Arhiv tekstova

Bunjevačko kolo

Val subotičke disco groznice osamdesetih godina prošloga vijeka pozitivno je utjecao na KUD Bunjevačko kolo (osnovano 18. siječnja 1970. kao HKUD, ali je nakon Hrvatskog proljeća, dirigiranom odlukom SK i SSRN, na sjednici UO 24. lipnja 1973. uklonjen pridjev hrvatski), pa se zahvaljujući  dubokoumnosti i razboritosti tadašnje uprave odlučilo u dvorišnoj »restoranskoj prostoriji« tijekom vikenda organizirati glazbeno-plesne večeri za teenagere i one nešto starije. Isprva je to bilo zamišljeno kao organizirana zabava za članove društva i njihove prijatelje, ali je ovo mjesto ubrzo bilo u gradu prepoznato kao odlično mjesto za tzv. prvi dio noćnog izlaska. Naime, disco Bunjevačko kolo otvaralo je svoja vrata već u 19 sati petkom i subotom navečer i radilo »u puno« do negdje 23.30 h. U biti, radno vrijeme je bilo tempirano za one nešto mlađe koji su imali posljednje autobuse u vremenu oko 23 sata, a i 4-5 sati noćne zabave je ionako bilo dovoljno za rad jedne improvizirane diskoteke unutar jednog od prostora kulturno-umjetničkog društva. U ono socijalističko vrijeme cijela priča vješto je upakirana u kontekst organizirane i kontrolirane zabave školsko-studentske omladine i mlađeg radnog svijeta, a prihod od prodanih ulaznica po iznimno pristupačnoj cijeni išao je u proračun KUD-a. Ali s povećanim interesom posjetitelja, moralo se početi i znatno ozbiljnije raditi u organizaciji svakovikendnih disco večeri. Ubrzo su angažirani i najviđeniji gradski DJ-i tog vremena (Vlada, Vrabac, Franjo), sve veći prihodi od prodanih ulaznica omogućavali su nabavu i kupovinu najnovijih singl i LP ploča, a postupno se i dotjerivao i klupski enterijer. Također, obzirom na veliku posjećenost, tijekom večeri znalo je biti prodano i 700 ulaznica, rasla je i konzumacija bezalkoholnih i alkoholnih pića, pa su u organizaciji cijeloga posla i za šankom počeli raditi, uz članove i aktiviste KUD-a, i profesionalni ugostiteljski radnici. Jer posao je, na zadovoljstvo svih redovitih posjetitelja Kola, išao više nego odlično. Pogotovo tijekom ljetne sezone kada je radila i tzv. bašta u dvorištu prostorija KUD-a u Preradovićevoj ulici na broju 4. Diskoteka Bunjevačko kolo je odlično i uspješno radila sljedećih nekoliko godina, izvrsno se dopunjujući s obližnjim kultnim gradskim disco klubom Largo, koji se nalazio na stotinjak metara udaljenosti u susjednoj Zagrebačkoj ulici. Jer mnogi su u Kolo dolazili na tzv. zagrijavanje, a noćni provod nastavljali u Largu koji je radio do kasnijih noćnih sati. Bilo kako bilo, mnogima je ovaj improvizirani disco klub ostao jedna od najljepših dionica mladosti, a mnogi parovi su se pod njegovim krovom upoznali i započeli svoje kasnije ljubavne veze. Važno je spomenuti kako su aktivisti KUD-a održavali savršenu kontrolu reda i mira, pa tijekom višegodišnjeg aktivnog djelovanja nije zabilježen niti jedan ozbiljniji incident. Upravo zbog toga su roditelji bez velike brige puštali svoju djecu, osobito djevojke mlađeg srednjoškolskog uzrasta, na noćni provod u Bunjevačko kolo. A i morali su, jer bi uslijedile salve suza i nezaustavljivog negodovanja ako bi se nešto ispriječilo izlasku petkom i subotom navečer. U to vrijeme, među stalnim posjetiteljima, bilo je nezamislivo propustiti odlazak u Kolo. Radnim, školskim danima unaprijed se smišljala garderoba i frizura (ne samo djevojke...), dogovarala viđenja i susreti, planirao kompletan noćni provod tijekom vikenda. Jer se moralo biti viđen i primijećen.  Zbog toga se, jednostavno, moralo biti na ulazu i blagajni već oko 19 sati. Jer često se događalo da nešto kasnije disco bude prepun pa redari nisu puštali unutra. I sve je to lijepo trajalo nekoliko nezaboravnih, mladalačkih godina...
Disco klub Bunjevačko kolo prestao je raditi koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća.
D. P.