Arhiv tekstova

Strpljenje i sreća na vodi

Monoštor je selo okruženo vodama, pa je u selu uvijek bilo pecaroša, a riba je bila značajan dio prehrane i izvor zarade. Prva pecaroška udruga, Udruženje sportskih ribolovaca Šaran osnovano je u drugoj polovici 50-ih godina prošlog stoljeća. Udruga je kasnije prestala s radom, a monoštorski ribolovci ponovno su se organizirali 1997. godine kada je osnovan Klub sportskih ribolovaca Šaran, koji danas ima više od stotinu članova.
Dunav, Dunavac i kanal

Za Đuru Ranga, rođenog Monoštorca, bilo bi veliko iznanađenje da od svoje najranije mladosti nije postao pecaroš. Od oca Franje, vrhunskog pecaroša i čamdžije naslijedio je ljubav prema pecanju i zanat (pravljenje čamaca) kojim se na žalost zbog zdravstvenih problema više ne bavi. Odrastavši u Podunavu – Dunavskoj ulici gdje je odmah iza posljednjih kuća nekad tekao Dunav, a danas se proteže Dunavac kao dio sistema DTD (Dunav – Tisa – Dunav), otkrivao je prve pecaroške tajne. Kaže da je prvu ozbiljnu ribu, šarana težine četiri kilograma, uhvatio s nepunih pet godina. Već s napunjenih 10 godina koristi očeve motke (pecaroški štap od drveta) i bambuse te ide čamcem u Džindžu pecati štuku i smuđa. Prisjeća se bježanja iz škole subotom da bi išao na pecanje. 
»Ne mislim da je vrhunski ‘alat’ (pribor za pecanje) garancija uspjeha. Kvalitetna udica i najlon su najvažniji, a sve ostalo je znanje, strpljenje i sreća. Najviše volim pecati šarana. U početku sam želio upecati šarana od 10 kilograma, a kad se to desilo podigo sam ljestvicu na šarana od 20 kilograma. Onda sam ulovio i takvog šarana, sada se nadam šaranu i do 30 kg. Najveća upecana riba mi je som od 28 kilograma«, priča Rang.
Ovaj iskusni monoštorski pecaroš ima 66 kompleta za pecanje (mašinica – štap za pecanje....) šarana, soma i štuke na svim vodama na kojima peca, a to su Dunav, kanal, Bašta. 
»Moj najveći uspjeh ne mjeri se veličinom ulova već podizanjem razine svijesti odraslih i djece o potrebi zaštite okoliša, naročito vode, priobalja i ribljih vrsta«, kaže Rang. 
Bio je pokretač mnogih akcija i inicijativa od prikupljanja otpada, izlovljavanja i poribljavanja i plovnog puta, pravljenja gnijezda za mrijest smuđa, spašavanja ribljeg fonda od gušenja u zaleđenoj vodi, organiziranja u okviru dječje pecaroške sekcije škole »Štapom protiv miša«, te pecaroškog bala. Naročito je ponosan na iniciranje suradnje ribičke udruge s ostalim mjesnim udrugama, mjesnom zajednicom te gradom Somborom. Uz sve to Đura Rang je iskusan kuhar ribljeg paprikaša, te član mnogih komisija koje su na natjecanjima ocjenjivale riblji paprikaš.
Branko Matin objašnjava da je već pet godina član KSR Šaran iz Monoštora, pa uz osmijeh kaže da se stoga može reći da je gledajući njegov pecaroški staž jedan od mlađih članova. Član je i Sportskog ribolovačkog društva Žak iz Sombora. Na pitanje otkud je u poznijim godinama postao pecaroš te član dviju pecaroških udruga odgovara: 
»Za sve je najviše kriv moj prijatelj Đura Rang. Uz pecanje, zavolio sam prirodu, šumu i vodu i sve što se kreće u njima. Počeo sam kao pecaroš-natjecatelj, pecao sam na plovak, kako pecaroši kažu – bez mašinice. Prvo sam pecao sitnu, bijelu ribu (babuška, deverika), a onda su mi porasli apetiti pa sam prešao na šarana te grabljivice kao što su štuka i smuđ«, kaže Matin. 
Na pitanje što s ulovom, kaže da tu problema nema. 
»Hvala Bogu, tu je kućna trpeza a i većina ljudi s kojima se družim voli riblje specijalitete. Dio ulova će ovih dana završiti u Njemačkoj gdje idem sa suprugom. Ljeti kada posjećujem rodbinu i prijatelje u Puli ponesem nešto od ovih naših domaćih riba«, kaže Matin uz opasku da je uvijek najukusnija riba koje se sprema odmah nakon pecanja. 
Strast za ribička natjecanja Branka drži kao i prije nekoliko godina. Redoviti je sudionik na Terpanijadi, Štukijadi, Tolstolobikijadi, te natjecanjima u pecanju kedera. Pa još ide u detalje: 
»Savjet je liječnika da zbog postojećeg oboljenja ne bih smio zbog napora loviti ribu težu od kilograma. No, ja se često toga ne mogu pridržavati, jer ne određujem ja koje će biti težina riba koja zagrize mamac. Najteža ulovljena riba mi je bio šaran od 12,5 kilograma, a štuka je težila 5,5 kilograma. Cjelokupna oprema koju koristim pri pecanju ima skoro 30 kilograma. Ranac, stolice, štapovi, kabanica, blinkeri-mašinice, čuvarka, sjekira, nož, meredov..., pa i tu moram paziti na savjet liječnika«, kaže Matin.  

Članstvo u tri udruženja

Dragomir Dževerlija toliki je zaljubljenik u pecanje da je član čak tri pecaroška udruženja. Svoju pecarošku karijeru započeo je u SRD Žak iz Sombora prije 15 godina, prije 12 godina postao je član RSK Šaran iz Monoštora, a od prije par godina je član USR Štuka iz Kupusine. 
»Počeo sam kao pecaroš-natjecatelj. I sada kad god uspijem idem na natjecanja koje SRD Žak organizira svakog mjeseca. Pecati na šarana i štuku idem na Veliki bački kanal i kanal DTD«, kaže.
Išao bi češće, no uposlenost i zdravstveni problemi mu ne dozvoljavaju. S ponosom pokazuje osvojene medalje na natjecanjima. Mentor mu je za pecanje šarana bio Đura Rang, ali ipak najviše voli pecati štuku. Najveći ulov mu je štuka od 4,5 kg, priča i sa sjetom spominje štuku koja mu je pobjegla, što bi pecaroši kazali, otkačila se i koja je sigurno, prema njegovoj procjeni, imala 15 kilograma. 
»Dvadesetak puta bio sam na pobjedničkom postolju. Volim kuhati i riblji paprikaš. Na tim natjecanjima imam dvadeset osvojenih medalja, a naročito su mi drage one osvojene u Monoštoru, Somboru i Apatinu. Tu se kuhaju najbolji riblji paprikaši u Srbiji a i šire«, kaže ovaj strastveni monoštorski pecaroš.
Željko Šeremešić