Arhiv tekstova

Temeljem Zakona o informiranju Republike Srbije molim da se objavi moje reagiranje na tekstove Vesne Prćić i Martina Bačića objavljene u »Hrvatskoj riječi« br. 203. od 12. siječnja 2007. godine.

Članak objavljen u »Hrvatskoj riječi« i potpisan od Vesne Prćić, dipl. pravnice, po svom sadržaju i kvaliteti ne zaslužuje poseban osvrt, ali budući da potpisnica članka želi afirmirati svoju stručnost i profesionalnost, moram ukazati samo na nekoliko »bisera« iz njenog teksta, koji to i »potvrđuju«. 

Spomenuta gospođica u svojoj velikoj stručnosti ne razlikuje matičnu i domicilnu državu. Ona je svoje »stečeno stručno zvanje« dostojno pokazala, kad  kaže u svom tekstu, citiram: »Nadzorni odbor HNV-a razmatrajući materijalno-financijsko poslovanje HNV-a, obzirom na dane ovlasti i pozitivne propise matične države, obavilo je posao vrlo profesionalno i stručno.« Moja matična država, kao i matična država svih Hrvata izvan Republike Hrvatske, jest Republika Hrvatska, a koja je matična država Vesne Prćić, to vjerojatno samo ona zna. Ovlasti i pozitivni propisi iz njene »matične« države meni su nepoznati, a možda je i izvješće Nadzornog odbora sačinjeno temeljem propisa i ovlasti neke fantomske »matične države« članova toga Nadzornog odbora.

I još jedan biser, u pitanju je tvrdnja koja je netočna, dakle lažna. Već nekoliko puta spominjani službeni put ponovno se interpretira »profesionalno i stručno«. Vesna Prćić kaže: »...kada se temeljem odluke o službenom putu u trajanju od 5 dana naplati 9,5 dnevnica od po 41 eura...« A činjenica je ovo: u službenom i urednom dokumentu potpisanom od strane predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Josipa Z. Pekanovića stoji da se »Lazo Vojnić Hajduk upućuje na službeni put dana 15. 7. 2006. godine... Na službenom putu će se zadržati najdalje do 25. 7. 2006. godine...« U drugom dijelu istog dokumenta »Putni račun« na mjestu: »dan odlaska« stoji primjedba »Prilog«. E, u tom prilogu nalazi se preslik lista (stranice) iz moje putovnice (pasoša) iz kojega se nedvojbeno vidi datum izlaska iz države i datum ulaska u državu, te se temeljem toga, a to Zakon propisuje, određuje trajanje službenog puta u inozemstvu i obračun dnevnica. Tako je urađeno. To je trebalo provjeriti, uočiti i onda konstatirati. Gospođica je krivo konstatirala, a nije provjerila niti uočila. 

Nadalje, svoju »stručnost« Vesna Prćić iskazuje se i u onome, citiram: »Sreća je u činjenici da se u slučaju Nadzornog odbora neće obistiniti onaj tko Te imenuje taj Te i razriješi, jer je već razriješen, što je sa strane ljudskog dostojanstva zbilja poražavajuće.« Ovo je osobito stručno napisano! Svi znaju samo izgleda Vesna ne zna, da je Nadzorni odbor imenovalo Hrvatsko nacionalno vijeće, što je normalno, a nitko ne zna, samo izgleda Vesna zna i ona je još i sretna zbog toga, da je to Hrvatsko nacionalno vijeće razriješeno. Tko ovo može razumjeti? 

I tako redom nižu se iskrivljene činjenice i prozivaju se ljudi koji nisu niti po Statutu HNV-a, a niti po  Zakonu odgovorni za one radnje kojim se terete, jer istina je sasvim nešto drugo. I kako onda možemo govoriti o stručnosti i kompetentnosti? Kako saznajem, Vesna Prćić pravne poslove u pogrebnom poduzeću u Subotici, gdje je zaposlenica, vodi stručno i profesionalno, ali to je možda samo zbog toga što je mrtvima svejedno. 

