Arhiv tekstova

Sve češće čujemo priče o tome kako se država zadužila, kako pojedinci ne mogu vraćati svoje kredite i zajmove. Sve više je i onih koji nam kredite i zajmove nude pa bi bilo dobro napisati ponešto i o riječima kredit, zajam i posudba.

U poslovnome se jeziku najčešće upotrebljava riječ kredit. U toj se riječi krije latinski glagol credere, što znači vjerovati. Europeizam kredit potisnuo je riječ zajam koja se u hrvatskome jeziku koristi od davnina. Za glagole posuditi (nesvr. posuđivati) i zajmiti (nesvr. zaimati) u Akademijinu rječniku možemo pronaći brojne potvrde. Temeljno značenje navedenih riječi jest: 1. uzeti od koga što nam treba s njegovim odobrenjem, s tim da mu na neki način vratimo i 2. dati komu što mu treba, ali da nam vrati na neki način; dakle oba glagola znače dati ili uzeti što na posudbu, kredit, odnosno u zajam. U čemu je onda razlika?

Kredit i zajam su istoznačnice pa ćemo reći kako ćemo npr. u banci dignuti zajam jer ćemo u budućnosti vratiti istu količinu novca koja je naravno uvećana za kamate. Jednako tako zajmiti možemo šećer u susjede jer ćemo joj vratiti jednaku količinu, ali ne ćemo vratiti onaj isti šećer koji nam je ona pozajmila. Posuditi možemo knjigu u knjižnici ili kakav stroj u susjeda, a vratit ćemo istu knjigu i isti stroj. Kao što smo iz primjera mogli zaključiti, kriterij razlikovnosti je jasan: kada posuđujemo, vraćamo istu stvar, a kada zaimamo, tada vraćamo u istoj vrijednosti i količini koju smo uzeli u zajam, naravno vrlo često uvećano za kamate. 

Danas se sve češće stvara razlika i u nazivima zajam i kredit, ovisno o tome daje li ga pravna ili fizička osoba. Od riječi kredit ima više izvedenica pa je to još jedan od razloga zbog kojih je navedena riječ češće u uporabi, tako imamo: kreditne kartice, kreditno pismo ili odbor, kreditnu sposobnost i druge. O tome da su kredit i zajam riječi istoga, ili vrlo sličnoga, značenja u prilog idu i riječi zajmodavac/zajmoprimac koje možemo pronaći u ugovorima o kreditu/zajmu.