Dijelovi današnje Ulice Žarka Zrenjanina vidljivi su već na najstarijoj očuvanoj rukopisnoj karti grada Carla Leopolda Kovácsa iz 1778. godine. Prema njoj, ova je ulica nastala prije Strossmayerove koja se formira od sredine XIX. stoljeća. Iako je Ulica Žarka Zrenjanina ostala izvan zone izgradnje katnih kuća tijekom XIX. stoljeća, u njoj je izgrađeno nekoliko izuzetno značajnih prizemnih objekata kao što je kuća Bernáta Weiszbergera na broju 3, izniman primjer arhitektonskog ostvarenja prizemne građanske kuće u stilu mađarske secesije. Ova je ulica očuvala karakter ulice s prekretnice XIX. u XX. stoljeće, koji se sada narušava izgradnjom višekatnice na uglu Tolstojeve i Ulice Žarka Zrenjanina. Nastavljanjem rušenja uništit će se ovaj izvanredni ambijent čija nam povijest, na žalost, do danas nije bila poznata. Ipak, u Historijskom arhivu Subotice očuvani su mnogi projekti koji svjedoče o izgradnji ove ulice i pojedinačnih kuća u njoj.
Još jedan od zanimljivih primjera kuća sa stilskim karakteristikama secesije u ovoj ulici jest kuća pod brojem 21.
Salgin projekt
Kuća u Ulici Žarka Zrenjanina 21, kao i kuća pod brojevima 19 i 23 nalaze se na mjestu na kojem je 1838. godine jedinstvena parcela vlasnika Antuna Poljakova. Na parceli su se tada nalazile tri kuće i suvača. Dio te parcele, koji je u katastarskom premjeru grada iz 1878. godine dobio broj 79a, bio je prazan sve do 1889. godine, kada je na parceli tadašnji vlasnik Jakab Pertić izgradio pomoćni objekt u dnu parcele prema projektu inženjera Nándora Wágnera. Pomoćni objekt imao je dvije sobe i kuhinju s otvorenim ložištem između, štalu, kolnicu i ostavu, te je mogao poslužiti obitelji kao skroman dom sadržavajući sve neophodne prostorije za pristojan život.
Sljedeće podatke o ovoj parceli nalazimo 1905. godine, kada se kao njen vlasnik pojavljuje Lengyel Samu, koji je tada predao dvije molbe da na parceli izgradi prizemnu građansku kuću na regulacijskoj liniji ulice. Uz jednu molbu bio je priložen projekt arhitekta Mátyása Salge urađen 31. prosinca 1904. godine, a uz drugu projekt zidara Lukácsa Kladeka završen 6. siječnja 1905. godine. Teško je reći iz kojih je razloga Lengyel Samu naručio dva različita projekta za kuću na istoj parceli. Vjerojatno iz razloga osobne nesigurnosti, pa je tek temeljem urađenih projekata mogao jasnije sagledati kakvu doista kuću želi. Naime, Lukács Kladek je napravio projekt građanske kuće L osnove s fasadom u stilu klasicizma, što je u to vrijeme već bilo prilično prevladano, dok je Mátyás Salga, svakako bio vičniji ovom poslu, jer je za razliku od zidara Kladeka imao diplomu arhitekta i projektirao za to vrijeme modernu kuću u tada aktualnom stilu secesije. Tako se i Lengyel Samu opredijelio za Salgin projekt.
Neugledni katni projekt
Prema unutarnjoj organizaciji prostora u kući život se odvijao oko središnjeg hola koji je uskim hodnikom bio povezan s podkapijskim prostorom, a otvarao se prema velikoj terasi u dvorištu. Dok su na kućama XIX. stoljeća terase i tremovi uglavnom bili uski i dugački, pružajući se duž dvorišnih fasada i služeći samo za komunikaciju, terasa Samuove kuće je prema Salginom projektu imala proširenje koje je sigurno služilo za okupljanje obitelji i uživanje u čarima vrta. Oko središnjeg hola bile su organizirane prostorije kuće: prije svega kuhinja s ostavom također orijentirane prema dvorištu, dok se iz hola ulazilo u središnju prostoriju uličnog trakta kuće u kojoj je bio smješten salon. S lijeve i desne strane salona nalazila se po jedna soba, kao i danas.
Fasada je u velikoj mjeri izvedena prema Salginu projektu, jedino je kapija izvedena drugačije od predloženog dizajna, ali je također dekoracijski obrađena i do danas očuvana u izvornom obliku. Danas ova kuća ima dva vlasnika koji se, poput drugih, nisu mogli dogovoriti o uređenju fasade, te je jedan dio kuće oličen, a drugi zapušten. Cijelu kompoziciju ove zanimljive kuće narušava neugledni katni objekt podignut u produžetku ulice. Katni objekt je prema visini trebao biti usklađen s visinom Samuove kuće, što je rezultiralo neprimjereno niskim prostorijama na katu. Ono što još više upada u oči jest drečava zelena fasada novog objekta i ružna terasa, koju u ovom obliku sigurno nitko nikada neće koristiti, kao i air-condition, koji je, na žalost, jedini »dekoracijski« element novog objekta.
Mátyás Salga je u Subotici projektirao veliki broj prizemnih građanskih kuća na prekretnici XIX. u XX. stoljeće, ali je bez obzira na to za nas danas gotovo potpuno nepoznat i nepriznat. Neophodno bi bilo istražiti njegov opus, valorizirati njegova ostvarenja i očuvati njegove projekte, ne kao zasebne i izolirane jedinice urbanog pejzaža, već u okvirima zaštićenih dijelova gradskog ambijenta iz XIX. stoljeća poput ambijenta u Ulici Žarka Zrenjanina.
