Arhiv tekstova

Ljubav kroz različitost

Poetsko-glazbena večer autorske ljubavne poezije i glazbe nastavnika OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu (Vesne Huska, Bogdana Bogdanovića, Ognjena Petrovića i njihove pokojne kolegice Verice Dulić) održana je u utorak, 13. veljače, u spomenutoj školi. Večer »U susret Valentinovu« priređena za učenike, uposlenike škole, te roditelje i mještane, zamišljena je kao događaj koji slavi ljubav, prijateljstvo, zajedništvo, suradnju i različitost stihovima pisanim na ekavici, ijekavici i ikavici.

Prva poetsko-glazbena večer

Na početku ove večeri pročitana su tri najljepša uratka učenika đurđinske škole koji su sudjelovali u školskom literarnom natječaju za »Najljepše ljubavno pismo«, nakon čega su svoju, odnosno ljubavnu poeziju kolega čitali nastavnici (poeziju Verice Dulić čitale su ravnateljica đurđinske škole Ljiljana Dulić i bivša učenica Dragana Musin).
Ovaj je događaj osmislila školska pedagoginja Ljiljana Kujundžić Ivanković.
»Ideja o jednoj pjesničkoj večeri autorske poezije nastala je otkrivanjem pjesnika među našim nastavnicima, i to s objavljivanim pjesmama. Među njima je, nažalost pokojna, Verica Dulić čije su pjesme i nagrađivane. U međuvremenu nam se pridružio kolega Bogdan Bogdanović koji također piše pjesme, a ove školske godine i vjeroučiteljica Vesna Huska pa smo zaključili da je pravi trenutak organizirati ovako nešto. Ovo je prva ovakva večer, a godinama unazad, uoči Valentinova, raspisujemo školski natječaj za ‚Najljepše ljubavno pismo‘«, kaže ona dodajući kako se u đurđinskoj školi nastava odvija na srpskom i hrvatskom jeziku te kroz sve događaje koje organiziraju nastoje njegovati i isticati tu različitost, naše bogatstvo. 
»Smatram da je to jako važno, imamo veliku podršku, a imamo i puno djece iz nacionalno mješovitih brakova, što je razlog više da to njegujemo«, ističe Kujundžić Ivanković.

Nastavnici pjesnici

Vesna Huska, vjeroučiteljica u osnovnim školama Ivan Milutinović u Subotici i Vladimir Nazor u Đurđinu:
»Ovaj susret sam doživjela kao priliku da se djeci prikaže prijateljstvo, ljubav i poezija na jedan jednostavan i iskren način u želji da se i ona ohrabre za isto. Jako je važno na neki način iskazati svoja najljepša osjećanja, a pisanje ljubavne poezije je jedan od tih načina. Posebno je dobro što se na tome radi u školi, ovdje konkretno putem literarnog natječaja. Za mene je pisanje poezije način iskazivanja emocija i volim onima koje volim darivati stihove. Pišem inače puno za mlade, ali sam zapravo počela s pisanjem upravo ljubavne poezije i rekla bih da sam više pisac, tj. pjesnikinja za odrasle«.
Bogdan Bogdanović, nastavnik geografije:
»U svijet poezije ušao sam sasvim spontano, odnosno na to me je natjerala potreba da se ispovjedim nekome i iz tog razloga sam počeo pisati prije 12 godina. Do sada sam izdao dvije zbirke poezije, a ako Bog da zdravlja, ovih dana očekujem da iz tiska izađe treća. Imam tri teme koje obrađujem; jedna je ljubav prema svojoj zemlji, potom u svojim pjesmama slavim ženstvenost, a treća tema su stvari s kojima se ne mirim, tj. to je društveno angažirana poezija. Što se tiče njegovanja tolerancije i različitosti, što je slučaj u đurđinskoj školi, to nas jako obogaćuje. Kad odem u druge dijelove Srbije, vidim koliko nas to čini humanijima, tolerantnijima, koliko nam to širi svijest, jer nam je sasvim normalno da idemo jedni kod drugih na slave, Božiće, Uskrse... Ovo je seoska škola koja funkcionira perfektno, prije svega zato što smo svi jako složni i ako je atmosfera u kolektivu pozitivna, svatko se trudi dati najbolje od sebe«.
I. Petrekanić Sič