Arhiv tekstova

Isus dobri pastir

Crkva četvrtu vazmenu nedjelju obilježava kao nedjelju Dobrog pastira. Krist je sam za sebe rekao da je pastir dobri i puno toga poručio ovom jednostavnom slikom, koja je bila bliska narodu njegova vremena, ali je i mi, iako mnogi nisu nikada vidjeli pastira, jako dobro razumijemo.

Pastir i najamnik

U uskrsnom vremenu, dok smo još pod snažnim dojmovima Isusova uskrsnuća, nakon strašne muke koju je za nas podnio, a koja nas uvijek iznova potresa, Crkva u nedjelji Dobrog pastira čita ulomak iz Ivanova evanđelja u kojem Isus za sebe kaže: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca« (Iv 10,11-12). On je onaj koji za svoje stado odlazi u smrt. Nisu to samo prazne riječi, velika obećanja, kakva ljudi olako daju. To je istina koja se ostvarila. Zaista je za svoje ovce položio svoj život. Nije morao umrijeti, nije morao dopustiti da ga ljudi ponižavaju, muče i na kraju osude na smrt na križu. No, njegova ljubav i dobrota u to su ga odvele, jer je želio spasiti svoje, nije htio dopustiti da nijedan čovjek propadne.
Isus spominje i najamnika koji bježi kada vidi vuka. On je onaj koji radi za plaću, ne želi se izlagati za stado, tu je samo jer mu je važna zarada. Kada dođe opasnost, važno mu je jedino spasiti sebe. Mnogo je ponuda ovoga svijeta, mnogo je onih koji su poput najamnika. Različiti ih motivi pokreću da oko sebe okupljaju ljude. U svijetu je mnogo toga što ljude privlači, a da to nije Dobri pastir. Mnogo je ponuda koje nisu spasenjske, mnogo lijepih obećanja, koja odvode u krivom smjeru. A kada nastupi opasnost, čovjek ostaje sam, sve se rasprši, kao kad pobjegne najamnik.
»Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje« (Iv 10,14), kaže Isus. Ovce njegove poznaju njegov glas, neće nikada otići za drugim. Onaj tko je Isusov s njim je povezan tako te zna što je lažna ponuda ovoga svijeta, koja ga udaljava od spasenja. Onaj tko se udaljio od Isusa ne čuje dobro njegov glas, pa mu se drugi glasovi mogu učiniti poput njegovog. Zato je važno biti uvijek uz Krista, biti u njegovom ovčinjaku, jer je to jedino sigurno mjesto, čak i kada nam se čini da nije. To je jedino mjesto koje ima vrata otvorena k spasenju. Zato Isusa treba potražiti u molitvi, u sakramentima, u Svetom pismu, u svom srcu. Tu je i zove, kao pravi pastir, traži ovce svoje izgubljene. Ako želimo biti pronađeni, on će nas i naći.

Naši pastiri

Ovo je i nedjelja molitve za duhovna zvanja. Isus nam je ostavio i pastire ovdje na zemlji, one koji u njegovo ime brinu o njegovom stadu, papu, biskupe i svećenike. Ova nedjelja nas podsjeća da trebamo moliti za njih, jer njihova služba nije laka. Oni su tu da nas usmjeravaju na pravi, Kristov, put, da paze da s toga puta ne odlutamo, da nam Krista učine bližim, kad nam se čini da nam je daleko. No, i njima za to treba snage, one duhovne, i njima treba podrška i naša suradnja. Njima najviše treba naša molitva da ustraju u svome zvanju, da služe Kristu onako kako ih je on zadužio, da obavljaju svoju službu revno te nas tako sve usmjeravaju putem spasenja.
Trebamo moliti i za nova duhovna zvanja. Ne možemo bez pastira na zemlji, ne možemo bez svećenika i redovnika, a svijet je takav da se mladima teško ohrabriti poći putem duhovnog zvanja, iako imaju poziv. Zato nas ova nedjelja podsjeća da neprestano molimo za naše pastire, sadašnje i buduće.