Arhiv tekstova

Turbulencija početka nesretnih devedesetih godina prošloga stoljeća odnijela je i Vladimira Vidakovića (1970.) iz rodne Subotice prvo put susjedne Mađarske, u kojoj je čekao kanadsku vizu, a potom u ogrom-nu zemlju Sjeverne Amerike. Slijedom životnih događaja, prije svega upoznavanjem svoje životne družice, rođene Australke Rachel, odlučio je zamijeniti kontinent i nastaniti se »down under« (dolje ispod nadimak Australije op. a). Danas, opet, svoj novi dom pronašli su zajedno na Tasmaniji, egzotičnom otoku u neposrednoj blizini najmanjeg svjetskog kontinenta.

4Nakon kraće mađarske »međustanice« Vaš životni put do Tasmanije, gdje danas živite, vodio je preko Kanade i Afrike.

U Budimpešti sam boravio oko godinu dana, čekajući vizu za Kanadu u kojoj sam poslije toga živio punih sedam godina i upoznao svoju životnu družicu Australku Rachel.  

Jedno vrijeme, prije dolaska na Australski kontinent, živjeli smo u Cape Townu (Afrika), dok smo u Australiji živjeli u nekoliko gradova poput Melbournea, Adelaidea, Darwina. Naš novi dom pronašli smo na Tasmaniji, gdje danas živimo.

4Zašto ste odabrali baš Tasmaniju?

U pitanju je čisti stjecaj okolnosti proistekao iz vremena dok smo još živjeli u Melbourneu, jer se Tasmanija nalazi upravo nekih 200 kilometara nasuprot ovog velikog australskoga grada. O ovom egzotičnom otoku, koji se nalazi pod jurisdikcijom australske vlade, uvijek smo slušali kao mjestu na koje se treba obvezno otići i vidjeti njegove prirodne ljepote.

4Kako biste predstavili našem čitateljstvu ovaj, širem puku, posve nepoznati egzotični otok i podneblje u kojemu danas živite?

Tasmanija je otok prostorne veličine poput Srbije, nešto malo veće, na kojemu živi oko 400.000 stanovnika i teritorijalno pripada Australskoj federaciji. Mi (Rachel i naša jednogodišnja curica Ela) živimo na sjeverno-zapadno dijelu (kutu) otoka, u neposrednoj blizini Velikoga Južnoga oceana. Klimatsko podneblje je vrlo slično engleskom što podrazumijeva blaga ljeta i vlažne zime, a zahvaljujući tome bujno zelenilo prevladava cijelim pejzažom. Ljeti je temperatura do 26 stupnjeva, dok zimi nije niža od plus 5 celzija.  

4Što je Vaše zanimanje i čime profesionalno osiguravate egzistenciju na Tasmaniji?

S obzirom da sam, još u Subotici, završio srednju medicinsku školu, a potom i započeo studij defektologije, na Tasmaniji se bavim pomaganjem osobama koje imaju poremećaj u razvoju. Dodatne prihode ostvarujem i bavljenjem fotografijom, što je u suštini moja velika ljubav i veći dio slobodnoga vremena provodim u prirodi, tragajući za egzotikom  koju nastojim sačuvati i zabilježiti na svojim fotosima.

4Vaš današnji dom nalazi se dosta daleko od prve urbane sredine i kontakt s »modernom« civilizacijom se bazira isključivo putem malo dužih vožnji. Koliko ste udaljeni od prvog naseljenog mjesta?

Otprilike oko 50 kilometara, što podrazumijeva pravljenje »dobrih i temeljitih listi« za nabavu potrebitih namirnica i svega ostaloga.

4Mimo posjeta »najbližem« tržnom centru, na koji način se hranite u neposrednom okruženju?

Uz obilje povrtlarskih kultura kojih ima u izobilju i koje predstavljaju većinsku osnovu naše prehrane, dosta jedem ribu i meso klokana. Naime, zakonom je zabranjen uzgoj klokana kao domaće životinje, ali je zato dozvoljen slobodan lov na ovu životinju, koja posjeduje izuzetno kvalitetno meso koje po okusu podsjeća najviše na srnetinu. Također, tasmanijske obale su bogate jastozima i abalonijama (školjke), što zbilja kvalitetno utječe na svakodnevnu ishranu.

4Zbog čega voda predstavlja značajan problem na Australskom kontinentu i kako se Vi snalazite?

Voda je zbilja suštinski problem života na Australskom kontinentu, jer nema dovoljno kvalitetne, čiste vode za piće, no mi imamo sreću u činjenici da nad Tasmanijom pada puno kiše koju mi sakupljamo specijalnim kolektorima i pohranjujemo u adekvatne cisterne, obzirom kako u divljini nema vodovoda.

4S druge strane, posve paradoksalno, u vašoj neposrednoj blizini se nalazi ogromno prostranstvo velikog oceana. Odlazite li često na kupanje, kako izgledaju tasmanijske plaže i ima li morskih pasa?

Veliki Južni ocean nalazi se otprilike na oko pola sata vožnje od naše kuće i često znamo slobodno vrijeme provoditi na brojnim lijepim i, posve, nedirnutim plažama uz njegovu obalu. Ima dosta morskih pasa, ali ne onih najopasnijih bijelih kojih recimo ima oko Adelaidea i diljem obala Južne Australije, već onih tzv. mako morskih pasa i gummy sharksa koji se love pretežito za ljudsku ishranu. 

4Hoćete li, jednog dana, zamijeniti oceansko podneb-lje povratkom u prostore rodnog, davno presušenog panonskog mora?

Uopće nije isključena kombinacija povratka u Suboticu, ali bih želio ostaviti otvorene opcije boravka na oba mjesta.