Arhiv tekstova
U Bogu je naša snaga
Čovjek misli da može sve sam. A što je to što čovjek može sam? Koliko se uistinu može osloniti na svoje snage? Treba li mu ipak Bog? I koji je to trenutak kada spozna da je sam nemoćan, te da se ipak treba okrenuti Gospodinu, koji sve drži u svojoj ruci i koji jedini naš život može voditi pravim putem?
S Kristom možemo sve
I ove nedjelje Isus za sebe govori da je on kruh života, te da je on hrana za život vječni (usp. Iv 6,41-51). Ponavlja to, jer je važno da to znamo te da nikad ne zaboravimo. I sva pitanja gore postavljena u Kristu nalaze svoj odgovor i u tome da je on kruh života. Tamo gdje ljudska snaga posustaje, tamo gdje smisao nestaje i gdje mislimo da je kraj, tamo je tek početak, jer Krist je onaj koji daje snagu kad je više nema, tko daje smisao naizgled besmislenom, on je onaj koji rastjeruje tamu i donosi svjetlo. Ovozemaljski kraj nikad nije kraj, nego je tek ulaz u vječno. I onaj kome je vjera slaba, tko još nije uistinu upoznao Krista, poput Židova iz evanđelja koji mrmljaju protiv njega, reći će da su ovo tek naklapanja. Ali onaj tko ga je tražio i pronašao u najtežim trenucima svoga života znat će da je zaista tako, da ne postoji ništa u ovome životu što Gospodina ne može preobraziti i što s njime ne možemo pobijediti.
Čitamo ove nedjelje iz Starog zavjeta kako prorok Ilija posustaje pod teretom svoga poslanja, svega mu je dosta i želi umrijeti. No, Bog ima još planova za njega, te mu na simbolički način preko hrane daje snagu za nastavak poslanja (usp. 1Kr 19,4-8). Bog i s nama ima planove, koji ne znače da će nam u životu teći med i mlijeko, jer život na zemlji je težak, pun muka i briga. No, onaj tko se od Boga ne odaljava, tko na Boga računa i želi vršiti njegovu volju, dobit će za to snagu, kao što je dobio i Ilija. Bog je naša snaga u životnim teškoćama. On je onaj koji, ako dozvoli nevolje, da snagu i mudrost da se one prebrode. Zato čovjek ne može bez Boga. Sam je slab i lako padne u očaj, kad spozna da mu vlastite snage nisu dovoljne i kad ne vidi izlaz i teškoća. Zato se treba oslanjati na Gospodina, jer on vidi dalje od onoga što vidimo mi, on nam jedini može pomoći kad ljudska snaga posustane, baš kao što psalmist piše: »Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!« (Ps 34,7.9).
Prihvatiti Božji dar
I mogli bismo reći blago onom tko vjeruje, jer Isus mu obećava život vječni. A vjeruje onaj kojega Otac privuče, kaže Isus. Bog uvijek prilazi čovjeku, jer čovjek ne može sam doći do Boga, ako mu to Bog ne omogući. A Bog želi spasenje svih nas, zato nas ne ostavlja u tami ovoga svijeta, nego nam prilazi, objavljuje nam se i nudi spasenje. Prihvaćamo li? Nije vjera očekivati od Boga ispunjavanje želja, vjera je imati povjerenje u njega, čak i kad ne vidimo smisao, kad ne naziremo izlaz. Vjera je, ne samo traženje, nego i zahvaljivanje, jer itekako svatko ima za što zahvaljivati. Naposljetku vjera je prihvatiti dar u kojem nam se daruje Krist svake mise na oltaru, te se hraniti hranom za život vječni. U tome je vjernikova snaga, u tome je njegov mir. I nas Bog želi nahraniti i ojačati za nastavak poslanja, kao nekoć Iliju. A nemire koje u nama izaziva ovaj svijet, vjernik pobjeđuje s Bogom, jer zna da na kraju sve što je ovdje mora jednom proći, a vječna radost svakog koji vjeruje čeka na Nebu.
