Nevenka Vidić iz Šida, rođena Kukujevčanka, umirovljena projektantica, cijeli svoj radni vijek provela je u projektantskoj kući Šidprojekt u Šidu. Radila je na pisanju i nadzoru brojnih projekata: stambenih blokova u Šidu, Inđiji, Beogradu, industrijskih i cestovnih projekata, naplatnih stanica, graničnih prijelaza. S posebnom ljubavlju i pažnjom radila je projekte obnove i rekonstrukcije rimokatoličkih crkava u Srijemskoj biskupiji ali i šire. Najizazovniji su joj bili projekti obnove rimokatoličke crkve Presvetog Srca Isusovog u Šidu i crkve Presvetog Trojstva u Kukujevcima.
Crkva u Šidu – prvi projekt
Završila je gimnaziju u Šidu i upisala Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Nakon završenog fakulteta vratila se u Kukujevce kod roditelja da ih njeguje. Ubrzo se zaposlila u projektantskoj kući Šidprojekt. Tvrtka se tada zvala Projektovanje i nadzor u sklopu Zavoda za urbanizam. U toj tvrtki provela je radni vijek od 1982. do 2016. Isključivo se bavila projektiranjem i nadzorom različitih objekata od stambenih blokova u Šidu, Inđiji, Beogradu, industrijskih i cestovnih projekata, naplatnih stanica, graničnih prijelaza. Dolaskom vlč. Nikice Bošnjakovića za župnika u Šidu 2010. godine uključila se u projekte na obnovi i rekonstrukciju rimokatoličkih crkava. Prvi izazov bio joj je obnova crkve u Šidu.
»Želja svećenika bila je da se izgled rimokatoličke crkve u Šidu vrati u izvorno stanje. Prihvatila sam da radim s velikim zadovoljstvom. Bio je to veliki izazov. Prvo je trebalo obnoviti toranj, zatim cijelu crkvu, urediti enterijer i okoliš. Na izradi projekta provela sam puno vremena jer je iznimno važno dobro uraditi projekt sa svim detaljima. Od izvornog stanja crkve nije ostalo ništa i trebalo je sve vratiti onako kako je nekada bilo. Uz suradnju sa svećenikom, sudjelovanju na raznim natječajima, prijavama, zahtjevima, komunikacijama, odlasku kod raznih majstora i umjetnika za izradu vitraža, traženju materijala... Nakon dvanaest godina posla uspjeli smo u viziji crkvi vratiti izvorni izgled«, kaže naša sugovornica i dodaje: »Projekte za crkve počela sam raditi još u vrijeme dok sam bila zaposlena, a za daljnji rad me je potaknula rečenica iz Biblije: ‚A i ja tebi kažem: ti si Petar i na ovoj steni sagradit ću crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati‘ (Matej 16:18). Osjetila sam da Duh sveti živi u svakoj crkvi, pa i u tim ruševinama. Tužno je da objekti koje su nekad ljudi gradili bez puno tehnologije i strojeva ostanu ruinirani i da mi u sadašnje vrijeme nismo u mogućnosti obnoviti ih. Gdje god odete, u bilo koju crkvu, osjetit ćete neku toplinu i neki poziv. Ja sam osjetila poziv da trebam uložiti svoje znanje i iskustvo. I uspjela sam gdje god sam pokušala«, kaže naša sugovornica.
Zahtjevni Kukujevci
Nakon obnove crkve u Šidu dobivala je pozive za rad projekata i na drugim crkvama: u Gibarcu i Kukujevcima, za izgradnju crkvene dvorane i župnog doma u Sotu, crkve sv. Roka u Moroviću, projekt rekonstrukcije krova rimokatoličke crkve u Platičevu, zatim projekt rekonstrukcije tornja crkve svetog Klementa u Hrtkovcima, crkve na Tekijama te projekt rekonstrukcije katedrale svete Terezije Avilske u Subotici. Poseban izazov bila joj je crkva u Kukujevcima.
»U crkvi u Kukujevcima sam krštena. Ona je u mom srcu posebna. Drago mi je što smo započeli njenu obnovu. To je bio najveći objekt i kompleksan projekt. Prva faza tornja djelomice je urađena. Podignut je konstruktivni toranj. Brod crkve nije urađen jer su potrebna velika sredstva. Ne znam dokle će se stići s njenom obnovom, budući da je narod slab i nemoćan i s malim prihodima, ali se nadam da će uz Božju pomoć biti potpuno obnovljena. Kada bi se stari Kukujevčani i njihovi potomci angažirali te stanovništvo Vojvodine, i ako bi postojao kontinuitet rada, crkva bi se mogla obnoviti u narednih 15-ak godina. Trenutno nema dovoljno sredstava za daljnji rad. Brod crkve zahtijeva velika sredstva i teško ih je prikupiti odjednom. Želja svećenika je da se vrati u izvorno stanje i ako bi se stavila druga stropna konstrukcija to ne bi bilo originalno. Bog dragi zna koji mu je plan, ali s ljudskog stanovišta. kada bi se nastavilo prikupljati sredstva u kontinuitetu, mogla bi se završiti. Vizija je da to bude hodočasničko mjesto jer kroz povijest Kukujevci to zaslužuju«, ističe Nevenka.
A za sve do sada urađeno bilo je potrebno uložiti puno truda, znanja i odricanja uz veliku podršku obitelji.
»Važno je poznavati povijest objekta: kako je nastao, u kom stilu je pravljen, kakva je konfiguracija terena, vremenski utjecaj i stanje objekta kroz vjekove, budući da su to uglavnom stari objekti. Također, važno je dobro poznavati struku i u smislu povijesnog razvoja arhitekture, poznavati društvo i ljude, umjetnost i imati osjećaj za točne proporcije i detalje. Projektant mora poznavati sve zakonske norme, sve građevinske i arhitektonske propise. Posao je kompleksan i koncentracija mora biti velika. U svakom projektantskom poslu puno je sati rada. Svaka crkva je priča za sebe. Svaka od njih je nastala u drugo vrijeme i građena je u drugom stilu, drugačijem terenu, gradili su je drugi ljudi. Složeniji je posao raditi crkve nego stambene objekte gdje se poštuju propisi građenja, zakonske norme i kultura stanovanja. Crkva je nešto drugo i posebno. Manji je broj projektanata u današnje vrijeme koji se odlučuju za rad na crkvama. Zahvalna sam suprugu i kćerima koji su me uvijek podržavali u poslu. I oni su, kao i ja, zadovoljni postignutim rezultatima. Moramo misliti o našim korijenima i našim sakralnim objektima, ne smijemo ih zaboraviti«, kaže na kraju umirovljena projektantica iz Šida.
S. D.
