Arhiv tekstova

U sklopu devetnice u čast svetog Josipa u nedjelju, 13. ožujka, proslavljen je Dan trudnica, pod svetom misom slijedio je svečani blagoslov majki koje očekuju dijete. I ovoga su puta u crkvu sv. Roka, gdje je u tijeku ova devetnica, došle trudnice sa svojim muževima i djecom i iz drugih župa. No, ove godine umjesto svećenika propovijedali su, ili bolje reći svjedočili, Vesna i Ladislav Huska, koji su nedavno dobili šesto dijete. Iako su kroz život prolazili kroz teške kušnje, nisu zatajili svoju vjeru, nego su puni nade krenuli dalje. Svoje životno iskustvo prenijeli su obiteljima koje očekuju dijete, kao i svima prisutnima. 

Dio Ladislavova obraćanja: »Dok je žena u trudnoći, ona je u blagoslovljenu stanju, kažu ljudi. Nju je Bog blagoslovio novim čovjekom. Žena i njezina utroba veličanstven su svijet u kojem novi čovjek boravi devet mjeseci od začeća do rođenja. Bog je osobito dotaknuo ženu i udahnuo u njezino tijelo dušu onom biću koje će se iz nje roditi. To je biće zaštićeno, nitko ga ne smije ugroziti, nitko nekažnjeno ne bi smio raniti njegov život, jer je to Božje dijete stavljeno pod srce žene. Ona ne samo da živi svoj život, nego ona i nosi život. Istodobno to nije samo njezin život, nego život njezina muža i Boga.« Tako Tomislav Ivančić objašjava kako je trudnica – Božja prisutnost među nama. »Slobodno mogu reći kako sam svako blagoslovljeno stanje svoje supruge u potpunosti proživio s njom koliko je to moguće. Uvijek sam osjećao veliku zahvalnost zato što ona nosi naše dijete, i trpi mnoge nelagodnosti trudnoće. U ovoj šestoj trudnoći to sam joj često i govorio. Dobro sam upamtio i što smo na početku prve trudnoće skupa pročitali: ‘Otac može najbolje ljubiti svoje još nerođeno dijete, tako što će voljeti i ljubiti njegovu majku.’

Svaka trudnoća bila je iznenađenje i velika radost u našoj obitelji. Nakon prvog carskog reza i ozbiljnih problema nakon njega, pomislio sam: ‘U redu, možda ćemo moći imati još makar jedno dijete...’ Iako smo još kao mladić i djevojka planirali imati četvero djece, a ja u šali rekao: ‘Pa dobro, može i pet...’, Bog je riješio: ‘Može i šest.’ Svaki puta kada smo saznali da smo trudni jedna od prvih reakcija bio je strah. Što ako nešto pođe po zlu? No, odmah u sljedećem trenutku, svaki strah, brigu i sumnje u potpunosti sam prepuštao dragom Bogu vođen riječima svetoga Pavla apostola iz poslanice Rimljanima: ‘Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove.’ I svaki puta sve je prošlo u najboljem redu. Sreća, reći će neki, ja kažem Božja providnost i nagrada za našu vjernost.« 

Vesnine riječi: »Vas, draga djeco, koji s mamama i tatama čekate bebe ili ih već imate kod kuće ili ovdje s nama, čeka osobita ljubav. Kada mlađi brat ili sestra gledaju u vas, posebno kad nešto dobro, pametno i zanimljivo radite, vi ste u njihovim očima super heroji! Kad mama i tata čekaju bebu, i vi je čekate, pa joj i vi pričajte još dok su u trbuhu, da vas upozna. Mazite vašu dragu mamu, jer ona sada čuva vašeg brata ili sestricu. Pomažite i tati i slušajte i njega, jer tako ćete imati više vremena biti skupa. Znajte jedno: kada mama rodi bebu i s  tatom je donese iz rodilišta, počinje novi, još ljepši život! Nemojte ni pomisliti da vas mama i tata manje vole, zato jer oko bebice ima posla i jer joj treba njihove pažnje i vremena. Vaši dobri tata i mama će vas sad voljeti još više, jer ‘gnjavite’ manje nego bebica i slobodno im kažite: ‘Mama i tata, sad ste dosta bili s bebom, mene mazite!’, a oni će to učiniti – uvijek će mama i tata biti tu za svu svoju djecu!«...