U tijeku su 33. Ljetne olimpijske igre u Parizu a tim povodom vrijedi se prisjetiti nekih od ovdašnjih Hrvata koji su sudjelovali na olimpijadama, kao svjetski najvećim sportskim natjecanjima. Jedan od njih je Andrija Kujundžić (1899. – 1970.) koji je točno prije stotinu godina, 1924. godine, na Olimpijadi u Parizu, predstavljao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kao nogometni reprezentativac. 
Junak naše priče o fotografiji, bio je tijekom svoje aktivne sportske karijere nogometaš, nogometni sudac i trener, a uz to još i vrsni atletičar. Već sama činjenica da je Andrija Kujundžić, kasnije nadaleko poznat i po svom nadimku Čiča, bio sudionikom Olimpijskih igara, određuje ga kao jednog od najvećih igrača Bačke u njezinoj, sada već, 123 godina dugoj povijesti. Rodio se u posljednjoj godini 19. vijeka – 1899., nogomet je počeo trenirati 1912. godine kao junior, a potom i kao igrač pričuvnog sastava crveno-bijelih. Prvi službeni susret odigrao je, neposredno pred Prvi svjetski rat, 7. travnja 1914., protiv Trgovačke omladine u Somboru (7:1 za Bačku op.a), ali status prvotimca započeo je tri godine kasnije i zadržao ga suvereno sljedećih deset godina sve do kraja svoje uspješne aktivne nogometne karijere 1927. godine. Izuzev među vratnicama, bio je trenerima na raspolaganju po svim momčadskim pozicijama i zadaćama, ali najuspješniji je bio na poziciji desnog ili lijevog beka s koje je dočekao i poziv u reprezentativnu vrstu. Imao je savršeni pregled igre, bio je izuzetno brz (jednom je istrčao 100 m za ono vrijeme odličnih 11,7 sekundi) i odlično je blokirao protivničke napadače. Iako je igrao u obrani, Čiča je bio više nego korektan nogometaš i nije podnosio grubu i prljavu igru nego je maksimalno njegovao fair play igru i gentlemanski odnos prema protivniku. Poslije, kao nogometni sudac, oštro je znao sankcionirati grubosti i svojim autoritetom držati disciplinu na terenu. Pored brojnih susreta u majici voljene Bačke, 1921. godine Čiča (kako su ga svi zvali) Kujundžić je debitirao za reprezentaciju kraljevine SHS protiv Čehoslovačke (1:6) u Pragu. Sljedeće godine igrao je i protiv Rumunjske (1:2), no unatoč porazima u oba susreta, prema pisanju tadašnjeg tiska, bio je jedan od najboljih u redovima svoje momčadi. Ipak, sudjelovanje na Olimpijadi u Parizu jamačno je kruna njegove nogometne karijere i ponos za grad Suboticu iz koje je 1901. godine i započelo organizirano bavljenje ‘loptanjem’ na ovim prostorima.
Andrija Kujundžić Čiča nije bio samo nogometaš, nego i više nego nadareni atletičar. Na nagovor Ljudevita Vujkovića Lamića, rodonačelnika subotičke atletike, sudjelovao je i na atletskim mitinzima i natjecao se u nekoliko disciplina. Odličan sprinter na 100 m, kuglu je bacio do 11,1 m a disk na daljinu od 37,30, dok je bio i član štefete 4x100 skupa s Martinom Poljakovićem, Željkom Šlezakom i Perom Šarčevićem.
Nakon prestanka s aktivnim igranjem, bio je dvanaest godina trener u svom matičnom klubu, te se usporedo bavio i suđenjem nogometnih susreta (1927. – 1935.). Uz sve nabrojene sportske aktivnosti, Andrija Kujundžić – Čiča bio je gradski službenik i dugogodišnji zapovjednik profesionalne vatrogasne straže u Subotici.
Za svoje sportske zasluge nagrađen je brojnim pokalima, medaljama, plaketama i prigodnim nagradama, ali najznačajnija priznanja su spomen medalja s pariške Olimpijade, Zlatna medalja Nogometnog saveza Jugoslavije i velika počasna diploma NSJ za igranje u reprezentaciji. 
D. P.