Arhiv tekstova
Knezi
Koncem 1930-ih u Lemešu je boravio Toša Iskruljev, proučavalac sela u Banatu i Bačkoj. Ostavio je dragocjen zapis o tadašnjim mjesnim prilikama u Lemešu. Iskruljev ovako započinje jedan od svojih tekstova o Lemešu: »Najjača i najrazgranatija plemićka porodica u Svetozaru Miletiću je Knezi. To je čisto bunjevačka porodica, koja se ranije zvala Semenović, a podrijetlo vodi iz Bosne. Prethodno je bila naseljena u Subotici, odakle je došla u Miletić«.
Plemićka povelja
U nastavku Iskruljev piše o obitelji Knezi: »Za vrijeme mađarskog kralja Rudolfa (1576. – 1608.) jedan njihov pradjed odlikovao se u borbi u korist Mađarske i, po molbi, dobio je od mađarskog kralja Matije II., 1616. godine, plemićku titulu, u znak priznanja za usluge učinjene kralju i državi. Zna se i to da je ovaj njihov predak bio knez u svom kraju, pa je u diplomu njegovo ime označeno ovako: Simeon Knezi alias (drukčije) Semenović. Vidi se da je onaj koji je diplomu sastavio na latinskom jeziku pobrkao prezime s njegovim zvanjem. Pravo na plemstvo nisu dobili samo njegovi potomci, nego i njegov brat Samuel i njegovi potomci«. Iskruljev napominje da Stipan Knezi (Ješkin) (1889. – ?), predsjednik lemeške općine pred Drugi svjetski rat, posjeduje originalnu plemićku povelju.
Zaboravljeni reprezenti
Rod Knezi iznjedrio je u Lemešu više reprezentativnih predstavnika. Njihova je uspomena u Lemešu bila živa dugo nakon njihovog odlaska iz mjesta ili njihove smrti: Antun Knezi, podžupan Bačke (1842. i 1843.) i posjednik u Novom Vrbasu, Lehel Knezi (1877. – 1945.), odvjetnik u Odžacima prije Prvog svjetskog rata, dr. Grgo Knezi (1892. – 1944.), poglavar isusovačkog reda u Pešti i profesor filozofije (brat ranije spomenutog Stipana Knezija), Žigmund Knezi, kotarski načelnik (solgabirov) u Apatinu po ukidanju Srpske Vojvodine (1861.), Elizabeta Knezi (1893. – 1958.), supruga predsjednika Okružnog suda u Kecskemétu Lamberta Tormásya i drugi.
Lehel Knezi
Odvjetnik Lehel Knezi zanimljiva je povijesna figura na prijelazu iz 19. u 20. st. Poslije Prvog svjetskog rata prešao je u Mađarsku kao brojni drugi pomađareni bački Hrvati. Živio je u Baji, gdje je bio član varoške gradske skupštine. Također je bio glavni tužitelj Bačko-bodroške županije, te član i predsjednik više organizacija. Objavio je 1940. knjigu Baja a forradalom és a szerb megszállás alatt (1918-1921), ili u prijevodu Baja za vrijeme srpske revolucije i okupacije. Knjiga je doživjela reprint 2009. Genealogija Lehela Knezija izgleda ovako: Bartul i Ana Milašin (vj. 18. XI. 1840. u Bačalmašu); Bruno (r. 20. II. 1847.) i Julianna Juhász (vj. 25. X. 1876. u Somboru) i Lehel (r. 16. VIII. 1877.) i Gabriella Frey.
Inž. Pavle Knezi
Lehelov sin Pavle Knezi (1908. – 1978.) bio je inženjer. Završio je peštanski Tehnički fakultet 1932. godine. Do 1940. radio je u zemljomerskoj službi u Pešti i Segedinu. Od 1955. do odlaska u mirovinu 1968. bio je predsjednikom, a zatim glavni inženjer podružnice Direkcija za vodoprivredu Donjeg Podunavlja (Alsó-Duna-völgyi Vízügyi Igazgatóság). Bio je jedan od utemeljitelja zvjezdarnice u Baji i pokretač Dana hidrogeodezije u Baji.
Stipan i Grgo Knezi
Predsjednik lemeške općine Stipan i isusovac Grgo Knezi su sinovi Mihajla Knezija i Eve Vidaković (vj. 31. X. 1887.). Stipanov i Grgin otac Mihajlo je sin gorespomenutih Bartula i Ane Milašin, koji su roditelji Brune, oca gorespomenutog Lehela Knezija. Stipan je na čelo lemeške općine došao kao nositelj liste Jugoslavenske radikalne zajednice na općinskim izborima 1936. godine. Koncem Drugog svjetskog rata plemićka diploma obitelji Knezi je predana na čuvanje Lehelu Kneziju iz Budimpešte (Miroljub br.11/2001.).
Vugini
O Elizabeti Knezi (1893. – 1958.), kćeri Stipana Knezija i Franciške Mironicki (vj. 25. XI. 1891. u Čonoplji), Iskruljev piše sljedeće: »Jedina ćerka Stipana Vuginog Knezi udala se za dr. Tormašia, predsjednika Okružnog suda u Kecskemétu. Nasljednica je kompleksa od preko 100 jutara zemlje«. Inače, dr. Lambert Tormásy i Elizabeta Knezi vjenčali su se u Lemešu 1917. godine.
