Arhiv tekstova

»Kolo igra, tamburica svira, pisma ječi, ne da noći mira«… stihovi su prve preljske pjesme koja je napisana za prvo Veliko prelo, koje je održano 2. veljače 1879. godine u dvorani tadašnjeg hotela »Pešta« u Subotici. 

Subotička »Pučka kasina« organizirala je ovu veliku i svečanu zabavu na kojoj se okupio veliki broj mladih ljudi i viđenih gostiju. Za tu priliku Nikola Kujundžić je napisao tekst za pjesmu »Kolo igra, tamburica svira«, dok je ove stihove uglazbio Stipan Mukić. 

Danas je mnogo mladih, pa i onih starijih, koji nisu upoznati s nastankom i poviješću prela, upravo radi toga razgovarali smo s organizatorom i sudionikom mnogih dosadašnjih prela i dobrim poznavateljem običaja bunjevačkih Hrvata, Grgom Kujundžićem, koji nam je ispričao podatke vezane za Veliko prelo. 

OD OBITELJSKOG DO VE-LIKOG PRELA: Prelo je nastalo u obitelji i na salašima, a kasnije je preraslo u veliku manifestaciju koja okuplja veliki broj ljudi. 

»Drugom polovicom XIX. stoljeća Hrvati na sjeveru Bačke imali su potrebu zaštititi se od tadašnje mađarizacije i morali su se ujediniti. Imali su želju organizirati društvo koje bi imalo predznak hrvatsko, no tadašnje vlasti to nisu dopustile. Shvatili su da moraju napraviti nešto što bi okupilo i privuklo tadašnje ljude. Ago Mamužić sa svojim suradnicima osnovao je ‘Pučku kasinu’, koja je prva napravila manifestaciju, susret Bunjevaca, Hrvata i tada je organizirano prvo Veliko prelo. Prelo je nastalo od glagola presti, i nastalo je puno ranije u odnosu na ovo Veliko prelo. Prela se prave zimi, jer tada ljudi nemaju toliko posla u polju, a pravila su se i sada se prave za vrijeme poklada (vrijeme prije korizme)«, kaže Kujundžić.

Prelo je u svom najstarijem obliku bio sastanak, skup na kojem su žene prele, uglavnom vunu, a usput bi razgovarale, pripovijedale razne pripovijetke, no sve to uz rad, dok bi muškarci uglavnom razgovarali o politici i drugim zanimljivim temama ili se kartali. Na ovakvim skupovima žene su često i zapjevale, te je tako ovo prelo prolazilo uz priču i pjesmu. 

Postojala su i druga prela, takozvana »divojačka prela« na kojima su se okupljale djevojke, sestre i prijateljice koje su se sastajale u obiteljskoj kući, priča dalje Grgo Kujundžić. Djevojke bi ponijele svoje predivo i uz šalu i zadirkivanje su prele i pjevale. Predvečer bi im se pridružili i momci iz susjedstva i nisu dozvolili djevojkama da nastave s radom, nego bi svi skupa zajedno plesali i pjevali, jer bi se na ovim skupovima uvijek našao i neki tamburaš ili frulaš. Ovaj oblik prela je davno nestao kao običaj u našim krajevima.  

Tu se svakako mora spomenuti i »obiteljsko prelo«, koje bi se održavalo na salašu, kod majke i dide (bake i djeda). Oni bi najčešće priređivali prelo svojoj djeci, kćerima i sinovima, zetovima i snahama, a najviše su očekivali unučad. Ti su susreti bili veseli i očekivani jer su se udane sestre rijetko viđale. Obiteljsko prelo je obično trajalo dva dana, prvi dan bi bio svinjokolj, a drugi dan je u cjelini bio posvećen zajedništvu. Na svakom prelu je bio uobičajen jelovnik, za doručak su obično bilo pečene divenice (kobasice) i krvavice, a za ručak je bila čorba od mesa i pečeno svinjsko meso i svakako neizostavni fanki. Za sve preljare je bilo pripremljen i prigodan dar »prelo«, no novi zet i kćer koji su prvi puta nakon vjenčanja došli kod roditelja na prelo, dobili su vrednije darove u odnosu na druge.  

MARINSKO PRELO: U Su-botici, ova javna kulturna priredba koja je dobila naziv »Veliko prelo«, a održana je 1879. godine nastavila je okupljati tadašnji živalj svake godine na Marin, koji se slavi 2. veljače, sve do početka Prvog svjetskog rata. Osim zabave i okupljanja, ova prela su potpomogla i buđenje, pa i održavanje nacionalne svijesti. Za Prvoga i Drugoga svjetskog rata prela su održavana po obiteljima i nisu organizirana na javnim mjestima. 

Grgo Kujundžić kaže, kako se sredinom 1967. godine rodila ideja za organiziranje velike manifestacije koja bi okupila veliki broj ljudi, te je okupljen Organizacijski odbor i po modelu na manifestaciju koja je održana 1936. godine, kada je proslavljena godišnjica 250 godina doseljavanja veće skupine Hrvata na ova podneblje. Tako je prva »Dužijanca« organizirana 1968. godine i tada je zbog političke situacije bila organizirana posebno gradska, a posebno crkvena Dužijanca. Kako kaže Grgo Kujundžić, na zimu sljedeće godine, 1969., obnovljeno je i napravljeno Marinsko prelo, koje se održalo u tadašnjem Narodnom kazalištu, a organizirao ga je Organizacijski odbor Dužijance«, posebni gosti su bili bandaš i bandašica, a pjevao je vrhunski pjevač Zvonko Bogdan. 

