Arhiv tekstova
Božja zapovijed: ne kradi!
Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog je skup zakona što su Izraelci primili, prema biblijskom izvještaju, od Boga na planini Sinaj preko proroka Mojsija (oko 1200 g. pr. ne.) i dio je Petoknjižja (Tore) koji se zove i Mojsijevi zakoni. Prevedeno s hebrejskog jezika sedmi zakon glasi: ne kradi! Deset zapovijedi do danas čine temelj židovske i kršćanske vjere. Danas su u opticaju razni prijevodi i tumačenja ovog teksta, no tadašnji vrhovni Zakonodavac pod pojmom »krađa« mislio je na stvari, na robove, stoku i vrijednosti: zlato, drago kamenje itd. Zasigurno nije mislio na »krađu izbora« (mada je neka vrsta izbora i tada postojala).
Prateći prvo redovno zasjedanje našeg vrhunskog zakonodavnog tijela Narodne skupštine (ponedjeljak, 22. travnja) koje je trajalo skoro do ponoći, od oporbenih stranaka upravo je najčešće izgovarano da su vladajuće stranke »kradljivci« jer su »ukrali izbore« za Skupštinu grada Beograda. Drugim riječima, »ukrali su im pobjedu«! Ali, često se čulo od pripadnika oporbe i da su republički izbori također »ukradeni« ili su bili »neregularni«. Iz tog razloga dio zastupnika oporbe nije želio u skupštinskoj dvorani polagati »zastupničku zakletvu« zajedno s »kradljivcima« nego su to učinili u predvorju skupštinske dvorane. Po mom mišljenu, ali i mišljenju drugih, rukovodili su se starorimskim principom »novac ne smrdi!« Zastupničke plaće, prinadležnosti i ostali privilegiji su ipak vrlo privlačni! Ako ne prisegnu, onda svega toga nema. (Da sam ja neka vlast, uskratio bih im isplatu sve dok ne polože zakletvu na mjestu gdje je to predviđeno). Oporbeni zastupnici zato su dali svojevrstan »legitimitet« novoizabranoj Skupštini samim svojim prisustvom!? Vladajuće stranke sve vrijeme su tvrdile da su izbori bili fer i pošteni. Interesantno je da Vlada još nije ni formirana (zadatak Vlade je među ostalima i izrada i predlaganje novih zakona ili prijedlog izmjene starih), ali već se raspravljalo o izmjeni »Zakona o lokalnoj samoupravi« (dio izbori) koji je sutradan (utorak, 23. travnja) u vrlo kratkom roku i izglasan.
Podrijetlo zakona
U okviru udružene ljudske zajednice (čopor, horda) u prvo vrijeme vladali su nepisani zakoni, a kasnije pisani koji su najčešće bili urezani u kamen (zbog vječnosti). Najstariji takav »kamen« je Hamurabijeva stela (oko 1800 g. pr. n. e., koja je od diorita) koja je pronađena u nekadašnjoj Mezopotamiji (danas Irak) u mjestu Suza. Strogo uzevši u današnjem smislu, to nije zakonik nego jedna zbirka kraljevih presuda, jer je zakon mogao donijeti samo neki od bogova. Zato je na vrhu stele prikazan vladar (kralj) kako sluša jednog od vodećih bogova, boga sunca i pravednosti Šamaša. Postoje i kopije ovog kamena, jer je on služio i kao vrsta udžbenika za pisare, službenike i suce. Neki smatraju da Mojsijevi zakoni imaju veze s ovim »zakonikom«, jer po Bibliji Abraham, u islamu Ibrahim (praotac naroda) je rođen također u Mezopotamiji u gradu Ur. Danas kad se veli sinovi Abrahama, misli se na ljude kršćanske, židovske i islamske vjere (upravo ovih mjeseci se vodi žestoki bratoubilački rat). Po predanju, i Deset zapovijedi su urezane na dvije kamene ploče.
Podrijetlo gradskih (mjesnih) izbora
Možemo slobodno kazati da su »izbori« u okviru jedne ljudske zajednice toliko stari koliko je star i pojam zajednica, to jest udruživanje ljudi počevši od čopora, horde, plemena ili klana koji obitavaju ili stanuju u jednom (ili većem broju) zajedničkih naselja, sela ili gradova. Obično se bira vođa takve zajednice. I životinje koje žive u zajednici odabiru vođu; kod majmuna je to alfa mužjak, ali u roju pčela je to »matica«, kao i u stadu konja koje predvodi prva kobila. U antičkoj grčkoj postojalo je tri tipa vladanja gradovima-državama (polisima): samovlašće ili tiranija, vladavina naroda, to jest demokracija, i treći ohlokracija, vladavina rulje ili mase ljudi koji pokušavaju utjecati na izabranu vlast. U polisima u kojima je »vladala« demokracija najviša vlast je izabrano gradsko vijeće ili skupština grada, koja je vršila i sudsku vlast. Slično je bilo i u srednjovjekovnim gradovima civitasima i opidumima. Svake godine na dan Sv. Jurja (nije se raspravljalo o datumu održavanja izbora) tzv. zakleti građani (koji su se zakleli u crkvi pred oltarom a ne u predvorju – nartexu crkve) birali su gradsko vijeće – magistrat koji je pak birao prvog čovjeka, vođu magistrata judexa – gradonačelnika. Kako se mogu ukrasti izbori? O tome u idućem broju.
