Arhiv tekstova

400.-500. Nakon što su Huni razorili Sirmium (441.) Bachinum – Bač postaje biskupija, koja kao sirmijsko-bačko-kaločka-subotička ima svoj kontinuitet do danas (iz tog vremena vidljiv je pod od rimskih cigala). 

530.-533. Na sinodama u Saloni potvrđeno postojanje biskupije u Baču.

535. Car Justinijan I. priznaje latinsku biskupiju u Baču.

870. Papa Hadrijan II. posvetio sv. Metoda za sirmijsko-panonskoga nadbiskupa sa sjedištem u Baču. Uveden grčki obred na glagoljici rimske jurisdikcije, koji se održao do prve polovice XII. st. (iz tog vremena sačuvan kameni nadvratnik Metodove katedralne i opatijske crkve sv. Marije s glagoljskim natpisom). 

895.-1529.  Bač je bez prekida važan grad srednjovjekovne mađarske države.

1135. Bačka nadbiskupija sjedinjena s kaločkom. U Baču u potpunosti uveden latinski obred. Na glagoljici ostali samo neki samostani do polovice XIV. st (sv. Juraj – Dombo, sv. Dimitrije na Savi).

1169. Na mjestu stare katedrale i opatije sv. Marije križarski red sv. Groba J(križnici) podižu samostan i crkvu u romaničkom stilu, koja je sačuvala elemente starokršćanske bazilike (apsida i pola današnje crkve).

1188. Darovnica bačkog župana i palatina Mogha o velikim zemljišnim križnicima, koji osnivaju i bolnicu u Baču.

1234. Papa Grgur IX. potvrđuje postojanje i brigu za bolnicu u Baču.

1241. Mongoli – Tatari opustošili samostan.  

1250. Obnova crkve i tornja u romaničko-gotičkom stilu. Crkva dobiva gotički strop. Iz XIII. stoljeća sačuvane su i freske u samostanskom hodniku ispod zvonika. 

1300. Darovnicom mađarskog kralja Andrije III. Arpada, koju1301. potvrđuje i kralj Karlo Robert Anjou, samostan postaje franjevački. Pripada mađarskoj franjevačkoj provinciji sv. Marije.

1370.-1500. Crkva produžena na današnju dužinu. Iz tog doba su gotičko-renesansne freske u crkvi (vidljive na luku svoda i južnom zidu). 

1435.-1438. U Bač dolazi sv. Jakov Markijski, papinski inkvizitor i vikar Bosne. Samostan prelazi u franjevačku vikariju Bosne Srebrene. 

1444. Inkvizitor i vikar Bosne Srebrene postaje fra Fabijan iz Bača.

1456. U Baču boravi sv. Ivan Kapistranski.

1522. Bačko-kaločki nadbiskup postaje franjevac fra Pavao Tomory iz Iloka.

1526. Na Mohaču poginuo župan i nadbiskup bačko-kaločki fra Pavao Tomory. 

1526.-1529. Nakon Mohačke bitke gospodar Bača je Stjepan Berislavić.

1529.-1687. Bač je pod turskom vlašću (iz tog doba postoji više izvještaja poslanih u Rim, kao i turski defteri u Istambulu). Crkva je pretvorena u džamiju, a zvonik u minaret (očuvan mihrab i kurna). 

1610.  U Baču i okolici djeluje svećenik don Šimun Matković. 

1611.-1613. Isusovac Bartol Kašić, kao papinski vizitator, dolazi u ugarske krajeve pod turskom vlašću. 

1615. Dubrovčanin don Pavao Torelli dolazi u Bač kao opat sv. Marije u Baču (zadnji koji nosi ovu titulu), žali se u Rim da ne može preuzeti svoju opatiju jer je zaposjednuta od Turaka. 

1627. U Bačku dolaze bosanski franjevci.

1630. Fra Pavao Papić šalje izvještaj u Rim o pastoralnom djelovanju i popravljanju crkve.

1631.-1632. Barski nadbiskup Petar Masarecchi obavio kanonsku vizitaciju. Pohvalno govori o franjevcima u Bačkoj. 

1649. Fra Marin Ibrišimović, beogradski biskup i administrator ugarskih krajeva pod turskom vlašću, krizmao u Baču 180 osoba.

1665. U Baču boravi Evli Čelebi, koji je opisao glavnu džamiju u Baču i minaret, koji se odnose na franjevački samostan.

1670. Fra Matej Benlić, beogradski biskup i administrator ugarskih krajeva pod turskom vlašću, krizmao u Baču 1047 osoba. Pohvalno govori o turskim vlastima, koje su pomogle i gradnju nove crkve sv. Antuna. Za vrijeme Turaka u Baču i okolici djeluju franjevci iz Gradovrha (Tuzla), koji u Bač donose kult i štovanje Gradovrške Bogorodice. Iz tog doba imamo današnju ikonu Bogorodice Bačke, koju je naslikao Dima 1684., a okrunio fra Jure Bačvanin 1685. (natpisi na ikoni i kruni).

1688. Odlaskom Turaka franjevci džamiju ponovno pretvaraju u crkvu i započinje život franjevačkog samostana pod imenom gradovrški samostan u Baču. Uspostavlja se mađarska državna vlast, koja traje do raspada Austro-Ugarske 1918.  

1689. Franjevci osnivaju župu u Baču.

1703. Rakocijevi pobunjenici kalvini opljačkali i spalili samostan i crkvu. Franjevci bježe u Vukovar. 

1711.-1767. Obnova crkve i samostana koji dobivaju današnji izgled. Crkva dobiva pročelje, kor s orguljama, kapele – lađu, barokni inventar, 10 velikih oltarnih pala i mnoštvo manjih slika za crkvu i samostan. Uređena je i knjižnica, kojasadrži knjige od XV. stoljeća i arhiv sa spisima i podacima od XII. stoljeća.

1738. Kuga u Baču. U samostanu ostala samo dva franjevca tri godine bez izlaženja.

1757. Bački samostan prestaje biti u Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene i ulazi u sastav Hrvatsko-Mađarske franjevačke provincije sv. Ivana Kapistranskoga u Budimu, u kojoj ostaje do raspada Austro-Ugarske, kada je od 1923. uključen u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, koja je i danas vlasnik bačkog samostana.

1765. Kaločko-bački nadbiskup oduzima franjevcima župu u Baču, a postupno i sve ostale župe u Bačkoj. Bač postaje kuća novicijata za mlade franjevce. 

1770. Velika poplava Dunava. U crkvi su se urušili pod i oltari.

1782. godine, 17. kolovoza, pojavila su se u Baču tri oblaka skakavaca iz Afrike i uništili svu vegetaciju.

1826. Postavljene današnje orgulje iz franjevačke orguljarske radionice u  Baji. 

1829. Oduzeta franjevcima crkva sv. Antuna u šumi na Veliću. 

1874. Državne vlasti zabranile ukop mrtvih u kriptu crkve.

1949.-1950. Posljednji novicijat u Baču.

1945.-1990. Samostan je ostao bez prihoda, kojeg je primao od Biskupskog vlastelinstva u Baču. Državne vlasti oduzele su zemljište Čairu, gospodarske zgrade, barokni ogradni zid – bedem u kojem su bile ugrađene rimske cigle i kućice križnoga puta. Novogradnjama i podizanjem nivoa ulice i trga na samostanskom zemljištu, samostanski kompleks je ostao u rupi, bez drenaže i kanalizacije, tako da u XXI. stoljeću ulazi u fazu ubrzanog propadanja. Za obnovu još nema ni plana ni volje. 

Fra Josip Špehar, OFM