Val subotičke disco groznice osamdesetih godina prošloga vijeka pozitivno je utjecao na KUD Bunjevačko kolo (osnovano 18. siječnja 1970. kao HKUD, ali je nakon Hrvatskog proljeća, dirigiranom odlukom SK i SSRN, na sjednici UO 24. lipnja 1973. uklonjen pridjev hrvatski), pa se zahvaljujući  dubokoumnosti i razboritosti tadašnje uprave odlučilo u dvorišnoj »restoranskoj prostoriji« tijekom vikenda organizirati glazbeno-plesne večeri za teenagere i one nešto starije. Isprva je to bilo zamišljeno kao organizirana zabava za članove društva i njihove prijatelje, ali je ovo mjesto ubrzo bilo u gradu prepoznato kao odlično mjesto za tzv. prvi dio noćnog izlaska. Naime, disco Bunjevačko kolo otvaralo je svoja vrata već u 19 sati petkom i subotom navečer i radilo »u puno« do negdje 23.30 h. U biti, radno vrijeme je bilo tempirano za one nešto mlađe koji su imali posljednje autobuse u vremenu oko 23 sata, a i 4-5 sati noćne zabave je ionako bilo dovoljno za rad jedne improvizirane diskoteke unutar jednog od prostora kulturno-umjetničkog društva. U ono socijalističko vrijeme cijela priča vješto je upakirana u kontekst organizirane i kontrolirane zabave školsko-studentske omladine i mlađeg radnog svijeta, a prihod od prodanih ulaznica po iznimno pristupačnoj cijeni išao je u proračun KUD-a. Ali s povećanim interesom posjetitelja, moralo se početi i znatno ozbiljnije raditi u organizaciji svakovikendnih disco večeri. Ubrzo su angažirani i najviđeniji gradski DJ-i tog vremena (Vlada, Vrabac, Franjo), sve veći prihodi od prodanih ulaznica omogućavali su nabavu i kupovinu najnovijih singl i LP ploča, a postupno se i dotjerivao i klupski enterijer. Također, obzirom na veliku posjećenost, tijekom večeri znalo je biti prodano i 700 ulaznica, rasla je i konzumacija bezalkoholnih i alkoholnih pića, pa su u organizaciji cijeloga posla i za šankom počeli raditi, uz članove i aktiviste KUD-a, i profesionalni ugostiteljski radnici. Jer posao je, na zadovoljstvo svih redovitih posjetitelja Kola, išao više nego odlično. Pogotovo tijekom ljetne sezone kada je radila i tzv. bašta u dvorištu prostorija KUD-a u Preradovićevoj ulici na broju 4. Diskoteka Bunjevačko kolo je odlično i uspješno radila sljedećih nekoliko godina, izvrsno se dopunjujući s obližnjim kultnim gradskim disco klubom Largo, koji se nalazio na stotinjak metara udaljenosti u susjednoj Zagrebačkoj ulici. Jer mnogi su u Kolo dolazili na tzv. zagrijavanje, a noćni provod nastavljali u Largu koji je radio do kasnijih noćnih sati. Bilo kako bilo, mnogima je ovaj improvizirani disco klub ostao jedna od najljepših dionica mladosti, a mnogi parovi su se pod njegovim krovom upoznali i započeli svoje kasnije ljubavne veze. Važno je spomenuti kako su aktivisti KUD-a održavali savršenu kontrolu reda i mira, pa tijekom višegodišnjeg aktivnog djelovanja nije zabilježen niti jedan ozbiljniji incident. Upravo zbog toga su roditelji bez velike brige puštali svoju djecu, osobito djevojke mlađeg srednjoškolskog uzrasta, na noćni provod u Bunjevačko kolo. A i morali su, jer bi uslijedile salve suza i nezaustavljivog negodovanja ako bi se nešto ispriječilo izlasku petkom i subotom navečer. U to vrijeme, među stalnim posjetiteljima, bilo je nezamislivo propustiti odlazak u Kolo. Radnim, školskim danima unaprijed se smišljala garderoba i frizura (ne samo djevojke...), dogovarala viđenja i susreti, planirao kompletan noćni provod tijekom vikenda. Jer se moralo biti viđen i primijećen.  Zbog toga se, jednostavno, moralo biti na ulazu i blagajni već oko 19 sati. Jer često se događalo da nešto kasnije disco bude prepun pa redari nisu puštali unutra. I sve je to lijepo trajalo nekoliko nezaboravnih, mladalačkih godina...
Disco klub Bunjevačko kolo prestao je raditi koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća.
D. P.