Arhiv tekstova

U prošlome ste broju mogli čitati o oslovljavanju crkvenih dostojanstvenika, no, kako je to lijepo primijetila naša čitateljica S. S. iz Novoga Sada, u tom tekstu nisam spomenula žene. Cijenjenoj gospođi zahvaljujem na pitanju i pomoći pri odabiru ovotjedne teme.

Poznato nam je da svećeničku službu u većini kršćanskih crkava obavljaju muškarci. U novije se vrijeme žene mogu zarediti u Anglikanskoj crkvi. U svibnju prošle godine Talijanka Maria Vittoria Longhitano sa Sicilije postala je prvom ženom svećenicom zaređenom u Rimu, no ne u Katoličkoj, nego u Anglikanskoj crkvi. Iz ovoga je primjera vidljivo da je od imenice svećenik moguće načiniti imenicu ženskoga roda koja glasi – svećenica, dakle par svećenik – svećenica posve je uobičajen i moguć baš kao i ostali parovi: liječnik – liječnica, učitelj – učiteljica, kralj – kraljica i sl. Uporabna vrijednost ove imenice u hrvatskome je jeziku vrlo mala jer svećeničku službu obavljaju samo muškarci.  U crkvama reformatorske baštine postoje službenice koje pripadnici njihovih zajednica nazivaju pastoricama, dok su muški službenici – pastori.

Ženske osobe koje su svoj život posvetile Bogu, a pripadaju Katoličkoj crkvi, najbrojnijoj u Hrvatskoj, u hrvatskome jeziku nazivamo redovnicama ili časnim sestrama. Na čelu samostana ili zajednice časnih sestara nalazi se časna majka, odnosno poglavarica samostana. 

Dakle, nazivlje vezano uz žene u crkvenim redovima nije tako bogato kao kada govorimo o muškarcima. Kako se u Katoličkoj crkvi žene nazivaju redovnicama, odnosno časnim sestrama, a one ne mogu obavljati svećeničku službu, nema razloga za riječi svećenica, iako ona postoji pa bi se u jezičnom i stilističkom smislu mogla rabiti.