Arhiv tekstova
Od male zanatske radionice do lidera u obradi metala
Stanislav Đerčan, vlasnik poduzeća Enter-bravarija Đerčan iz Šida, već više od tri desetljeća predano radi na usavršavanju zanata koji je započeo kao mladić s vlastitim sredstvima i velikim snovima. Njegova poslovna priča počinje 1989. godine, kada je odlučio napustiti siguran posao u tvornici i okušati se kao samostalni zanatlija. Prvi korak bio je kupnja stroja za izradu ključeva, kojim je otvorio malu radionicu prijavljenu na samo četiri sata dnevno. Od tada, korak po korak, Stanislav je gradio svoj put do uspjeha.
Čekićem treba znati raditi
Završio je srednju metalsku školu u Bačkoj Palanci 1982. godine. Tada se vratio u Šid i zaposlio u službi održavanja u tvornici boja i lakova Hempro u Šidu. Na sličnom poslu radio je i na spomen obilježju Sremski front. Ali, ne dugo. Želio je otvoriti svoju zanatsku radnju što je ubrzo i učinio.
»Kad sam počinjao, nisam imao mnogo, samo volju i želju da naučim. Znao sam da će svaki alat koji kupim unaprijediti moj posao, pa sam ulagao svaki zarađeni dinar u proširenje radionice«, kaže Stanislav.
Ubrzo je kupio kovačku vatru i mehanički čekić, čime je proširio svoju djelatnost na obradu metala. Njegova posvećenost i preciznost donijeli su mu prve klijente, a posao je počeo rasti.
»Čekićem treba znati raditi i to je ozbiljan alat. Kada pogledaš materijal, moraš znati hoćeš li čekić držati na pola drške ili na kraju, da bi materijal ispravio. Radim sve što se tiče metala: varilački posao, rezanje i obradu metala, hladno i toplo kovanje i savijanje limova većih debljina. Prekretnica u poslu dogodila se 1994. godine kada sam posjetio sajam male privrede u Münchenu. Tamo sam uložio sredstva u strojeve za hladnu obradu metala, koji su mi omogućili proizvodnju kovanih ograda i kapija. Taj trenutak bio je ključan za mene. Tada sam shvatio da moram pratiti moderne tehnologije i ulagati u kvalitetu kako bih se izdvojio na tržištu«, kaže Stanislav.
U narednim godinama Stanislav je proširio svoje djelovanje izvan granica Srbije. Njegovi proizvodi postali su traženi u Mađarskoj, Slovačkoj i drugim zemljama, zahvaljujući reputaciji, kvaliteti i prilagodljivosti.
»Dok su drugi nudili gotove proizvode zadanih dimenzija, ja sam bio spreman raditi po točnim specifikacijama klijenata. To je ono što me izdvojilo«, kaže ovaj šidski gospodarstvenik.
Alat – duša svakog zanatlije
Stanislav je poznat po svojoj posvećenosti detaljima i ljubavi prema alatu. »Majstor bez alata nije ništa«, ističe pokazujući kolekciju strojeva i alata koje je godinama pažljivo sakupljao.
»Alat je duša svakog zanatlije. Moraš ga voljeti, znati ga koristiti i čuvati«, ističe naš sugovornik i dodaje da su njegovi proizvodi danas među najkvalitetnijima na tržištu, zahvaljujući modernim metodama zaštite.
»Kada je ograda pocinkovana i plastificirana, može trajati i do sto godina. Kupci su spremni platiti više za dugotrajan i kvalitetan proizvod. Zato se trudim da svaki proizvod izradim precizno i kvalitetno. Nema veće nagrade od povjerenja kupca koji će ponovo doći i preporučiti me drugima. Izazova je bilo tijekom karijere, uključujući konkurenciju jeftinijih, masovno proizvedenih turskih proizvoda. No, prilagodio sam se situaciji i fokusirao na zahtjevne projekte koje drugi nisu mogli ili htjeli preuzeti. Jedan od takvih bio je križ za katoličku crkvu Presvetog Trojstva u Kukujevcima. Križ je težak pet tona i postavljen je na visinu od 64 metra. Takvi poslovi su za mene izazov i motivacija. Uvijek sam volio pomaknuti granice«, priznaje Stanislav.
Unatoč uspjehu, Stanislav primjećuje da sve manje mladih pokazuje interes za zanat.
»Ovaj posao zahtijeva puno truda i nije privlačan na prvi pogled, ali donosi veliko zadovoljstvo. Nažalost, u posljednje četiri godine nijedno dijete nije došlo da pita za obuku«, navodi Đerčan ali kaže da ne gubi nadu.
Njegov mlađi sin, koji završava studij strojarstva, već pomaže u obiteljskom poslu, donoseći nove ideje i tehnologije.
»Mladi moraju razumjeti da je zanat ne samo posao već i umjetnost. Ako ulože trud, mogu stvoriti nešto trajno i vrijedno.«
Spoj zanata i društvenog rada
Osim što uspješno vodi poduzeće, Stanislav je i strastveni promotor lokalne tradicije. Godine 1997. osnovao je manifestaciju Sremski svinjokolj i kobasicijada, koja je prerasla u međunarodni događaj.
»Cilj mi je bio spojiti ljude, promovirati našu kulturu i privući posjetitelje u Šid. Manifestacija danas privlači tisuće posjetitelja, koji dolaze ne samo zbog kobasica, već i zbog druženja i očuvanja tradicije.«
Đerčan je primjer kako predanost, inovativnost i strast mogu stvoriti uspješnu poslovnu priču. Njegova radionica danas slavi 35 godina postojanja, a kroz nju je prošlo čak 60 učenika, od kojih su mnogi postali samostalni poduzetnici.
»Najveća nagrada za moj rad je vidjeti ljude koji su zahvaljujući meni stvorili vlastiti posao. To je ono što ostavlja trag«, kaže Stanislav i poručuje mladima: »Ne bojte se izazova. Uložite trud, budite uporni i uvijek težite kvaliteti. Zanatski rad nije samo posao, to je naslijeđe koje ostavljate iza sebe«.
S. D.
