Arhiv tekstova
Prva doza mora (II. dio)
Nisam sigurna je li ideja nastala prije ovog putovanja ili tijekom, ali stvari stoje tako da bih na more mogla putovati u proljeće i jesen, a ljeti lutati Somborom i okolicom ili planinama. Kako je moguće da se čovjek može tako promijeniti? Mislila sam da ništa ne može zamijeniti ljetno sunčanje na jadranskoj obali, a sada ovako razmišljam. Naravno, to ne mijenja moju veliku želju za životom uz more i ništa ne može poljuljati njegov tron u mom životu, ali lijepo je šetati morskim stazama i okolicom kada temperature nisu previsoke, a morske plaže tako bliske, pristupačne i lijepe kad nisu krcate turistima. Istina je da more u proljeće nije baš toplo za kupanje, ali meni ne smeta hladna voda ako je vani toplo.
Naravno, ako nešto iskrsne, ići ću ja na more na ljeto, takve ponude ne odbijam, ali za sada mi se misli vrte u ovom smjeru.
Zaljubljena u Krk
Ne znam iz kojih razloga, ali Krk i ja se dosad nismo sreli. Čak sam posljednje dvije godine ljetovala kraj Krka, u Novom Vinodolskom, a nisam stigla ni kročiti. Uglavnom, dogodilo se konačno i vjerujem da će se dogoditi još puno puta.
Kad je pala odluka da ćemo ipak imati smještaj u Crikvenici, znala sam da ćemo barem jednom otići na Krk. Tako je i bilo. Krenuli smo bez nekog velikog plana prema gradu Krku. Vrijeme nam prvih par dana nije išlo na ruku i imali smo priliku provesti neko vrijeme u oblaku pijeska koji je stigao iz Sahare. Nasuprot pijesku, uspjeli smo se zaljubiti u Krk i cijeli otok. Nakon lagane šetnje po Krku, odlučili smo nastaviti obilazak u Baškoj. Iako je bio siv dan, uspjeli smo vidjeti tirkizno plavetnilo baščanske plaže. Vrlo brzo smo zaključili da nam se ne žuri s ovim mjestom i uz kavu smo donijeli odluku da odavde možemo na Mjesec.
Plato Mjeseca
Mjesečev plato ili plato Mjeseca prirodna je znamenitost otoka Krka. Ova visoravan na brdu iznad Baške podsjeća na mjesečevu površinu, nalazi se na 380 metara nadmorske visine. Do platoa se može doći turističkom stazom iz Baške. Staza je izgrađena i nije zahtjevna, u početku prolazi kroz šumu, a na nekim dijelovima je potrebno proći kroz vrata koja se moraju zatvoriti za sobom kako ovce ne bi postale nestašne i odlutale. Vidici na Bašku ovdje su prekrasni i zaista će vam oduzeti dah. Tako da ispustite spontan i glasan uzdah.
Auto smo parkirali kod crkve sv. Ivana, gdje počinju markacije za stazu, ali svakako se može parkirati u gradu i prošetati i ovim dijelom. Staza je markirana i nema šanse da je promašite. I ne mogu se odlučiti što mi je bilo ljepše – pješačenje kroz šumu, oni pogledi na Bašku ili čudan krajolik samog Mjeseca. Baš smo uživali. Kasnije sam pročitala da se na stazi može naći poskok ili crna udovica. Nismo ih vidjeli, ali vjerojatno će ovaj podatak nekome biti važan.
Ono po čemu je Mjesečev plato poznat su brojni suhozidi koji se protežu duž ove staze. Kamen je sastavni i neizostavni dio krajolika otoka. Najveći izazov onih koji su živjeli od zemlje bio je osloboditi je kako bi je priveli namjeni, a odvaljeni kamen korišten je za popratne sadržaje. Tako na Krku često prolazite pored grmova, pastirskih mrgara, bunara i mošuna.
Jednostavno imam potrebu potanko opisati događanja s ovog raspusta, a dobro se sjećam koliko nisam voljela takve zadaće kad sam išla u školu. Mijenjamo se kako vrijeme prolazi. Zato sad uživam u reportažama i dajem si slobodu u sljedećem broju pisati o šurlicama, i još malo ljubavi s Krka, izletu u Rovinj i na kraju posjetu Rijeci.
Gorana Koporan
