Arhiv tekstova

Ni Bugari ni Rumunji nisu najstariji europski narodi, nisu državotvorni po svome habitusu niti se hvale da su nositelji kvalitetnoga genetskoga koda. Bili su vrlo šutljivi u socijalizmu – nisu imali ni svoje Proljeće ni svoju Jesen ni svoje šezdesetosmaše. Živjeli su bijedno pola stoljeća s tek desetak američkih dolara mjesečne plaće i bili su zaustavljeni u društvenom i gospodarskom razvitku. 

Padom komunističkoga sustava u Europi imali su, uz Albaniju, najlošije startne pozicije za društveni, gospodarski i svekoliki oporavak. Koncem osamdesetih godina 20. stoljeća Hrvatska i Srbija bile su informatički najrazvijenije regije Europe, gospodarski snažne s mnogim razvojnim perspektivama. 

TONUĆE: Danas su Hrvatska i Srbija statične zajednice, uzdrmane ratom, opustošene privatizacijom. I u Hrvatskoj i u Srbiji vlada opće međusobno nepovjerenje, što je temeljni uzrok društvene nesigurnosti. Pojedinac koji ne pripada društvenoj eliti (političkoj, sportskoj, gospodarskoj ili medijskoj; sve su elite manje ili više duboko utkane u mafijaške klanove) ne može očekivati kvalitetnu pravnu zaštitu, medicinsku njegu ili obrazovanje djece. 

Današnje se Hrvatska i Srbija temelje na povlasticama, a ne na razvojnim perspektivama. Još uvijek vjerujemo da su Slavonija i Vojvodina moguće žitnice Europe, da je hrvatski dio Jadrana (Srbija svoj više nema niti preko Crne Gore) čist i osunčan te da naprosto mami turiste, da je EU primila zemlje koje ne zaslužuju ulazak u Uniju i od kojih smo mi »bogatiji« i »europskiji«. Vješto koristeći mnoge nacionalne mitove naše elite podupiru euroskepticizam, kako bi i dalje mogle pretakati nacionalna bogatstva u vlastite lisnice.  

BUGARSKA I RUMUNJSKA: Priključenje Bugarske i Rumunjske 1. siječnja 2007. godine smatra se završetkom petog kruga proširenja EU. Godine 1998. pregovore je otvorila prva skupina zemalja (6), a 2000. godine počeli su pregovori sa još četiri zemlje. Bugarska i Rumunjska (jedine!) zbog nespremnosti propustile su 1. svibnja 2004. godine ući u EU, a drugih 10 zemalja primljene su u punopravno članstvo. Optimisti govore da će te dvije zemlje sustići druge zemlje EU za dvadesetak godina. Naime, Bugarska i Rumunjska su najzaostalije zemlje EU s najviše neriješenih problema. Najveći problemi njihovoga društva su neučinkovito pravosuđe te korumpiranost. 

BUGARSKA: Površina Bugarske je 110.993,6 km2, a po popisu iz 2001. godine Bugarska broji 7.973.673 stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti je 71 stanovnika na km2. Najveći gradovi su Sofija (1.096.000), Plovdiv (340.000) i Varna (314.000). Prosječna duljina života je 70,91 godina. Bugara u Bugarskoj ima (83,6 posto), a najveće nacionalne manjine su Turci (9,5 posto) i Romi (4,6 posto), dok je ostalih tek (1,5 posto); najbrojnija mala zajednica su Srbi i ima ih nešto više od 20.000. Oko 83,8 posto su pravoslavci, muslimana je 12,1 posto, a katolika tek (0,75 posto). Ostatak čine Židovi, Armenci, protestanti, luterani i ostali. Službeni jezik je bugarski, a pismo ćirilica. 

BDP po stanovniku iznosio je 2003. godine tek 2130 $. 1 bugarski lev ima 100 stotinki. 

Hrvati u Bugarskoj nemaju priznat status nacionalne manjine. Zajednica Hrvata je malobrojna. Okupljaju se u društvu »Kulturno-prosvjetno društvo Hrvata u Bugarskoj« koje broji 35 članova.   

RUMUNJSKA: Rumunjsku siječe 25. meridijan i 45. paralela. Uz, dakako, najviše Rumunja, najviše je Mađara i Roma (u Rumunjskoj živi najveća populacija Roma u Europi) te četrdesetak tisuća Nijemaca, oko 30.000 Srba i približno 50.000 Čeha. Službeni jezik je rumunjski, a u nekim regijama u upotrebi su i mađarski, njemački, hrvatski i srpski. Prosječna duljina života se znatno razlikuje od muškaraca i žena – očekivana životna dob muškaraca je 68,8 godina, dok je za žene čak 74,8 godina. BDP po stanovniku iznosio je 2003. godine svega 2300 $. Osim skromnog životnog standarda (prosječna plaća sveučilišnoga profesora je iznosila nešto više od 150 $), koji nosi brojne socijalne probleme, Rumunjska ima izrazito lošu demografsku sliku (u susjednoj Bugarskoj demografsko stanje je još gore). Naime, iz Rumunjske je nakon pada komunističkoga sustava iselilo mnogo Nijemaca i Mađara, a vlasti ne mogu zaustaviti ni iseljavanje rumunjskoga stanovništva.

Rumunjski Hrvati žive u oko grada Rečice i Karaševa. Najviše ih ima u Karaševu, Keči, Čeniji, Rekašu i Sulini i to oko 17.000. Oko 500 stanovnika Hrvatske izjašnjava se Rumunjima premda Istrorumunja, zvanih još i Čići, ima nekoliko tisuća. Oni žive u selu Šušnjevici i okolnim zaseocima te u većim gradovima, a najviše ih je emigriralo u SAD. Tamo se izjašnjavaju Hrvatima, no rumunjskog podrijetla. 

I KONAČNO…:  Unatoč svim problemima Olli Rehn poručio je okupljenima u Bukureštu na rumunjskom i engleskom jeziku: »Građani Bukurešta, dobrodošli u Europsku uniju«. Šefovi diplomacija Njemačke, Danske, Austrije i Mađarske su rumunjskim građanima poželjeli sretnu Novu godinu.