Arhiv tekstova
Borba protiv grijeha
Kršćanski život je stalno usavršavanje, stalni rad na sebi u duhovnom smislu, te rad na svom odnosu s Bogom. Čim se čovjek opusti, odmah se vide posljedice. Najveći čovjekov neprijatelj u njegovim kršćanskim nastojanjima je grijeh. Slaba ljudska narav sklona je grijehu, pa nekad i pored sveg našeg truda da pobijedimo svoje slabosti to ne uspijevamo. A Kristov učenik upravo se i razlikuje po tome od svijeta što se ne prestaje boriti protiv svojih slabosti i mana, što ga pad ne obeshrabruje, nego se i nakon pada nastavlja boriti. Kristova muka i smrt kojom smo otkupljeni daje smisao čovjekovoj borbi protiv grijeha, te očituje neizmjernu Božju ljubav prema grješniku, ali i čovjek treba dati svoj dio da bi baštinio plodove spasenja. Njegov dio je ta neprestana borba da pobijedi sebe i svoje slabosti, neprestana borba da ljubi Boga i bližnjega, čak i kad je potrebna žrtva, kada je potrebno odreći se sebe. Težina ovoga života došla je s prvim grijehom u ovaj svijet, nema raja na zemlji, nego muka i napor te naše slabosti i mane. No, raj nije nestao, čeka nas u vječnosti, a dolazimo u njega samo ako to i želimo. Ostvarivanje želja iziskuje ponekad mnogo truda i rada, tako i vječni život u raju podrazumijeva borbu sa samim sobom, hrvanje sa svojim grješnim sklonostima cijeli ovozemaljski život. Hrvanje znači i padanje, ali i ustajanje, bez kapitulacije. Predaja nije opcija. Kao što Krist nije odustao od nas, unatoč svim bolima i mukama, tako od nas očekuje da ne odustajemo od sebe, od njega, od vječnosti.
Bog nam želi pomoći
Pavao piše Korinćanima: »Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu« (1Kor 15,56-58). Bog razumije našu slabost, razumije težinu naše borbe i zna da ne možemo sami. Zato nam je poslao svoga Sina da nas otkupi svojom krvlju. A dao nam je i mnogo pomoći u našim nastojanjima da pobijedimo svoju grješnu narav i zle sklonosti. Zapovijedi su naši putokazi, oni su pokazatelji ispravnosti našega načina života i otkrivaju nam jesmo li se pomirili s grijehom ili ga se nastojimo riješiti. Krist ih sve sažima u dvije zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Pa ako ne znamo jesmo li na pravom putu i možemo li nastaviti tako kako smo radili do sad, samo se zapitajmo radi li to čovjek koji ljubi i pronaći ćemo odgovore u svojim dvojbama.
Nude nam se nove šanse
A kada ostanemo bez snage i grijeh nas pobijedi, Bog nam nudi sakrament pomirenja koji je za grješnika nova šansa da krene pravim putem. Oprašta nam sve učinjeno, kao da ništa nije bilo, te daje priliku da krenemo ispočetka. Tako dobivamo snagu za nove borbe i nastojanja oko svog obraćenja. No, ključno je da se iskreno pokajemo i odlučimo da nećemo više griješiti. To mora biti iz srca, iz ljubavi prema Bogu. I kao što od nas traži da uvijek opraštamo svome bratu, tako i on nama po sakramentu pomirenja oprašta bezbroj puta, ali samo ako je naše kajanje iskreno.
Sve je to teško, osobito zato jer ovaj svijet, čak i ta mala sredina u kojoj živimo i radimo, ne podržava naša nastojanja oko dobrog i našu vjeru i pouzdanje u Krista. Ali naša borba nije uzaludna. Što je veća, to je više na cijeni u vječnosti. Sve naše borbe i naš trud bit će na kraju nagrađeni, a sada su znak vjere i pristajanja uz Krista, te kršćansko svjedočanstvo u svijetu.
