Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Marijin motor

Koliko puta ste čuli nekoga da govori kako žene ne umiju voziti? Ili kako volan nije za žene? Nažalost, postoje brojne predrasude prema ženama vozačima, čak i danas kada je vjerojatno više žena za volanom negoli ikada u povijesti. Upoznajte Mariju Mesaroš (djev. Benčik), pasioniranog vozača i prvu ženu u Tavankutu koja je vozila motor.
»Položila sam za motor 1961. godine i tad mi je tata kupio ovaj tomos V14, motor-biciglu brez branika i bio je nov kad sam ga dobila«, kaže teta Mara.

Na proštenje s drugaricom 

Marijino sjećanje je nepogrešivo, ona pamti točno datum i mjesto kada je fotografija nastala, iako je prošlo više od 60 godina, a Marija je u tom trenutku imala tek napunjenih 18 godina.
»Kako se ne bi sićala? Na motoru smo ja i Margica Mačković, divojački Nimčević, a bio je 1. maj 1961. i krenile smo na proštenje u Đurđin. Na putu nam je pukla guma i onda smo odgurale motor kod Jurićevi koji su kadgod bili moje komšije u Vuković kraju i koji su se kasnije priselili u Doljnji Tavankut kod pruge. Tamo je ovo slikano, žena pored nas je Mariška Jurić, crn čovik iza nje je bać Martin Jurić, a ovo su njeve komšije. Imam digod i sliku kako lipimo gumu, a ovo je nakon što smo opravili motor i prija nego što smo nastavili dalje za Đurđin.«

Prva žena za volanom

Prema Marijinim riječima, bila je sigurno prva žena koja je vozila motor u Tavankutu, a vjerojatno je pionior među ženama što se tiče i drugih motornih vozila. 
»Virujem da sam bila prva cura koja je vozila traktor brez kabine. Prvo sam te 1961. položila za motor, a kasnije te iste godine sam položila i za auto. U to vrime smo kupili i zelenog fiću i njega sam redovno vozila.«
Na pitanje je li drugim ljudima bilo čudno što jedna cura vozi motor, teta Mara kaže – samo u početku.
»Ja sam svudan išla motorom i svi su se navikli na to. Posli sam imala i drugi motor, isti ko ovaj samo što je imo branik. Jedini problem je što u to vrime nije bilo pantalona i morala sam stalno vozit u suknji. Nosila sam i mamu na motoru. Sićam se kako nam suknje vijore, a mi iđemo u varoš jel u Bajmak. Svake subote sam išla motorom u selo i nosila sam majki mlika, a kad mi se stariji brat ženio, ja sam ovim motorom išla zvat goste u svatove. Tad sam išla u Lemeš, Sombor, Stanišić, Riđicu...«  
I. B.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika