Arhiv tekstova

Kako se kampanja za parlamentarne izbore u Srbiji približava vrhuncu, tako se ozračje u zemlji zakuhava prepoznatljivim metodama i još jasnijim rječnikom. Političari se, doduše, pokušavaju uzdržavati teških riječi, no sljedbenici nekih od njih svoj dio posla marljivo odrađuju na terenu. Ovih je dana više gradova u Srbiji zajutrilo s grafitima mržnje, među kojima prednjače: »Nož, žica, Srebrenica« (Kragujevac), »Tadića pored Đinđića« (Ćuprija), nacrtan čovjek na vješalu s potpisom »Bor_s« (Surdulica), te »Srbija Srbima«, »Nacionalni stroj«, »Krv i čast«, kukasti križevi (Novi Sad).

Ako izuzmemo devedesete godine, kada je ispisivanje grafita s uvredljivim sadržajem bio najblaži oblik širenja međunacionalne i međuvjerske mržnje, jedino su konac 2003. i prvi dio 2004. godine, a najviše baš oko izbora, nalikovali ovome što se sada zbiva, premda je situacija tada ipak bila ozbiljnija, a incidenti konkretniji i grublji. 

Osoba, čije se ime u uvredljivom kontekstu najčešće spominje na zidovima, je predsjednik Srbije Boris Tadić, upravo čovjek koji je prvi i jedini ponudio predstavnicima nacionalnih manjina, kao predstavnicima kolektiviteta, da na listi jedne velike stranke, njegove Demokratske stranke, uđu u Narodnu skupštinu Srbije i tamo zastupaju interese svoje nacionalne zajednice. Možda bi, ali samo možda, bez te ponude Tadić sada bio pošteđen neciviliziranih grafita s njegovim imenom, ali politička će matematika vjerojatno pokazati, da je odluka bila ispravna i korisna kako za DS, tako i za nacionalne zajednice koje su se pozivu odazvale. 

Među onima koji su ponudu prihvatili su i Hrvati, čija je stranka DSHV za narodnog zastupnika na listi DS-a predložila svoga predsjednika Petra Kuntića. Ima Hrvata i na listama drugih stranaka, među njima neki će gotovo sigurno i ući u parlament i njihovu poziciju također treba maksimalno uvažiti, no, jedino je Kuntić onaj Hrvat koji je na listu dospio zato što je Hrvat i zato što se od njega očekuje da se zalaže za interese hrvatske zajednice u Srbiji. Uz dužno poštovanje za kandidate hrvatske nacionalnosti drugih stranaka, prema kojima hrvatska zajednica u ranijem razdoblju nije bila do kraja korektna, logika nalaže da se hrvatski opredijeljeni birači priklone kandidatu DSHV-a i na širokoj listi Demokratske stranke podrže njegov ulazak u Skupštinu.

Ukoliko se za listu DS-a u sredinama u kojima žive Hrvati izjasni najmanje onoliki broj birača, koliki je bio zbroj glasova DS-a i DSHV-a na posljednjim lokalnim izborima, ulazak Petra Kuntića u parlament ne bi trebao biti upitan. Taj je uvjet relativno lako ispuniti, ne treba čak ni previše napora, dovoljno je samo izaći na biračko mjesto i zaokružiti po savjesti. Solidna izlaznost svakako će ostvariti cilj.