno kuća u podgrađu. 

Ove godine kao prateća manifestacija ovog projekta prvi put je organizirana priredba  »Dani europske baštine«, u okviru kojeg su održani koncerti i obnovljene srednjovjekovne viteške igre u dvorištu stare utvrde.