Arhiv tekstova

Prva doza mora

Kraj serijala o Južnoj Americi mora pričekati jer sam konačno krenula na put i stižem sa svježim zapisima. Kako je lijepo podsjetiti se koliko sam sretna kada planiram putovanja i kada putujem.
Blagodati života u obrazovanju su raspusti. Htjela sam proljetne praznike provesti u Istri kod obitelji. Točnije u Umagu. No, kako nisam putovala sama, spletom pregovora, okolnosti i izbora, završili smo u Crikvenici.
Iskreno govoreći, nisam uspjela napraviti neku posebnu vezu s ovim dijelom Jadrana. Puno intenzivniji pejzaži uvijek su mi dolazili iz Dalmacije ili Istre. Kvarner je bio nekako blag, ali i neistražen. Malo ljetovanja u Novom Vinodolskom i to je to. To je bilo to do sada. A onda su se dogodile neke nove ljubavi i otkrića.

Strpljivo i redom

Za one koji ne znaju, ako ih ima, Kvarner u širem smislu je sjeverni dio Jadranskog mora između velebitske i istarske obale. Otoci Cres, Lošinj, Krk, Rab, Pag dijele ga na Velebitski i Vinodolski kanal, Riječki zaljev, Kvarnerić i Kvarner u užem smislu riječi (more između otoka Cresa i Istre). Najveći grad na obali Kvarnerskog zaljeva je Rijeka. Kvarner je administrativno podijeljen između četiri županije: Istarske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Zadarske.
Dakle, od cijelog Kvarnera smjestili smo se u Crikvenicu s namjerom da istražimo nju i okolicu. Ono što me zanimalo kada je Crikvenica u pitanju su njene šetne staze. Ima ih nekoliko, ali moram priznati da sam se morala malo potruditi pronaći njihove znamenitosti po gradu i krenuti u pravom smjeru. Imala sam sreće pa sam u svojim potragama naišla na web stranicu Under dreamskies i napise jedne Mie koja sjajno opisuje i daje baš sve informacije koje bi vas mogle zanimati prije nego se upustite u avanturu. Unutar teksta ostavlja i svoje tragove koje možete pratiti i stvari postaju puno lakše. Mislim da ću odvojiti vrijeme i poslati zahvalu na njihovu službenu stranicu, jer znam koliko volim kada mi se netko od čitatelja javi sa svojim dojmovima, pa bih i ja voljela nekoga razveseliti.
Cesta ljubavi

Namjera mi je bila popeti se na jedan od vidikovaca i s visine promatrati obalu i otoke i sve to upakirati u nešto više od deset kilometara hodanja. Sve te parametre zadovoljila je staza Ljubavna cesta.
I tako, zahvaljujući Miji, njezinim kolegama i njihovoj stranici, započinjem svoju solo šetnju prekrasnom stazom ljubavi. Na samom početku saznajem nešto o njenoj povijesti, pa vam mogu reći da se ne zna točno tko je projektirao ovu stazu, ali se pretpostavlja da je riječ o poznatim šumarskim stručnjacima – Alfonsu Kaudersi i Anti Premužiću. Dokumenti svjedoče da je nastala u sklopu projekta »Osnove turističkog i gospodarskog razvoja okolice primorskih mjesta i ljetovališta Crikvenice, Selaca i Novog« čiji je autor Premužić.
Staza je izgrađena 30-ih godina 20. stoljeća, a kako su je često posjećivali zaljubljeni parovi, domaći i turisti, nazvana je Ljubavna cesta.
Sama čestica ima nekoliko istaknutih označenih točaka. Prva je kasnoantička utvrda Badanj, koja je najstariji dio povijesno-kulturne baštine neposrednog zaleđa Crikvenice. Odmah iza njega nalazi se »pod veli Kamik«, nekadašnji izvor pitke vode. Dalje dolazite do vidikovca s kojeg se pruža prekrasan pogled na Tribalj i Tribaljsko akumulacijsko jezero. Na vidikovcu je ploča o divljači i lovu na kojoj čitam da se uz srnu, divlju svinju, zeca, fazana i jarebicu, povremeno pojavljuje i smeđi medvjed.
Nakon vidikovca šetnica prelazi u šumu i postaje još čarobnija. Ptice cvrkuću, nigdje nema ljudi i jedno si s prirodom. Ovaj dio mi se posebno svidio. Vodi sve do Lokvice, a ona vodi do Kavranove stijene koja mi je bila krajnji cilj i do koje se dolazi usponom po malo strmijem kršu. Na kraju uspona zasigurno ćete moći uzdahnuti »oh, da« kad bacite pogled na Krk i okolicu.
Povratak je bio puno brži ili se barem tako činilo. Stazu sam završila u samom centru i počastila se čašom odlične domaće žlahtine o kojoj kruže sjajne priče. No o njoj, ostalim izletima i degustacijama, više u idućem broju.
Gorana Koporan