Rukometaši Hrvatske završili su nedavno Europsko prvenstvo u Njemačkoj na neuglednom i krajnje razočaravajućem 11. mjestu. Zvuči nevjerojatno, jer su se nakon uvodne uvjerljive pobjede protiv Španjolske već kovali planovi o ulasku u polufinale i borbi za odličja. Ali, uslijedile su katastrofalne partije protiv Austrije (bod) i Francuske, Mađarske i Islanda (porazi), pa ni pobjeda u posljednjem susretu (bez natjecateljske vrijednosti) protiv Njemačke nije mogla ublažiti gorak okus još jednog nauspješnog nastupa na velikom natjecanju. Podsjetimo kako je Hrvatske na posljednjem Svjetskom prvenstvu bila tek nešto bolja – deveta.
Olimpijske kvalifikacije
Očajan nastup na EP-u čak je u jednom trenutku dovodio u pitanje i nastup Hrvatske u predstojećim olimpijskim kvalifikacijama, ali je konačan rasplet osvajača medalja i naslov Egipta na šampionatu Afrike ipak donekle išao na ruku izabranicima Gorana Perkovca. Naime, prema već ranije postavljenom kvalifikacijskom ključu, Hrvatska je u konačnici pronašla svoje mjesto i posljednju šansu za nastup u Parizu. Tako će se na turniru (domaćin će biti naknadno određen) skupine 2 naći momčadi: Njemačke, Austrije, Alžira i Hrvatske. Prve dvije momčadi putovat će na Olimpijadu. Na prvi pogled skupina je vrlo ozbiljna ukoliko uzmemo u obzir činjenicu kako je Njemačke bila četvrta, dok je Austrija najugodnije iznenađenje Europskog prvenstva. Ali, ukoliko istu stvar pogledamo »našim očima«, onda ćemo vidjeti kako smo Nijemce dobili, a protiv Austrijanaca smo vodili tijekom cijeloga susreta i tek na koncu dopustili im neodlučeni rezultat. Sve navedeno znači kako itekako imamo puno razloga vjerovati kako će se hrvatska rukometna reprezentacija naći u olimpijskom društvu, jer ova generacija iskustva i mladosti ima kvalitetu za mnogo više od viđenog. EP u Njemačkoj je bio debi za nekoliko mlađih igrača (Kuzmanović, Klarica, Načinović) koji će biti reprezentativna osnova sljedećih desetak godina, nekoliko još uvijek mladih (Srna, Martinović, Lučin, Maraš, Glavaš, Kušan, Mihić), te iskusnima (Cindrić, Karačić) predvođenim kapetanom Duvnjakom koji će još sigurno zaigrati u kvalifikacijskim duelima. Skupina jeste na prvi pogled neugodna, ali jednako tako neugodne su i ostale dvije. U skupini 1 u borbi za OI vize igrat će: Španjolska, Slovenija, Bahrein i Brazil, dok će se u skupini 3 natjecati: Norveška, Mađarska, Portugal i Tunis. Prema viđenim partijama nadahnutog Portugala i Slovenije, uvijek neugodne Norveške i Brazila, te Španjolske koja se mora opravdati nakon debakla na EP-u, čini se kako je skupina 2 ipak nekako najprihvatljivija za Hrvatsku u ovom trenutku. Konačno, nemojmo zaboraviti kako je Hrvatska na EP 2002. godine bila posljednja – 16., a već sljedeće 2003. godine na SP-u bila prvak svijeta. Zašto to ne bi bilo i ovoga puta...
Zato treba kvalitetno odigrati kvalifikacije, izboriti plasman u Pariz i potom konačno cijelom svijetu pokazati pravu vrijednost hrvatskog rukometa. Jer 11 odličja od 2003. godine na 22 odigrana velika natjecanja, nisu plod slučajnosti. Nikako!
D. P.