Čitajući Izvješće Nadzornog odbora kojega potpisuje Martin Bačić i njegovo reagiranje i prošlom broju »Hrvatske riječi« imam dojam, a mnogi članovi naše hrvatske zajednice su u razgovoru to i potvrdili, kao da čitam ili slušam generalnog sekretara Srpske radikalne stranke. Govor prepoznatljiv, činjenice izokrenute, politički nabijene stvaranjem afere isključivo da se nekoj osobi naškodi, polazi se s krivih pozicija i prejudiciraju se stvari. Niti u jednoj konstataciji nije učinjen onaj minimalni korektan odnos prema činjenici i istini, nego se odmah površno, neargumentirano prelazi na osobu, osuđuje, diskreditira, omalovažava i nipodaštava. Upire se prstom na pogrešnu osobu. Radi se o sinkronom linču prema ljudima koji, po procjeni članova Nadzornog odbora, stoje na putu nejasnim ambicijama nekih osoba iz politike. Želi se postići vlast pod svaku cijenu. Ponavljaju se krivotvorene činjenice. Martin Bačić u Izvješću Nadzornog odbora kategorički tvrdi jedno, a onda poslije tjedan dana u reagiranju kaže drugo. Evo nekoliko primjera: 

a) Citat Martina Bačića: »Doznali smo da su dvoje zadnjespomenutih (Lazo Vojnić Hajduk i Zvonimir Perušić) ipak putovali autobusom u Zadar.« Bravo! A u Izvješću Nadzornog odbora Martin Bačić je tvrdio kako »putuju svaki svojim osobnim vozilom«. Kad Martin Bačić piše istinu? 

b) Dalje g. Bačić kaže: »Uvidom u reverse konstatirano je da novi laptop nije vratio Lazar Vojnić Hajduk.« Poslije tjedan dana isti taj g. Bačić piše: »Moramo priznati potkrala se i jedna nesmotrenost prema gospodinu Lazi Vojnić Hajduku. Priznajemo grešku i ispravljamo je. Nije točno da nije vrati laptop.« Martin Bačić traži da vratim laptop kojeg sam vratio još 2005. godine, a ne traži ona druga četiri laptopa koji su vlasništvo HNV-a, a nalaze se kod bivših i sadašnjih dužnosnika u HNV-u. Je li to slučajna nesmotrenost Martina Bačića, kako kaže, ili...? 

c) Dalje, pišući o »ugovoru o autorskom djelu«, Martin Bačić se pita: »Kako je ugovor mogao potpisati Lazar Vojnić Hajduk, koji je u ugovoru označen kao zastupnik HNV-a, iako prema Statutu nije ovlašten za potpisivanje ugovora, jer je tada predsjednik HNV bio mr. Josip Ivanović?« 

A istina je, da je Lazo Vojnić Hajduk taj ugovor potpisao iz najmanje tri razloga:  

1. Na 8. sjednici HNV-a 11. lipnja 2005. godine donesena je Odluka broj OV-008-010, koja glasi: »Usvaja se prijedlog za provođenje znanstvenog istraživanja i izradu projekta«, a projekt nosi naziv »Društveni stavovi, vrijednosti i struktura ličnosti bunjevačkih Hrvata u Vojvodini«. Na istoj sjednici donesena je i Odluka broj OV-008-007, kojom je usvojen financijski plan za 2005. godinu, a u tom planu na poziciji  »mjesto troška 424304 Usluge po ugovoru i autorski honorari« stoji iznos od 500.000,00 dinara. Ugovoreni iznos po spomenutom ugovoru je 235.000,00 dinara. Struktura toga iznosa je sljedeća: anketarima isplaćeno 108.000,00 dinara (700 ispitanika, anketa ima 20 stranica), organizacija i vođenje terenskog istraživanja 20.000,00 dinara, unos podataka u računalo 21.000,00 dinara, multimedijalna obrada podataka 29.400,00 dinara, konceptualizacija istraživanja i konstrukcija mjernih instrumenata 25.200,00 dinara i pisanje studije 31.400,00 dinara. Ovi podaci postoje, gospodine Bačiću i gospođice Prćić, samo ih je trebalo potražiti, a vi ste reagirali bez osnove, neprofesionalno i nestručno. To je bila osnova za realizaciju projekta iz gore spomenutog ugovora o autorskom djelu. Znači, Vijeće je donijelo odluku, nije Lazo Vojnić Hajduk odlučivao nego samo izvršio odluke Vijeća na profesionalan način.

