Arhiv tekstova
Alaga
Rodonačelnik plemenite loze Alaga je Petar Alaga (umro u Baji 7. ožujka 1736.), koji je 15. srpnja 1723. dobio plemstvo. Njegovi potomci se javljaju u Lemešu sredinom 18. st. Jedan od Petrovih glasovitih potomaka bio je Emerik (1813. – 1893.), saborski zastupnik u vrijeme Madžarske revolucije 1848./1849. i otac čuvenog madžarskog skladatelja Geze (1841. – 1913.)
Kossuthov pisar
Rođen je u Baji kao sin Ivana Alage i Ana Marije Illyés (24. III. 1813.). Iz svog ranog djetinjstva sjeća se kako je volio bijeli kruh umočen u crveno vino i da je stari svećenik hrabrio njegove roditelje neka ga iškoluju. Da se nije školovao, postao bi zanatlija (čizmadija). Osnovnu školu je završio u Lemešu. Gimnaziju je pohađao u Kalači (kod pijarista), zatim u Subotici i na koncu u Segedinu. Pravo je studirao u Požunu (Bratislava). Tamo je upoznao Karla Sučića (1805. – 1874.), koji je bio predstavnik (zastupnik) Bačke županije u požunskom saboru. Sučić je prepoznao i pomogao mladog Alagu. Otprilike u to vrijeme je u Požunu boravio u svojstvu zamjenika zastupnika (absentium ablegatus) čuveni Lajos Kossuth, koji je pisao svoje čuvene Saborske izvještaje (Országgyűlési Tudósítások). Ovi izvještaji izlazili su u vidu novina, koje su ručno umnožavane. Jedan od umnožavača Kossutovih Saborskih izvještaja bio je Emerik Alaga.
Mađarska revolucija
Nakon položenog stručnog ispita, Alaga je radio kao odvjetnik u Somboru (od 1836.). Godine 1839. oženio je Emu Fazekas. God. 1848. izabran je za saborskog zastupnika na parlamentarnim izborima u okrugu Riđica (Bačko-bodroška županija). Dana 15. ožujka 1848. u Pešti je izbila revolucija. Dva dana nakon toga, vijesti o peštanskim događajima stigle su do Baje, gdje je tada živio Emerik. Emerik se sjećao da je cijela zemlja klicala od radosti. Poslije ožujske revolucije uslijedio je mađarski oslobodilački rat (szabadságharc). Odbor za nacionalnu obranu je imenovao Emerika za vladinog komesara (povjerenika). Bio je zadužen za brodove koji su prevozili žito preko Dunava.
Detronizacija Habsburga
Poslije poraza mađarske ustaničke vojske u bitci kod Schwechata od udružene hrvatsko-austrijske vojske 30. X. 1848., mađarski sabor i vlada su preselili iz Pešte u Debrecin. U Debrecinu je mađarski sabor zasjedao sve do konca svibnja 1849. Emerik je postao član Radikalne partije, koja je zahtijevala neovisnu, samostalnu, demokratsku Madžarsku. U proljeće 1849. madžarska vojska je zabilježila niz pobjeda nad austrijskom vojskom i srpskim (vojvođanskim) ustanicima. Ohrabreni vojnim uspjesima, madžarski sabor, uključujući i Alagu, proglasili su detronizaciju Habsburga. Alaga se u svojim memoarima prisjećao tih dana: »Bila je velika radost u Debrecinu, a u vezi s tim dogodilo se da je detronizacija na Kossuthov prijedlog proglašena na sjednici koja je održana u velikoj kalvinističkoj crkvi.«
Poslije revolucije
U ljeto 1848. ruska carska vojska uključila se u austrijsko-ma-džarski rat na stranu Habsburškog dvora (Austrijanaca). Situacija madžarske vojske je postajala sve beznadežnija. Madžarski sabor se nalazio stalno u povlačenju: Pešta, Segedin i na koncu Arad. U Vilagošu kod Arada madžarska vojska se predala ruskoj vojsci. Ruski zapovjednici nisu zaustavljali kočije u kojima su putovali saborski zastupnici, tako da se Alaga mogao vratiti u Baju. Međutim, austrijske vojne vlasti su provele istragu i protiv Alage je podignuta optužnica zbog tog što je: sudjelovao na saborskoj sjednici koja je detronizirala Habsburge, izdao poziv građanima radi regrutacije, više puta je vrijeđao čast i ugled dinastije itd. Vojni sud je osudio Alagu na smrt. Međutim, glavni carski zapovjednik u Ugarskoj Julius Jacob von Haynau je dan pred izvršenje kazne pomilovao Alagu. Uslijedila je njemačka okupacija i tek po restauraciji ustavnog života u Madžarskoj Alaga je ugledao bolje dane. Godine 1861. izabran je za saborskog zastupnika. Bio je među pristašama Partije adrese (Felirati-párt), na čijem čelu se nalazio Ferenc Deák. Ova stranka kasnije se zvala Deákova partija (Deák-párt). Od 1873. do 1883. Emerik je bio glavni bilježnik u Baji. Umro je 1893. u osamdesetoj godini.
