Arhiv tekstova

25. ožujka 1611.

 

U Carigradu je rođen Evlija Čelebija (Evlija ibn Derviš Mehmed Zili), turski diplomat, spisatelj, kaligraf, zlatar, znanstvenik i putopisac. Obišao je sve dijelove Otomanskog carstva i sudjelovao u ratnim pohodima u Ugarskoj, Hrvatskoj i Austriji. U svom golemom, devetosveščanom putopisu »Seyhatnama« opisao je mnoge krajeve, među njima i Sobočku, kako se Subotica nazivala u turskom razdoblju. Umro je neutvrđenog datuma 1682. godine. 

 

26. ožujka 1738.

 

Segedinske vojne vlasti Pavlu Skenderoviću uručile su putovnicu i preporuku kojom se svaka osoba poziva da priloži novac za otkup Subotičana, koji su zarobljeni u boju s Turcima u Bosni. Nema pouzdanih podataka o ishodu njegove misije.  

 

27. ožujka 1873.

 

U Bajmoku je rođen Ljudevit Lajčo Budanović, rezidencijalni biskup Subotičke biskupije, spisatelj, sakupljač bunjevačkih narodnih pjesama, agilni kulturni djelatnik, utemeljitelj više udruga i društava u mjestima u kojima je službovao, vrsni organizator crkvene uprave, graditelj novih crkava i organizator crkvenog života uopće. Umro je 16. ožujka 1958. godine.

 

28. ožujka 1817.

 

Ugledni posjednik Matija Vojnić priložio je 13 tisuća forinti u gradski fond za gradnju buduće gradske bolnice. 

 

29. ožujka 1745.

 

Kraljevska komora Ugarske dopustila je Subotici da podigne zajam kako bi otplatila obveze proistekle iz stjecanja privilegija iz 1743. godine. Ovo je zaduženje, prema podacima Historijskog arhiva u Subotici, iznosilo 23.901 forintu.

 

30. ožujka 1777.

 

Sukladno odluci gradskog čelništva dotadašnje groblje, koje se do 1741. nalazilo u samom središtu Subotice – pokraj kapele svetoga Roka, a potom na prostoru između današnjih ulica Matije Gupca i Harambašićeve – izmješteno je na četiri lokacije izvan grada.

 

31. ožujka 1785.

 

Prema zbirnim podacima popisa stanovništva slobodni kraljevski grad Subotica imao je oko 20 tisuća stanovnika, od kojih su 17.229 bili katoličke vjeroispovijesti. 

 

1. travnja 1899.

 

Prema navodima tjednika »Neven« Mije Mandića subotička tvrtka »Hartmann & Conen« uputila je više svojih radnika u London, kako bi ondje pripremali perad za prodaju. Muškarci su na ime dnevnice dobivali jednu i pol, a žene jednu forintu.

 

1. travnja 1925.

 

Pokrenut je časopis »Književni sever«, kojega uređuje Milivoje V. Knežević, profesor subotičke gimnazije. Za deset godina izlaženja podigao je, među ostalim, i više uglednih kulturnih i književnih stvaralaca iz redova bunjevačkih Hrvata.

 

2. travnja 1768.

 

Započelo je sustavno pošumljavanje Subotičko-horgoške pješčare s ciljem zaštite grada i njegovih žitelja od štetnog djelovanja eolske erozije, tj. od pijeska vijavca i razornog udara njegovih čestica. Prvi šumski zasadi u samom gradu bili su podignuti na prostorima nekadašnje Agine bare, danas područje s istočne strane Mjesne zajednice Kertvaroš.

 

3. travnja 1987.

 

S površine Palićkog, Ludoškog i Omladinskog jezera od 24. ožujka do 1. travnja sakupljeno je više od 50 tona uginule ribe.

 

3. travnja 1992.

 

U foajeu Velike vijećnice Gradske kuće otvorena je izložba o uvjetima za zaštitu i revitalizaciju subotičkog kazališta. Potom je predstavljena knjiga Viktorije Aladžić i Gordane Vujnović-Prćić »Zgrada subotičkog pozorišta«, koju su objavili: »Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture« i »Subotičke novine«. 

 

4. travnja 1971.

 

U središtu grada, na tada netom uređenom trgu (između ulica V. Nazora i B. Kidriča, danas tzv. »Đinđićev plato«) otkriven je spomenik poznatom književniku, prevoditelju, jezikoslovcu, pravniku, kulturnom i javnom djelatniku Ambroziju Bozi Šarčeviću, (1820.-1899.). Bistu je na poticaj i traženje pjesnika i publicista Jose Šokčića izradio svjetski poznat i priznat skulptor Ivan Meštrović. Nakon nekoliko godina Šarčevićeva je brončana bista premještena u park ispred Željezničkog kolodvora. 

 

4. travnja 1995.

 

U povodu Dana zaštite na radu četiri subotička poduzeća: Fidelinka, Pionir, Chemos i Birografika, dobila su najviše savezno priznanje – statuetu »Zlatno sunce«, u znak priznanja za visoka postignuća u zaštiti svojih zaposlenika.

5. travnja 1985.

 

U »Francerovoj galeriji« otvorena je izložba renomiranog zagrebačkog slikara Ede Murtića.

 

5. travnja 1991.

 

Kulturnom društvu »Matija Gubec« vraćen je izvorni naziv – Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Matija Gubec«, Tavankut.

 

6. travnja 1871.

 

Školski inspektor Bačke županije István Frankl predložio je ministru prosvjete Mađarske da se zbog naraslih potreba grada i okolice utemelji Učiteljska škola u Subotici. Poslije razmjene potrebnih informacija, te osiguranja potrebnih uvjeta i novca, ministar je tijekom srpnja, iste godine, odobrio molbu Gradskog vijeća, a Učiteljska škola je otvorena 25. studenoga 1871. godine.

 

6. travnja 1984.

 

U prvim minutama poslije ponoći, prometujući na izvanrednoj liniji Pariz – Istanbul, u Suboticu je stigao glasoviti »Orient-Express«, nazvan »Nostalgija«. Na gradskom se kolodvoru zadržao oko pol sata. 

 

7. travnja 1922.

 

U Suboticu je doputovala međunarodna komisija za konačno razgraničenje s Mađarskom, kod Kelebije. Komisiju su činili vojni stručnjaci iz: Engleske, Francuske, Italije, Japana, Kraljevine SHS i Mađarske.

 

7. travnja 1945.

 

Odlukom nadležnih državnih i političkih tijela Pokrajine i Srbije, Vojvodina je ušla u sastav federalne Srbije.