2. Na 7. sjednici HNV-a, koja je održana 16. travnja 2005. godine, donesena je Odluka broj OV-007-011, koja glasi: »Jednoglasno je donesena odluka da se za predstavljanje Vijeća u poslovno-pravnom postupku imenuju Josip Z. Pekanović i Lazo Vojnić Hajduk«. To je razlog zbog kojega sam imao pravo potpisati ugovor.

3. Na 7. sjednici HNV-a, koja je održana 16. travnja 2005. godine, donesena je i  Odluka broj OV-007-003, koja glasi: »Temeljem rezultata glasovanja Vijeće donosi odluku da je za predsjednika HNV-a izabran Josip Pekanović, dipl. oecc iz Sombora«. Napominjem, Lazo Vojnić Hajduk je ugovor potpisao 25. lipnja 2005. godine, dakle za vrijeme dok je  predsjednik HNV-a bio Josip Pekanović, a ne Josip Ivanović, kako to »stručno« tvrdi Martin Bačić. Gospodine Bačiću, Vaše tvrdnje da Lazo Vojnić Hajduk nije mogao potpisati ugovor, da nije ovlašten, da nema odluke Vijeća, da je tada bio predsjednik mr. Josip Ivanović itd. jednostavno su besmislice kao i većina onoga što ste do sada napisali, jer činjenice i istina, kako vidite gospodine Bačiću, govore sasvim nešto drugo. 

Što se tiče ostalih financijskih transakcija, također se svaka pojedinačno naravno može prikazati, obrazložiti i povezati s naredbodavcem.  No, to ne činim zato što je originalnu i kompletnu financijsku dokumentaciju Martin Bačić odnio iz knjigovodstvenog ureda svojoj kući ili na neko drugo mjesto, i drži je kod sebe evo već više od dva tjedna. To je čin bez presedana. Nitko, pa ni Martin Bačić, ne smije odnositi financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju s mjesta gdje je ona po ugovoru i Zakonu pohranjena. On je morao i trebao pregledati sva dokumenata, ali na mjestu za to određenom, a ne kod kuće. Poslije ovog čina dokumentacija gubi vrijednost originalnosti i autohtonosti, jer ne znamo tko je sve brljao i švrljao po tim dokumentima i činio moguće »ispravke«. Posebno ima razloga otvarati  sumnju u moguće falsifikate poslije svih nekorektnih  napisa koje smo imali prigodu čitati iz novinskih članaka Marina Bačića. 

Financijsko-poslovne promjene i knjigovodstvo HNV-a vodi profesionalna knjigovodstvena agencija s kojom HNV ima potpisan ugovor i uzajamna odgovornost je usklađena temeljem Zakona koji regulira tu materiju. Način na koji je Martin Bačić prikazao i interpretirao trošenje financijskih sredstava ne liči na namjeru da se prikaže stvarno stanje, nego na namjeru da se nekoga bez stvarnih činjenica i razloga proglasi krivim i odgovornim. Ja u novinama nemam namjeru braniti se, kako to Martin Bačić napominje, jer ja nisam niti bio naredbodavac niti sam odobravao transakcije s kojima mene Bačić tereti. Moja je želja ukazati na postupak kako bi trebalo raditi i gdje tražiti istinu. Redom se sve tvrdnje u Izvješću Nadzornog odbora, kao i tvrdnje u reagiranjima Martina Bačića i Vesne Prćić, mogu demantirati, što ću i učiniti, ako Vijeće to od mene bude tražilo. Uostalom, već je  prošle godine jedanput na sjednici HNV-a odbijeno Izviješće Nadzornog odbora, čitaj Martina Bačića, pretpostavljam zbog propusta, površnosti, tendencioznosti i nestručnosti.

