(Ili kako se od poljoprivrednika postaje hrvatski špijun)

Prošlog tjedna sudjelovala sam na jednom seminaru na kome se govorilo o diskriminaciji, ljudskim pravima i govoru mržnje. Između ostalog, i o diskriminaciji i govoru mržnje koji je upućen prema nacionalnim manjinama. Kao nacionalne manjine koje su najviše izložene govoru mržnje izdvojeni su Albanci i Romi. Vjerujemo slučajno prešućeni su Hrvati i Bošnjaci koji su prema istom izvješću koje je prezentirano usmeno po izloženosti govoru mržnje odmah iza Albanaca. Kažem vjerujem da je propust napravljen slučajno, jer porazno bi bilo da organizacija koju podupire Europska unija prešućuje takve podatke. Ono što je nesporno porazno je podatak da su najveći generatori govora mržnje mediji.
Na potvrdu toga nije se trebalo dugo čekati. Već u utorak, dan nakon početka prosvjeda subotičkih poljoprivrednika koji su blokirali jednu od cesta na prilazu Subotici, u jednom dnevnom listu (neću ga reklamirati) objavljen je nepotpisani tekst koji čelnike udruge subotičkih poljoprivrednika targetira kao osobe koje rade po instrukcijama hrvatske službe, a posebno je apostrofiran jedan od govornika na presici  koji je proglašen »novim favoritom hrvatske strane«, »ekstremist koji radi po zahtjevima hrvatskih obavještajnih i političkih struktura«. Ali se s olakšanjem na kraju teksta anonimnog autora dodaje kako će, naravno, »hrvatski faktor pretrpjeti potpuni debakl«. Valjda je tom potpunom debaklu trebalo pridonijeti privođenje na obavijesni razgovor. Naime, istog jutra kada se tekst pojavio slijedilo je  privođenje u Bezbedonosno-informativnu agenciju na trosatni obavijesni razgovor. Čini se, opet se zgodnim učinilo potegnuti hrvatske špijune i njihove suradnike. Uostalom, kao i prije nekoliko tjedana kada su s naslovnica iskakali naslovi u stilu »hrvatski špijuni vršljaju Srbijom«. 
Stara taktika, samo s novim akterima. Čekamo nove špijune. 
Z. V.