Arhiv tekstova

Velika parcela pod br. 83 na kojoj se, sudeći prema katastarskom premjeru grada iz 1838. godine, nalazila suvača (mlin), skromna građanska kuća L osnove i još dva manja prizemna objekta u vlasništvu Antuna Poljakova podijeljena je u kasnijim godinama na četiri dijela, te se danas na njoj nalaze tri kuće u Ulici Žarka Zrenjanina pod brojevima 19, 21 i 23, i jedna kuća u Ulici Attile Józsefa br. 10. 

Spomenuta parcela je do katastarskog premjera grada iz 1878. godine već bila podijeljena na tri dijela s brojevima 79, 79a i 79b. Na dijelu parcele na kojem se danas nalazi kuća u Ulici Žarka Zrenjanina 19, još 1778. godine se nalazila prizemna seoska kuća zabatom orijentirana prema budućoj Ulici Žarka Zrenjanina, što je prikazano na najstarijoj sačuvanoj rukopisnoj karti grada Karla Leopolda Kovácsa iz navedene godine. Do katastarskog premjera grada iz 1838. godine ova kuća je dograđena s ulične strane i pretvorena u građansku kuću L osnove. Dogradnjom kuće izvršena je i regulacija parcele, odnosno ispravljena je regulacijska linija ulice. Budući da je parcela bila izdijeljena na tri dijela, predmetna se kuća našla na parceli broj 79.

 

Istočni i zapadni dio

 

Kada je Jakab Pertics na susjednoj parceli 79a (danas Žarka Zrenjanina 21) gradio pomoćni objekt prema projektu Nándora Wagnera 1889. godine, Nándor Wagner je u situacijskom planu ucrtao i osnovu kuće na parceli br. 79, odnosno kuću o kojoj je riječ, koja je i tada imala isti oblik kao i 1838. godine.    

Ipak, o ovoj parceli ne znamo ništa sve do 1905. godine, kada je njen tadašnji vlasnik Kálmán Koncsek predao molbu da na parceli izgradi novu reprezentativnu građansku kuću L osnove. Projekt za kuću uradio je arhitekt Mátyás Salga, dizajnirajući fasadu sa zanimljivim dekoracijskim ukrasima neogotičkog stila. Projektom je bilo predviđeno da se stara kuća, čiji su dijelovi potjecali još iz vremena prije 1778. godine – poruši. 

Nova kuća, međutim, nije sasvim izgrađena prema projektu Mátyása Salge. Kuća je prema njegovu projektu bila suhim ulazom podijeljena na dva dijela. Istočni je bio glavni dio kuće s trima sobama prema ulici, te predsobljem, kuhinjom i ostalim pomoćnim prostorijama orijentiranim prema dvorištu, i on je kao takav i izgrađen. Kapija s podkapijskim prostorom i zapadni dio kuće u kojem je bila jedna soba orijentirana prema ulici, jedna manja prostorija prema dvorištu i toalet, nisu tada bili sagrađeni. Moguće je da niti fasada kuće nije tada urađena prema projektu, već je Mátyás Salga izmijenio dekoracijsku plastiku kuće i dizajnirao je u stilu bečke secesije, onako kako ona i danas izgleda. 

Zaključak o tome može se donijeti temeljem projekta iz 1910. godine kada je kuća dograđivana. I ovaj projekt je uradio Mátyás Salga, a prema njemu su konačno dozidani kapija s podkapijskim prostorom i zapadni dio kuće, u kojem su se nalazile dvije prostorije: jedna orijentirana prema ulici, a druga prema dvorištu. Na fasadi dograđenog dijela primijenjeni su isti secesijski dekoracijski elementi koji se na njoj i danas nalaze, što navodi na zaključak da je i istočni dio kuće bio izveden u istom stilu. Tako danas kuća, iako građena iz dva dijela, ima izuzetnu jedinstvenu fasadu sa stilskim karakteristikama bečke secesije.

 

Dograđivanje

 

Projektom iz 1910. godine produženo je i dvorišno krilo kuće, i u njemu su bile dozidane još tri pomoćne prostorije, čime je kuća dobila konačan oblik. Princip dograđivanja kuća tijekom dužeg vremenskog razdoblja bio je u Subotici u XIX. stoljeću uobičajen. Prilikom izgradnje kuća u gradu koristili su se tipovi kuća koji su bili međusobno kompatibilni, pa su se jednostavnim dodavanjem prostorija od kuća jednostavnije osnove mogle dobiti kuće složenije osnove. Izgradnja i proširivanje pojedinačnih kuća, kao i izgradnja grada bili su na taj način vrlo racionalni u skladu sa skromnim materijalnim stanjem građana i samog grada. Svaki dio stare kuće bio bi uklopljen u projekt novog objekta, koliko god je to bilo moguće, da se ne naruši sam projekt, a da se od stare kuće svi kvalitetno izgrađeni dijelovi ugrade u nov objekt.

Tek krajem XIX. stoljeća, kada je Suboticu zahvatio intenzivan ekonomski razvoj, iniciran izgradnjom željeznice 1869. godine, u pojedinim slučajevima se pristupalo rušenjima starih oronulih kuća i izgradnji potpuno novih reprezentativnih građanskih palača. Tako je i ovdje tek 1905. godine srušena stara kuća, koja je na ovoj parceli popravljana i dograđivana više od jednog stoljeća, a onda je i nova kuća također dograđivana jer vlasnik nije imao dovoljno novca da je iz prve izgradi u skladu sa svojim potrebama. 

Kuća Kálmána Koncseka jedan je u nizu objekata sa stilskim karakteristikama secesije, koja Subotici daje specifičan i prepoznatljiv karakter. Njenim rušenjem izgubit ćemo još jedan od bisera iz secesijske ogrlice našeg grada.