VELIKO PRELO UOČI MA-RINA: Sljedeće godine, 18. siječnja 1970. osnovano je Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo »Bunjevačko kolo«, koje je imalo zadatak prikupljati mlade i organizirati razne kulturne manifestacije, prvenstveno »Dužijancu« i »Veliko prelo«. Sljedeća prela, koja je organiziralo HKUD »Bunjevačko kolo« održana su u Dvorani sportova u Subotici 1971., 1972., 1973. godine, no već 1974. godine Veliko prelo nije održano, kao niti sljedećih godina, sve do 1989. godine. 

U svim tim prekidima održavana su obiteljska prela i manja prela koja nisu bila na javnim mjestima. Sljedeće godine, 1990. godine je ponovno organizirano Veliko prelo i to u subotu uoči Marina, tada je to postalo tradicija, te se svako sljedeće Veliko prelo organizira pred Marin. 

Naziv prela se mijenjao, te se nekad nazivalo i Veliko Marinsko prelo. Kao i 1990., tako i 1991. godine Veliko prelo održano je u Dvorani sportova u Subotici na kojem je bilo oko 1000 uzvanika. Veliki broj ljudi na poseban način pamti Veliko prelo 1991. godine, jer je doista bilo veliko i te je godine nazočne zabavljao veliki broj gostiju i umjetnika, a među ostalima nastupio je i Krunoslav Kićo Slabinac. Nakon ove godine, zbog ratnih okolnosti, prela su održavana u dvorani KUD »Bunjevačko kolo« sve do 1997. godine, kada je prelo održano u restoranu »Nepkör« zbog renoviranja dvorane HKC »Bunjevačko kolo«. 

POTRAGA ZA DVORANOM: Sljedećih nekoliko godina Veliko prelo je ponovno organizirano u dvorani HKC »Bunjevačko kolo« (od 1998. do 2001.). 

»S obzirom da ova dvorana ne može primiti veliki broj uzvanika, javila se potreba za još jednim prelom, te su mladi, tjedan dana kasnije, 2000., i 2001. godine organizirali Prelo mladih. Već 2002. godine prela su se spojila u Veliko prelo i ono je održano u dvorani tvrtke »Sever«, koja može primiti veći broj uzvanika, te je tamo održano Veliko prelo 2002., i 2003. godine. Iako je ta dvorana olakšavala organizaciju zbog propratnih prostorija, ljudi su ipak bili više zainteresirani za dvoranu u Centru. Sljedećih godina 2004., i 2005. godine Veliko prelo je ponovno održano u Velikoj dvorani HKC ‘Bunjevačko kolo’, a organizirano je i Prelo mladih«, objašnjava Kujundžić. 

Zbog velike zainteresiranosti naroda, Veliko prelo se ponovno vratilo u Dvoranu sportova u Subotici gdje je organizirano 2006. godine. Okupilo se oko 1000 posjetitelja, te su svi opet bili skupa, na jednom mjestu. Ovo se prelo pokazalo izuzetno dobro, pa su organizatori odlučili i dalje organizirati Veliko prelo na istom mjestu. Ovogodišnje Veliko prelo priprema se za 27. siječnja u Dvorani sportova.  

NEMA PRELA BEZ TAMBU-RAŠA: »Na svim dosadašnjim prelima svirali su tamburaši, izuzev 2001. godine kada se tamburašima pridružio i orkestar zabavne glazbe »Amor«. Na dosadašnjim prelima svirao je Subotički tamburaški orkestar pod vodstvom Stipana Jaramazovića, zatim Tamburaški orkestar, koji je tada vodio Lazar Malagurski, pa su nastupali i manji tamburaški sastavi kao što su ansambl »Neven«, »Hajo«, »Biseri«, a posljednjih godina svira ansambl »Ravnica«. Osim ovdašnjih tamburaša, gostovali su i mnogi tamburaški sastavi iz Republike Hrvatske, kao i mnogi vokalni solisti«, govori Grgo Kujundžić.

U novije vrijeme na Velikom prelu održava se i izbor »Najljepše prelje«. Na taj se izbor mogu kandidirati djevojke od 15 do 26 godina, koje po pravilu trebaju biti obučene u narodnu nošnju, a najljepšu prelju biraju svi prisutni na prelu. Na svim Velikim prelima pripremljen je i bogat kulturno umjetnički program, te je do sada nastupio veliki broj kulturno-umjetničkih društava, solista i izvođača. U novije vrijeme ovaj običaj prela prenesen je i u Sombor, u Baju i druga okolna mjesta, no svako je prelo posebno i događaj za sebe, pokraj zabave i tradicije na ovim manifestacijama radilo se i na očuvanju nacionalne svijesti i identiteta.