No, ono što nije baš najjasnije, to su poslovi upravo gospodina Martina Bačića. Znakovito je da on ne odgovara na pitanje što je s 1.071.000,00 dinara državnog novca odobrenog »Croaticumu«, niti gdje je knjiga, za čije je pisanje državni novac primila Antonija Čota, koju on javno zastupa. Zašto nema odgovora? Pa, vjerojatno zato da bi se prikrila istina. Na nekakav čudan način M. Bačić i V. Prćić donose sudove, procjenjuju i ocjenjuju, javno postavljaju pitanja preko medija iz domene tračeva i kleveta, a njihova je uloga i dužnost glede članstva u Nadzornom odboru, utvrđena temeljem Statuta HNV-a, konstatirati činjenice i takvo stvarno stanje podnijeti Izvršnom odboru HNV-a. To nisu učinili. Ponavljam, mnogi navedeni podatci u javnom pisanju Martina Bačića i Vesne Prćić nemaju uporište u objektivnoj interpretaciji činjenica, sve su one daleko od istine. 

Čitatelji će lako uočiti da se kvalifikacije i sudovi Marina Bačića glede moga obavljanja poslova predsjednika Izvršnog odbora temelje na očevidnoj i tendencioz-noj nakani stvarati afere isključivo da se meni osobno naškodi. 

Moja je biografija čista, trudio sam se raditi za hrvatske interese. Sve je  provjerljivo i opće poznato. Nisam bio bezgrešan. Bio sam nekad i u zabludi. Gdje sam griješio? Moja temeljna zabluda u radu, a godinama sam radio, kao što rekoh u politici i na drugi način na afirmiranju hrvatskih nacionalnih interesa, sastoji se u tome, što mislim da javni diskurs (govor) mora biti utemeljen i impregniran znanjem, teorijskim uvidom u temeljne društvene procese i osjećajem za ljudska prava. Što politiku ne doživljavam u funkciji prakticiranja moći, što ne stvaram svoje ljude i što pokušavam voditi poslove važne za našu hrvatsku zajednicu koji su u trenutačnoj situaciji mogući. Što je doista moguće potvrđuju moja prakticiranja hrvatskih nacionalnih interesa u razdoblju od 1968. godine pa sve do danas (Matica hrvatska, član od 1968.), DSHV, HKC »Bunjevačko kolo«, Dužijanca, HNV...) koja se bitno razlikuju od »šutljive i kukavičke« politike, strategije i »akcije« iz mišjih rupa mojih današnjih oponenata, koji su mudro šutjeli, družili se s »podobnima« i čekali neka druga vremena. Njihova tadašnja bijeda ne može biti naplaćena današnjom pozicijom, koju nisu zaradili niti zaslužili radom, već šutnjom i kukavičlukom. Sada se stavljaju u poziciju nekakvih kontrolora i čuvara hrvatskih interesa i regulatora pravde i morala. Trebali bi se stidjeti svojih postupaka i inicijativa. Neka pokažu svoje znanje i svoja djela, koja su stavili u funkciju interesa hrvatske zajednice i neka iziđu  s učincima, a ne s lažnom pričom. 

Jedno od najupečatljivijih »zalaganja za hrvatsku zajednicu« je ponašanje Martina Bačića kao odvjetnika, koji je nekoliko dana prije početka suđenja u procesu RTV Novi Sad protiv naših, hrvatskih novinara, otkazao punomoć svojim branjenicima i ostavio ih na cjedilu, iako je taj sudski proces HNV jednoglasno prihvatio kao zakonsko zalaganje za prava i interese hrvatske zajednice. Eto, to je ljubav Martina Bačića prema svojoj zajednici. Prazna priča.

Moj je stav: i dalje ću se zauzimati da našu zajednicu vode ljudi vizije i stvaralaštva, normalni i zdravi ljudi bez malograđanskih fikcija, i da to ne budu ljudi prakticiranja političkog funkcioniranja moći. Borit ću se protiv mediokriteta bez obzira na stupanj obrazovanosti takvih, jer su oni nespojivi s vrednotama suvremenog, europskog i demokratskog života kojemu težim i kojega nudim svojem narodu.

Lazo Vojnić Haduk 

vijećnik HNV-a